novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Vizart

Feljton: Kako su stripovi pronašli svoju publiku (1)

Foto: facebook.com/comicbookcast/
Vrijeme čitanja: 7 minute
Foto: facebook.com/comicbookcast/
Foto: facebook.com/comicbookcast/

Masovni mediji, premda im se zamjerki može naći na svakom koraku – kao uostalom i svim proizvodima kreiranima u ljudskome umu – s vremena na vrijeme moraju se nositi sa svojim brojnim prednostima i nedostacima. Bavljenje potonjim pritom ćemo ipak ostaviti nekim tmurnijim danima i raspoloženjima, a umjesto toga se u narednih nekoliko tjedana pozabaviti poviješću, zanimljivostima, autorima, likovima, dokumentarcima i inim jedne od najpozitivnijih konotacija izravno proizašlih iz ekspanzije (masovnih) medija – stripom!

Pogrešno je umjetnost stripa povezivati isključivo s masovnim medijima i novim dobom, no činjenica koja ih najčvršće spaja jest – proboj na tržište i podastiranje širem auditoriju; prilika koju su masovni mediji pružili stripu kao formi umjetnosti, baš poput redatelja koji je prepoznao perspektivnost i nadarenost mladoga glumca te ga počastio glavnom ulogom u svom najnovijem projektu, nepovratno ga na taj način katapultiravši u orbitu.

Strip svoju temeljnu ideju crpi iz ostalih umjetničkih formi, zbog čega se ne može kazati kako je jedinstven, no upravo zbog kombiniranja elemenata likovne umjetnosti i pisane riječi te svoje neraskidive povezanosti s filmom (s kojim se uostalom paralelno i pojavio) zadobio je tokom godina toliko obožavatelja, autora i čitatelja, a nesmiljeni daljnji razvoj tehnologije i evolucija stripa kao takvoga pružat će mu i u budućnosti istaknuto mjesto u društveno-umjetničko-znanstvenoj zajednici i ‘podmetati leđa’ u kreaciji novih ideja i oblika.

RANA POVIJEST STRIPA

Ukoliko se složimo oko definicije stripa kao ‘bilo kojeg crteža ili slike postavljene u slijed s namjerom prijenosa informacije i/ili izazivanja estetske reakcije kod čitatelja’, najranije ćemo oblike stripa pronaći već u antičkoj Grčkoj. Razvidno je pritom da smo izuzeli strip u formi tek jedne sličice ili okvira, koji je najpopularniji postao satiričarima i komentatorima političkih i inih zbivanja (poput autora francuskog lista Charlie Hebdo, s čijim je radom nedavno na strahotan način upoznat gotovo čitav svijet), a iako se i te dvije umjetnosti danas nerijetko objedinjuju, za potrebe ovoga feljtona satirički ćemo strip ipak klasificirati kao ‘desetu umjetnost’.

Sama ideja stripa kakvu prepoznajemo danas krasi kako egipatsko slikarstvo (Knjiga mrtvih), tako i ranu rimsku umjetnost – najprepoznatljivi je primjer tomu Trajanov stup u Rimu, koji mnogi stručnjaci i povjesničari devete umjetnosti smatraju prvim poznatim stripom. Slijede vitraji – priče o svecima i mučenicima na zidovima katoličkih crkava, tapiserija iz Bayeuxa koja opisuje normansko osvajanje Engleske, starogrčki reljefni frizovi na hramovima, epske priče iz pretkolumbovske Amerike i drugi.

Ogroman društveni napredak koji je sredinom 15. stoljeća otkrićem tiskarskoga stroja potaknuo Johannes Guttenberg posljedično je doveo i do prve prave strip-revolucije, budući da je napokon odvojen način nastanka teksta od nastanka slike.

Ubrzo se javljaju političke i društvene knjige sa satiričnim ilustracijama i karikaturama (A True Narrative of the Horrid Hellish Popish Plot i The Punishments of Lemuel Gulliver) u 17. i 18. stoljeću, a pravi je zamašnjak pokrenuo engleski slikar William Hogarth, čije su priče u slikama pronašle svoju publiku u 18. stoljeću te konačno potaknule i nove zakone o autorskim pravima (A Rake’s Progress).

Foto: commons.wikimedia.org - Greg Willis
Foto: commons.wikimedia.org – Greg Willis

Službena pojava stripa najčešće se veže uz kraj 19. i početak 20. stoljeća. Premda je tako nešto izuzetno teško definirati, usuglašeno je kako se pionirom stripa smatra Švicarac Rodolphe Töpffer koji je početkom 19. stoljeća ilustrirao priče te kreirao pojam ‘slika – priča’, svakoj ilustraciji pridodavši pripadajući tekst. Začetak je to povezivanja stripa sa spojem talenta i intelekta, premda anegdota iz toga doba otkriva kako je formi kakvu je gurao Töpffer najviše (pozitivnih) zamjerki imao Johann Wolfgang Goethe: ‘Kad bi Töpffer u budućnosti izabrao manje frivolne teme i obuzdao se, stvorio bi djela onkraj svih predodžbi.’ Veliki je pisac, naime, bio nezadovoljan činjenicom što se Švicarac nije bavio dovoljno uzvišenim temama, kao što je to bila praksa u tadašnjim književnim krugovima.

Nova revolucija započeta je omasovljivanjem (s čime smo na koncu i započeli tekst) te je strip konačno na velika vrata uveden u domove diljem svijeta. Najviše je tome pridonijela pojava višebojne rotacije u novinama, osobito nedjeljnim dodacima u američkim i britanskim listovima; tjednik Punch objavljivao je mješavinu karikature i stripa, a Richard Felton Outcalt započeo je u časopisima New York World i New York Journal objavljivati anegdote o djeci iz irskog kvarta na Mannhatanu – pustolovine jednozubog ćelavog dječaka u noćnoj košulji nazvanog Žuti dječak (The Yellow Kid).

Prekretnicu je u njegovu radu označila epizoda ‘Veliki pseći cirkus u McGooganovoj aveniji‘ objavljen 16. veljače 1896., kojega povjesničari uglavnom unisono označavaju prvim modernim stripom – printao se u boji i bio je namijenjen masovnoj distribuciji. Outcaltov je strip bio specifičan po tome što je glavni junak poruke uglavnom slao putem raznih natpisa na svojoj žutoj pidžami, izravno progovarajući vrlo rijetko, no i jer je prvi put u povijesti stripa uveden ‘oblačić’ kao komunikacijsko sredstvo za razmjenu informacija između likova u stripu, ali i likova i čitatelja.

Foto: commons.wikimedia.org - Richard F. Outcault
Foto: commons.wikimedia.org – Richard F. Outcault

Upravo se uz Žutog dječaka veže možda i prvi medijski skandal u novijem dobu. Jedno od najistaknutijih imena američkog i svjetskog novinarstva Joseph Pulitzer, u čijem je listu objavljivao Outcalt, ‘ni kriv ni dužan’ stekao je zakletog neprijatelja iz suparničkog ‘New York Journal Americana’ Williama Randolpha Hearsta, a konotacija toga bilo je preuzimanje prava na objavljivanje stripa – Outcalta je, naime, financijska ponuda ‘izbila iz cipela’. Međutim, priča na tome nije završila. Pulitzer se nije mogao tek tako odreći ogromne popularnosti na kojoj se tek počeo ‘ljuljuškati’ te je – ni manje, ni više – zaposlio novog crtača istoga stripa. ‘Žuti klinac’ jedno je vrijeme tako izlazio u dvostrukom izdanju u dva najveća američka lista, a njihova nesmiljena međusobna borba, senzacionalizam i beskrupuloznost u nastojanju da povećaju nakladu na koncu je iznjedrila termin koji i danas nagriza medijske kuće i izdavaštvo – žuta štampa.

AMERIČKI SUPERJUNACI

Amerikanci su, kakvi već jesu, svaku umjetnost sposobni postaviti u okvire junaka i antijunaka, odnosno heroja i zločinaca – a ništa drugačije nisu postupali sa stripom. Pojavila se stoga ubrzo primjetna žanrovska razlika u odnosu na ostatak svijeta, a američki su se autori maksimalno usredotočili na stvaranje superjunaka.

Početak 20. stoljeća Amerikanci danas ponosno nazivaju svojim ‘zlatnim dobom stripa‘, a okidač je bila kako pojava strip-knjiga, odnosno posebnih izdanja nepovezanih s novinama, tako i kreacijom legendarnog Supermana 1938. godine.

Situacija se ponešto promijenila tijekom i nakon Drugog svjetskog rata kada priliku dobivaju znanstvena fantastika, vesterni i romanse, a 1956. iz laboratorija DC Comicsa (i danas jedne od najvećih i najpoznatijih strip izdavačkih kuća) izlaze novi superjunaci Flash i Green Lantern, a konačno i Batman, Wonder Woman, Green Arrow… Nemojte sumnjati da i ovo razdoblje nije dobilo svoj pripadajući naziv – srebrno razdoblje stripa.

Brončano razdoblje pokrenula je druga velika izdavačka kuća – Marvel Comics, čije su autorske perjanice bili Stan Lee i Jack Kirby; ubrzo su od DC Comicsa preuzeli i vodeću izdavačku poziciju na sjevernoameričkm kontinentu, tijekom godina stvorivši besmrtne superjunake poput Fantastic Four, The Amazing Spider-Man, The Incredible Four, Iron Man, Daredevile, Thor, Captain America, X-Men i ostale.

RAZVOJ STRIPA U OSTATKU SVIJETA

Na teritoriju Velike Britanije razvoj stripa intenzivirao se početkom 20. stoljeća, a prvi su stripovi proizašli iz satiričkih listova i bili su namijenjeni prvenstveno ‘zabavi za odrasle’. Do početka Prvog svjetskog rata žarište je okrenuto ka djeci i adolescentima, a u toj su se kategoriji profilirali časopisi Dandy i Beano. Nešto ranije već je spomenuti magazin Punch svoje satirične ilustracije titulirao kao ‘cartoons’ (umjetničke skice), a taj se naziv i danas u nekoj verziji održao kao pseudonim za karikature u nizu i stripove. U ostatku Europe uglavnom se zadržao naziv ‘strip’, budući da je najčešće objavljivan kao niz od nekoliko sličica.

Popularni časopisi toga vremena koji su preuzeli objavljivanje stripova u nekoj formi jesu njemački ‘Fliegende Blätter’ i francuski ‘Le Charivari’, a na pomalo ‘zaboravljenom’ azijskom koninentu Kinezi su otpočeli razvoj svoje inačice stripa – manhue, koja će svoj konačni oblik dobiti 1927. godine. U Hong Kongu pokrenut je časopis ‘The China Punch’ (slijednik britanskog Puncha) i objavljena prva ilustracija ‘Situacija na Dalekom istoku’ Tse Tsan-Taija, a do 1920-ih tržište je već uvelike prihvaćalo stripove poput poznatog ‘Lianhuanhua‘.

Prvim specijaliziranim strip magazinom smatra se ‘Ally Sloper’s Half Holiday‘, nazvan po glavnome liku svakoga izdanja, a krajem 19. stoljeća britanska je strip mašinerija konačno ustanovljena pojavom magazina Comic Cuts i Illustrated Chips.

Razvoj stripa u Francuskoj i Belgiji za ostatkom SAD-a i Velike Britanije kaskao je dvadesetak godina, a veliku je ulogu u njegovu populariziranju imala katolička crkva. Stripovi su u početku promicali zdrav i ispravan način života, a tek je s prvom polovicom 20. stoljeća takva forma punopravno zaživjela, ponajprije zahvaljujući legendarnom mladom novinaru Tintinu, jednom od najpoznatijih europskih strip junaka koji bi uskoro trebao proslaviti 86 godina!

Najslabiji interes za publikaciju i stvaranje stripa zabilježen je u Njemačkoj, Italiji te ostalim manjim (zapadno)europskim zemljama; njemački su autori tako uglavnom prevodili francuske stripove, dok su se u Italiji počeli ozbiljnije objavljivati tek pojavom fašizma i njihovom upotrebom u propagandne svrhe.

Najpoznatiji europski stripovi ranog razdoblja mogu se pohvaliti činjenicom da redovito izlaze i danas – Spirou, Avanture Tintina, Lucky Luke, Princ Vaillant, Asterix i Obelix i ostali – i to unatoč činjenici da je evolucija neminovno donijela dominaciju stripova ‘odraslih’ i ‘ozbiljnije teme’. Jedan od začetnika takve prakse bio je Art Spiegelman i njegov ‘Maus‘ koji je iz prve ruke progovarao o Nijemcima i Židovima, ratu i koncentracijskim logorima, zbog čega je prvi koji je za svoj rad primio Pulitzerovu nagradu.

Foto: commons.wikimedia.org - Helgi Halldórsson
Foto: commons.wikimedia.org – Helgi Halldórsson

Duga i bogata povijest ‘devete umjetnosti’ zasigurno se ne može sažeti tek u nekoliko novinarskih kartica teksta. Budite stoga spremni i otvoreni za nove nastavke Ziherove ‘strip-enciklopedije’, u kojima ćemo se baviti ne samo poviješću i razvojem stripa, već širokom lepezom srodnih tema – iz tog razloga, ne propustite najbolje strip-dokumentarce, najvažnije teme i običaje koji su krenuli izravno iz stripova, najvoljenije strip junake, anegdote, strip-tehnike i još mnogo toga, a slobodno se uključite svojim primjerima, prijedlozima i željama.

Pročitajte drugi dio feljtona: Kako su iz Kuće ideja u svijet odšetali Spider-Man, Kapetan Amerika, Thor, X-Men i Fantastična četvorka

Be social

Komentari