novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Filmski psihopati i što znanost ima za reći o njima

filmski psihopati
Foto: facebook.com/NoCountryForOldMenMovie
Vrijeme čitanja: 3 minute

Prije negoli krenete čitati nastavak ovog teksta, uzmite si par sekundi i prisjetite se što većeg broja psihopatskih filmskih negativaca.

Koliko ih imate? Koga ste se sjetili? Nama padaju deseci njih napamet i moramo priznati da su neki potpuno karizmatični, neki jezivi i zazorni. Naravno, to su Hannibal Lecter (Kad jaganjci utihnu), Joker (The Dark Knight), Anton Chigurh (Nema zemlje za starce) ili Patrick Bateman (Američki psiho).

Definicija psihopatije

Mislite li da znate pravu definiciju pojma psihopatije? Hrvatski jezični portal ga objašnjava kao “prirođeni poremećaj duševnog stanja, odstupanje od normalnosti u očitovanjima karaktera, temperamenta, raspoloženja i općih reakcija na utjecaje i povode”. S druge strane, nacionalna ga Enciklopedija razlaže kao “psihički poremećaj ličnosti (osobnosti) obilježen egocentričnošću, površnim šarmom, nesposobnošću davanja ljubavi, nedostatkom srama i kajanja, nedoživljavanjem krivnje, nedostatkom uviđavnosti i nesposobnošću učenja iz iskustva. Danas se upotrebljava naziv disocijalni poremećaj ličnosti, odn. antisocijalni poremećaj ličnosti.”

Dakle, definicije variraju, ali se svode na hladnokrvnu bešćutnost i manjak mogućnosti senzibilizacije i suosjećanja s drugom osobom, najčešće žrtvom psihopata. Poremećajem se služimo u svakodnevnom diskursu, opisima neželjenih suputnika u našem životu, ali i filmskim junacima o kojima je Ziher pisao. No, čini se, kao i mnogi drugi zaljubljenici u film, pomalo smo krivo shvaćali…

U maloj zemlji Belgiji, profesor psihijatrije Samuel Leistedt odlučio je 2014. godine malo proučiti zlikovce s velikih i malih ekrana te pokušati odabrati koji od njih utjelovljuju istinske i realistične karakteristike psihopata. Stručnjak je okupio desetak kolega da pregledaju zajedno s njim 40-ak filmova u iduće tri godine. Počeli su s nijemim filmom i zaključili s produkcijom iz 2010. godine. Skupili su ih čak 126!

Javier Bardem – neprikosnoveni sajko

Zaključak nakon gledanja, analize i interpretacije bio je da je danas već klasik braće Cohen Nema zemlje za starce (No Country for Old Men) iz 2007. godine najvjernije prikazao psihopata na filmu. Bravo, Javier Bardem koji je za njim postao nemilosrdni, bezizražajni Anton Chigurh. Njegov lik gleda na ubojstvo sa zazornom normalnošću i kojem je najprirodnije isprazniti prepoznatljivi pištolj bez da trepne okom. Istraživači su utvrdili kako je on “efektivno otporan na ranjivost, emociju ili humanost”. Njemu se opasno približio prvi zvučni film M njemačkog redatelja Fritza Langa čiji antijunak prikazuje ubojicu djece. I on dijeli istini slične karakteristike predatorima na djecu. Peter Lorre, glumac koji ga je utjelovio, iznosi lika koji je izvana neimpresivan, a rastrgan kompulzivnom potrebom za ritualnim ubijanjem djece.

Sori, ali Hanibal je samo lud

Valja spomenuti da je upravo ovaj lik napravio ogroman utjecaj na Alfreda Hitchcocka – majstora neizvjesnosti i onog što bismo mogli krivo protumačiti kao prikaza psihopata. Naravno da vam odmah napamet pada kultni Psiho, odnosno njegov protagonist Norman Bates (Patrick Bateman). No ni Hannibal ni Norman nisu pravi psihopati, premda su zabavni i jezivi istovremeno. Leistedt i znanstvenici potvrdili su kako njihove karakteristike ne odgovaraju onima psihopata.

Tim znanstvenika je nakon pregledanih filmova rekao da postoji očekivana kriva interpretacija onoga što čini psihopata. Tako imamo sklonost tome pripisati stravične činove ubojstava, divljaštva, erupcije bijesa i krvave okršaje koji će vas natjerati na izbacivanje tjelesnih tekućina. No, oni su sadisti nepredvidivih impulsa, seksualno deprivirani i emocionalno nestabilni s razvijenom potrebom za nemotiviranim nasiljem, ubojstvima ili uništenjem. Za takve likove, posebno iz perioda klasičnog Hollywooda kada je cvjetao film noir ili gangsterski film, kažu da su prilično psihološki iskarikirani. Prikazani kao likovi bizarno-grotesknih manirizama kao histerični smijeh, mimika, tikovi i sličnih indikatora prilično su nerealni. Baš zato možete prekrižiti Jokera s početka liste.

Pitate se što je s antijunacima kultnih hororaca kao što su Freddy Krueger ili Jason Voorhes? Sori, ali ni oni se ne kvalificiraju. Neki drugi put, dečki. Možda na Eurosongu. Naime, slasheri su puni nerealističnih negativaca koji su kolaž pretjeranih nasilnih impulsa, poput sadizma, inteligencije, organiziranosti i logističkog razmišljanja. To ih je nepravedno etiketiralo kao popularne psihopate.

Žene psihopatkinje

Zanimljiv dio istraživanja jest onaj kada se radi o ženama psihopatskih poremećaja, pa su od 400 filmova, odnosno 126 psihopata pronašli svega 12 žena.
I žene na filmu, kao junaci slashera, bivaju trpane u reprezentacijske kalupe kao spletkarošice i manipulatorice čija su oružja i oruđa uglavnom seksualne prirode. Takvi su primjeri Hedra Carlson (Bijela udavača) i Catherine Tramell (Sirove strasti). Od realističnih prikaza psihopatkinja odabrali su Annie Wilkes (Kathy Bates u Misery) i Rachel Phelps (Velika liga). Možda je Ryan Murphy nešto naslutio kad je angažirao Kathy Bates za Američku horor priču

Zaključak psihijatrijskog gledanja 400 filmova bio je kako je spoznaja o psihopatima na filmu unatoč kliničkom napredovanju ostala vrlo slična i okoštana. Zlikavci su hiperaktivni i inteligentni sadisti, ali i dalje odgovaraju arhetipu, a ne realnom pacijentu.

Be social

Komentari