Eurofilm: Zarazna zabava za sve uzraste (”Shaun the Sheep Movie”, R. Starzak, M. Burton)
Janko Strižić (Shaun) svoje avanture izvodi sad već punih 20 godina. Nakon što je 1995. prvi put predstavljen u kratkom filmu A Close Shave, Shaun je postao planetarno popularan u svojoj televizijskoj seriji od 130 epizoda, čija su prava prodana u više od 160 zemalja svijeta. Idejni začetnik je studio Aardman; bristolski zaljubljenici u stop-motion tehniku koji su s dugometražnim prvijencom Chicken Run najavili ulazak takvih višeslojnih i kompleksnih elemenata u visoko tehnologizirani svijet animacije.
Uz Wallace i Gromita, Shaun je ostao zaštitni znak Aardmana. Stoga i ne čudi da su se, nakon ugovora sa Sonyjem i dva kritička i komercijalna razočarenja, okrenuli svojoj razigranoj i neumornoj ovci. Shaun je slobodouman sanjar kojem je rutinizirani farmerski život, prikazan kroz glazbenu, ritmičku montažu, postao neizrecivo dosadan. Nakon što vidi reklamni, turistički natpis na busu, zajedno s krdom odluči uspavati svojeg šefa i smjestiti ga u kamp kućicu kako bi mogli bar jedan dan uživati u blagodatima koktela spremljenih od trava i kukuruza. Stvari krenu po zlu kad se kamp kućica otkotrlja u Veliki grad, rezultirajući njegovim gubitkom pamćenja. Ovcama koje se zapute prema gradu, kao i šefovom vjernom psu Bitzeru, najveća je prijetnja zli Trumper, gradski pokvarenjak čija je sveta dužnost staviti pod ključ sve napuštene životinje.
Iako kratkog životnog vijeka (85 minuta), Shaun the Sheep plijeni svojom vizualnom jednostavnošću i brojnim slapstick momentima kojih se ne bi posramili ni Keaton i Chaplin. Uz brojne pop-kulturne reference (Beatlesi, Taxi Driver, Hannibal Lecter, Wolverine), animacijski je tim, na čelu s redateljima Richardom Starzakom i Markom Burtonom, stavio naglasak i na brojne pozadinske detalje koje je vrlo lako promašiti, pogotovo ako krenete brojati ovce. Sukladno tome, odsutnost dijaloga je sasvim neprimjetljiva. Istina, može se čuti poneko meketanje, lavež ili nezadovoljno ljudsko mrmljanje, no takve su situacije jednostavan i pametno iskorišten alat koji suptilno nadopunjuje visoko kvalitetan vizualni stil.
Iako takva stop-motion animacijska tehnika, laički rečeno, djeluje poprilično jednostavno, na dan je stvoreno samo dvije sekunde materijala, pri čemu je dvadeset animatora radilo na filmu punih šest godina. Konačan je produkt precizno i grandiozno ostvarenje koje svakoj svojoj glinenoj životinji daje dozu dubine i šarmantnu otkačenost. Svinje su gladni, glasni ljubitelji rocka koji, kada šef nije blizu, jedu sve što stignu i pritom se podsmjehuju ovcama koje idu na šišanje. Iste te ovce, kao u neviđeno zabavnoj sceni u restoranu, imitiraju ljudsko ponašanje kako ne bi bile uhvaćene. Ovce kao ovce, rade isto što i drugi, pa tako podrigujući daju posvetu najkomičnijoj kakofoniji koje ljudsko tijelo može proizvesti.
Takve će stvari, na jednoj prizemnoj, iskonskoj razini, uvijek biti budalasto zabavne. Uz prirodne, gotovo opipljive likove, stvoren je humorističan i intiman svijet u kojem se autori kroz kompleksan rad povezuju s publikom. Ovdje ta publika može biti svatko – od prištavog školarca kojem su prdeži još uvijek duhoviti do onih zahtjevnijih ljubitelja komedije koji neće propustiti i one političke komentare na društvene mreže, ali i na podzemno kulturno blago. Ipak, glavni je cilj obavijen minimalističkom filozofijom. On se tiče osmijeha kojeg, bar u ovom slučaju, nije nimalo teško izmamiti.