novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Filozofija današnjice za početnike (“L’avenir”, Mia Hansen-Løve)

Foto: facebook.com/ThingsToComeFilm
Vrijeme čitanja: 3 minute

” U principu, pokušavam razlikovati ono što se naziva budućnošću i „l’avenir“ (ono što dolazi). Budućnost je ono što će – sutra, kasnije, idućeg stoljeća – biti. Postoji budućnost koja je predvidljiva, programirana, planirana i sigurna. Ali postoji budućnost, l’avenir, koja se odnosi na ono koje dođe i čiji je dolazak potpuno neočekivan. Za mene, to je prava budućnost. Ona koja je u potpunosti nepredvidljiva. Ono koje dolazi bez da ja znam da dolazi. Ako postoji prava budućnost, izvan one druge poznate budućnosti, to je l’avenir zato što je to dolazak Drugoga koji nisam u mogućnosti predvidjeti “ – Jacques Derrida

Od 2007. godine, kada se pojavila u Cannesu s prvijencom Tout est pardonné, do danas, redateljica Mia Hansen-Løve u svojim filmovima bavila se temama napuštanja, sazrijevanja i obitelji. Njeni radovi, prikazivani na velikim europskim filmskim smotrama, ipak nisu pretjerano plijenili pozornost. Razlog tome dijelom su bili scenariji, pisani da zadovolje određenu publiku, dok je dijelom problem bio u previše sigurnom pristupu režiranju, koji je odavao dojam prosječnosti. Njen najnoviji rad L’avenir premašuje ove mane, Hansen-Løve napokon je uspjela napustiti svoju sigurnu zonu, sumirala iskustvo prethodnih filmova te uspjela ukomponirati teme kojima se do sada bavila, u veću cjelinu, prepletenu filozofskom misli o budućnosti koju nije moguće predvidjeti.

Velika prošlost, oskudna sadašnjica i upitna budućnost

L’avenir prati Nathalie Chazeaux (Isabelle Huppert) srednjoškolsku profesoricu filozofije na zalasku karijere. U njenoj prošlosti leže prosvjedi, buntovne ideje i revolucionarna filozofska pisanja. Njen trenutačni život svodi je na figuru žene preko koje drugi ostvaruju svoje želje. Nathalie je potisnula svoje istinsko Ja kako bi bila “dobra” žena, kćerka, majka, profesorica. I tu nastaje krah, nakon 25 godina njen brak se raspada, njena majka Yvette (Edith Scob) umire, izdavačka kuća s kojom je surađivala uvodi novu književnu politiku. Da stvari budu još komplikovanije, Nathalie sreće nekadašnjeg talentiranog učenika Fabiena (Roman Kolinka) koji je svojim slobodnim aktivističkim duhom tjera da propituje svoj cjelokupni filozofski rad.

Sve ovo, na prvu, možda ostavlja dojam filma Elle, kako tematski i lokacijom tako i zbog Isabelle Huppert u glavnoj ulozi. Ipak, dok Paul Verhoeven dalje svoj film usmjerava na predvidljivu budućnost, gdje se protagonistkinja usmjereno kreće prema svom cilju, naspram svih prepreka, Mia Hansen-Løve svoju protagonistkinju uči kako da se prepusti L’aveniru, da se suoči s činjenicom da se neke stvari u životu dogode, niotkud, i da ih treba zanemariti, živjeti dalje, udovoljiti istinskoj sebi a ne okolini.

Foto: facebook.com/ThingsToComeFilm
Jake simbolike i slabi likovi

Ono što održava ovaj film zanimljivim za gledanje svakako je skrivanje priče u okolini i djelovanju te svođenje dijaloga na minimum. Vjerojatno najbolja odluka redateljice je bila slaganje nekoliko stepeni simbolike u filmu. Gledatelji bi lako trebali pročitati igru budućnosti i L’avenira i još neka poređenja likova i okoline, ipak mnogima bi mogla promaknuti simbolika koju nosi mačka od Nathaline majke Yvette. Nathalie i mačka kroz čitav film proživljavaju istu patnju, ono što protagonistkinja prešućuje i teško fizički izražava, nadopunjava mačka koja djelovanjem detaljno prikazuje emotivna stanja protagonistkinje.

Nažalost, veoma je teško zanemariti način na koji se film odnosi prema sporednim likovima, gdje do izražaja posebno dolazi površno urađen lik Fabiena. Promatrajući plakate i trailere, sve je ostavljalo dojam da se Roman Kolinka nalazi mnogo više u filmu, da će redateljica u filmu ponuditi dvije priče koje će graditi kontrast mladosti i starosti, povlačiti paralele, presijecati jedna drugu. Kolinka svojom glumom dominira ovim filmom, kad god se Fabien pojavi, naprosto okupira pozornost gledatelja, gurajući u drugi plan kolegicu Huppert i njenu suptilno odglumljenu Nathalie.

Ipak lik Fabiana je tu samo da s vremena na vrijeme probudi Nathalie iz njenih lutanja, suptilno je usmjeri prema finalnom cilju i zatim ponovno nestane. Za ovako odrađenog lika u filmu vjerojatno bi se mogao osmisliti trop Manic Pixie Dreamboy – sladunjavi mladić slobodna duha koji se pojavljuje kad god se protagonistkinja (starija žena koja proživljava krizu identiteta) dovede u bezizlaznu situaciju, kako bi čudotvorno razgovarao s njom satima a potom nestao u maglu zajedno s njenim problemima.

Premise, konkluzije i pripovijedanje

L’avenir je delikatan film koji više pokušava iznijeti niz filozofskih premisa, nego se pretjerano baviti pripovijedanjem. Kao takav, namijenjen je malo zahtjevnijoj publici, s ciljem da podsjetiti gledatelje o nesavršenostima društva u kojem živimo. Film je moguće pogledati ove sedmice u zagrebačkom kinu Europa te u riječkom Art Kinu Croatia.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari