novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Glazbom po globusu – Ovog puta putujemo u društvu s nemanjom

nemanja
Foto: Press
Vrijeme čitanja: 4 minute

Rijetki se sjećaju mog davnog članka o glazbi 60-ih u Japanu i obećanja kako ću se za vas potruditi iskopati još mnoge glazbene bisere kojima vrve beskrajni bunari internet bespuća. Zašto to sada spominjem? Zato što nema bolje ekipe od članova grupe nemanja da se s nama otisnu na jedno neobično putovanje po globusu – i to uz pomoć glazbe koje se inače ne biste sjetili.

U subotu 7. ožujka u Attacku nemanja će promovirati vinilno izdanje albuma “Tarot funk”, osobno jednog od najdražih albuma 2019. Ne moram vam govoriti kako se ovaj događaj ne bi smio propustiti, to će potvrditi svi oni koji su bili dijelom predivnog rasprodanog koncerta u KSET-u prošle jeseni.

Za one koji možda ne znaju, samo želim napomenuti kako je “Tarot Funk” Luka Šipetić snimao, producirao i miksao sam u kućici nedaleko od Pule u siječnju 2019. Album predstavlja svojevrsni hommage zvuku thai funka, afro-funka, anatolijskog (turskog) rocka sedamdesetih i kambodžanskog psych rocka šezdesetih.

Iskoristila sam priliku da zamolim članove ovog četveročlanog magičnog benda da poslušaju i prokomentiraju devet pjesama po mom izboru, a zahvaljujući kojima ćete u nekoliko minuta pod toplim svjetlom svoje sobne lampe obići svijet. Kako to obično kod mene biva, došlo je vrijeme da se ugodno smjestite, namjestite jastuk pod plećima, pripremite šalicu nove kave, čaja ili soka od ananasa i proširite vidike. Krenimo na glazbeno putovanje po globusu, vaši vodiči komentatori u ovom posebnom izdanju su Laura Matijašević, Leo Beslać i Luka Šipetić.


1. JAPAN – šezdesete – The White Kicks – Alligator Boogaloo


Luka: Pa kaže, “Obscure five-piece band from Japan that (to my knowledge so far) only released one single” bome Helena, diggerski si ušla u članak, nema šale. Japan 60s ima dosta opskurnu garage beat scenu, mislim da su The Mops onako najviše iskočili na zapadu, al iz Japana trenutno najviše guštam Pyramidose.

Leo: Ludilo, k’o da je s Nuggetsa ispalo. Impresija: sumnjivi striptiz bar gdje bend zdrobljen od amfetamina svira svoj peti ili šesti set zaredom – može! Kolega na flauti ga dobro biberi tamo u desnom zvučniku.

Laura: Tipičan sound šesdesetih, jako je cute kako izgovaraju Alligator Boogaloo haha.


2. TURSKA – sedamdesete – Erkin Koray – Cemalim


Luka: Pionir anatolijskog rocka, revolucionar fuzije zapadnjačkog pop aranžmana u turski melos, anatolijski Elvis… Što više reći, svi bi ga trebali malo bolje proučiti nevezano vole li ovaj stil glazbe ili ne.

Laura: Erkin! Volim Cemalim! Hvala Altın Günu što su uskrsnuli anatolijskog predstavnika.

Leo: Svaka čast grupi Altin Gün, ali meni je ova verzija bezvremenska. Sound, lakoća muziciranja, držanje intenziteta kroz svih 7 i po minuta, uf!


3. USA / MAĐARSKA – šezdesete – Gabor Szabo – Gypsy Queen


Luka: Dosta utjecaj tip, bar na mene. Osjeti se da je imao urođen senzibilitet za jasan izričaj svojih ideja, (što je zasigurno pomoglo da se material ne izgubi u beskonačnosti 60s muzike), a opet sve odiše suptilnom spiritualnošću. Mislim da je bio jedna divna duša.

Leo: “Spellbinder” nisam puno slušao, ali Szabo je vanserijski gitarist i kompozitor, čemu ova stvar itekako svjedoči. Ako imalo sumnjate, pogledajte tko mu je ritam sekcija.

Laura: Gabor Sazbo, volim njegovu nenametljivost koja pritom uopće nije dosadna.



PITANJE: Odakle ljubav prema Thai, Afro-funku, anatolijskom rocku sedamdesetih i kambodžanskom psych rocku šezdesetih?

Luka: Jednostavno volim glazbu, pa tako i tu koju si navela. Putujem većinom u svojoj glavi, a kako mi je muzika jedini suputnik, bilo je pitanje vremena kad će izaći na vidjelo neki ‘ozbiljni’ osjećaji.


4. TANZANIJA – šezdesete – K.Z. Morogoro Jazz Band – Kazi Ndiyo Msingi (Mbaraka Mwinshehe)


Luka: Svaki bend koji ne mogu izgovoriti je potencijalno moj novi najdraži bend. Fascinantno mi je sad kad slušam koliko je gitaristički stil Mwinshehe, koji se bazira na tanzanijskoj rumbi, drugačiji od recimo rumbe koja dolazi iz Konga čiji je predstavnik Franco. Tako blizu, a opet tako daleko. Što nije to divno?

Leo: Ovaj brass otapa i najledenija srca. Čista sreća. <3

Laura: Prvi put čujem i čujem samo Mehiko. Okej mi je.


5. USA – dvijetisućite – Khruangbin – Maria También


Laura: Khrungbinov hit za kojeg je većina čula, super mi je njegova gitara. Za imenjakinju sve najbolje.

Luka: Dosta ljudi mi je reklo da ih podsjećamo na ovaj bend pa sam ga malo pažljivije poslušao nedavno. I sad sam skužio da nam se basistice isto zovu. Trebali bi svirat’ zajedno, jedino rješenje! 🙂


6. GRČKA – šezdesete – Applausi – The Up Tight


Leo: Za njih ne znam, ali već s prvim taktovima čujem zvuk Mediterana kasnih 60-ih u kakvom se uvijek rado gubim, od zemljaka im kao što su Aphrodite’s Child (tada već u emigraciji u Francuskoj) i Vorreioi do talijanskih New Trolls, Equipe 84 i Stormy Six, pa i nekih naših grupa koje tih godina isporučuju sve jači i relevantniji autorski materijal.

Laura: Lijepi ljetni finjak!

Luka: Grčka je uvijek bila zanimljiv melting pot mediteranskog zvuka, istočnjačkog melosa i popa sa zapada. Jako podcijenjena scena, imaju dosta za ponudit’ uz kultnog Vangelisa i Aphrodite’s Child, pogotovo u pop glazbi.



PITANJE: Što možemo očekivati od vašeg nastupa u Attacku ove subote?

Luka: Veselje, sreću i ples ako se ljudi dovoljno opuste. I ploče, imamo vinile tako da možete ponijeti kući djelić nemanje.


7. KAMBODŽA – šezdesete – Sinn Sisamouth – Dance a Go Go


Luka: Ahhh Sinn, King of Khmer! Nešto kao naš Ivo Robić, samo puno više cool i u doticaju s tadašnjim trendovima rock glazbe u nastanku, što se čuje. Iako je bio mainstream po tadašnjim okvirima, dosta je poticao mlađe generacije da rade bendove i autorsku glazbu koja će rezonirati s omladinom, čime je bio veći frajer nego 100% hrvatske mainstream scene danas koja gleda samo u svoj džep. Btw ako nekog zanima Khmer scena 60s preporučam Pen Ran, songwritericu koja je rušila ustaljene tabue i bila jedna od ikona ženskog pokreta u zemlji, nažalost, nestala za vrijeme Khmer Rouge genocida. 


8. JUGOSLAVIJA – Grupa Kim – Jugoslavija


Leo: Heheh, stari Kire Mitrev. Odličan muzičar sa zanatski besprijekornom, vrhunski odsviranom i, za moje uši, dozlaboga dosadnom pločom. Iako vjerujem da super funkcionira u kontekstu nekog DJ seta, osobno se radije vraćam prvim dvama albumima Olivera Mandića (makar imali manje Bebi Dol).

Luka: Kire je legenda, ozbiljan igrač s Berklee School of Music što tada nije mogao baš svako iz Juge. Plus, čovjek je iz Bitole, svi znaju da najbolja ekipa u Makedoniji dolazi iz Bitole!

Laura: Drag mi klasik svih nostalgičara haha, iako mi je Ljubi me brzo, žurim draža.


9. PERU – sedamdesete – Los Orientales de Paramonga – Lobos Al Escape


Laura: Ima nešto, prvi put čujem, sviđa mi se.

Luka: Jaooo koliko sam puta ovu pjesmu i kompilaciju izvrtio na ljeto pojma nemaš, soundtrack plaže! Ne vjerujem da si ubola ovo za zatvaranje, dobar, dobar!



PITANJE: Pročitala sam kako tumačite da je nemanja ideja, a ne bend. Je li ideja slobodna u svom oblikovanju? Možemo li u budućim novima materijalima očekivati odstupanje od trenutnog zvuka?

Luka: Naravno, samo mijena stalna jest. Rekao bih ti kako će zvučat’ idući album pošto će više bacati na stil jedne od pjesama koje si izabrala, ali ne bi bilo fer da pokvarim iznenađenje.

Be social

Komentari