Istaknuto
23.09.2020.

Vrijeme čitanja: 3 minute Uz strane preporuke za slušanje, Nova glazba i ovog tjedna donosi devet novih domaćih i regionalnih glazbenih noviteta u borbi za singl tjedna.

14.09.2020.

Vrijeme čitanja: 7 minute Koliko vam je dobar bio godišnji na skali od 1 do 'Ziherung od svibnja izlazi u rujnu'?

Glazba

INmusic 2020: Nema povrata novca, ali možda ima tužbi

03.05.2020. Igor Yuri JuriljVrijeme čitanja: 14 minute
inmusic 2020

Originalna fotografija: Julien Duval

Pandemija COVID-19 opstruirala je cjelokupnu ljudsku djelatnost, pa tako i onemogućila održavanje 15. INmusic festivala na jarunskom Otoku hrvatske mladeži. Festival zakazan za 22-24. lipnja 2020. godine pod epidemiološkim mjerama je suspendiran, no veće nezadovoljstvo od neodržavanja izazvale su reakcije organizatora na upite o refundaciji novaca i reakcije na medijske napise o etičnosti njegovih odluka. Gospodin Zoran Marić, organizator festivala, ovih je dana postao subjekt objava hrvatskih (glazbenih) medija koji publiku (čitateljstvo i posjetitelje festivala) izvješćuju o nemogućnosti povrata novca za ulaznice 15. INmusica (22-24. lipnja 2020.)

Izvještavanja prijateljskih medija o uklanjanju komentara s upitima o povratu novca s festivalske Facebook stranice i gostovanje organizatora Marića i Ivane Jelače u eteru Radija 808 motivirali su nas na istraživanje priče. Pozvan govoriti upravo o temi otkazivanja/odgađanja i reakcija medija te posjetitelja festivala s kupljenim ulaznicama za ovo izdanje, gospodin Marić otvoreno je najavio tužbe medijima, pritom degradirajući i devalorizirajući iste. Organizator tvrdi kako festival nije otkazan, nego odgođen, čime kupcima nudi i mogućnost posjeta festivalu 21-23. lipnja 2021. godine s ulaznicama kupljenim za ovogodišnje izdanje. Međutim, epidemiološka predviđanja ne jamče mogućnost javnih okupljanja velikog broja ljudi poput ovog festivala, dok sama organizacija ne jamči ekvivalentno izdanje festivala onome zakazanom za tekuću godinu. 

Je li festival otkazan ili odgođen?

Premda neki od revoltiranih posjetitelja s ulaznicama za ovogodišnje izdanja smatraju kako imaju pravo na refundaciju, gospodin Marić legitimno brani svoju odluku temeljenu uvjetima kupnje ulaznica istaknutu na službenoj festivalskoj stranici, kao i poleđini ovogodišnjih ulaznica po sada već višegodišnjoj i nepromijenjenoj praksi:

Povrat sredstava od kupljenih ulaznica nije moguć u slučaju potpunog ili djelomičnog otkazivanja festivala uzrokovanog višom silom kao što su: ekstremni vremenski uvjeti koji ugrožavaju sigurnost publike i/ili izvođača, elementarne nepogode, požar, smrtni slučaj/bolest izvođača ili njima bliske osobe, zastoj ili obustava rada prometnih sustava (zračne luke, granični prijelazi, i sl.), rat, terorizam ili teroristički rizik, izgredi, ili temeljem odluke nadležnih službi sigurnosti o prekidu rada festivala, odluke gradskih i državnih ureda o prekidu kulturnih i zabavnih događanja (dan žalosti) ili bilo koje druge pojave ili odluke nadležnog tijela koja leži izvan moći organizatora. Jednom kupljena ulaznica ne može se vratiti, osim u slučaju otkazivanja cijelog festivala od strane organizatora iz razloga koji nisu viša sila, i to u periodu i pod uvjetima koje propisuje organizator.

Pritom valja istaknuti da festivalsku odluku o nevraćanju novca u slučaju ‘više sile’ legitimira konkretno upozorenje, a gospodin Zoran Marić legitimno posluje prema Zakonu o zaštiti potrošača Republike Hrvatske. No upozorenje na ulaznicama i službenoj stranici o otkazivanju jasno govori da “povrat sredstava od kupljenih ulaznica nije moguć u slučaju potpunog ili djelomičnog otkazivanja”, dok organizator javno i opetovano inzistira da ovogodišnje izdanje nije otkazano, nego odgođeno, čime se otvara prostor diskusiji o etičnosti postupka, kao i nezadovoljstvu kupaca ulaznica.

inmusic 2020

Poleđina ulaznice za 15. INmusic festival

Cenzura i potvrda iste

Ne valja vagati svaku riječ poradi kamuflaže ili izbjegavanja ičije odmazde, nego ih valja vagati u službi istine i dostojanstva, pa čak i kada se radilo o trivijalnostima poput glazbenih festivala i njihovih organizatora. Trivijalnim barem u kontekstu pandemije COVID-19. Konsenzus je unutar skupine glazbenih novinara portala Ziher.hr bio vagati svaku riječ teksta zbog javno zabilježenih nedemokratskih praksi subjekta našeg teksta Zorana Marića – organizatora najvećeg i najposjećenijeg domaćeg glazbenog festivala INmusic.

Organizator Marić, ili njegovi zaposlenici u sektoru društvenih mreža, opetovano je brisao kritike odluke o nevraćanju novaca za kupljene ulaznice za izdanje 2020., a zatim prijetio onima koji o tome govore. Mi smo pokušali dobiti odgovor na Facebook stranici festivala u sekciji komentara gdje smo pitali: “Kako objašnjavate zamjenu broja izdanja s odgodom kada je to otkazivanje ovogodišnjeg? Usto, zašto brišete komentare koji se odnose na otkazivanje?” uz “Što ćete s ulaznicama ako ne bude javnih okupljanja 2021.? Hoće li tada biti povrata?” U svega nekoliko minuta ponovno su uklonili naše komentare, a dvama profilima s kojih smo komentirali onemogućili opciju komentiranja.

Organizatorica Jelača u eteru dijeli ljude dobrih namjera (publika) i ljude zlih namjera (mediji). Pritom cenzurira upite i komentare na mrežama, neovisno o tome jesu li mediji ili publika ‘dobrih namjera’. Pristojno smo se obratili u inboks s istim upitima, a zeleni je kružić koji označava trenutačnu prisutnost bio uključen. Uskoro smo blokirani i onemogućena je komunikacija. Jasno je kako su tvrdnje kolega o brisanju komentara istinite, što potvrđuju naši screenshotovi (galerija) gdje možete pratiti i kronologiju cezure. Odgovor je uslijedio nakon nekoliko sati: “

S g. Igorom Juriljem, suradnikom/novinarom portala Ziher.hr, Ravno Do Dna i Muzika.hr i objavljenim autorom, a na društvenim mrežama poznatim pod pseudonimima Eufrazije Brkan / Yuri Brko / Yellow Yuri, odnosno osobom koja je ujedno i autor navedenih javno iznesenih uvreda i huškačkih sadržaja, nemamo namjeru niti obavezu komunicirati.

Poruka je jasna: prozvan sam huškačem zbog traženja informacija, ranijih uklonjenih upita i komentara na postupke, no organizator javnog događanja zaboravlja članke 3, 4 i 27 Zakona o medijima:

Članak 3:

Sloboda javnoga priopćavanja obuhvaća osobito slobodu izražavanja misli, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i širenja informacija, slobodu tiskanja i raspačavanja tiska i drugih javnih glasila, te proizvodnje i emitiranja radijskoga i televizijskoga programa, slobodu primanja ideja i informacija, kao i slobodu osnivanja pravnih osoba za obavljanje djelatnosti javnoga priopćavanja.

Članak 4:

Nitko nema pravo prisilom ili zlouporabom položaja utjecati na sadržaj i tijek javnoga priopćavanja, ni na bilo koji drugi način nezakonito ograničavati slobodu javnoga priopćavanja.

Članak 27:

Novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima.

Pritisak na one sa stavom

COVID-19 je viša sila koja je praktično obustavila cjelokupnost ljudskog djelovanja na globalnoj razini, no čini se da prijepor proizlazi iz nejasne semantike termina ‘otkazivanje’ i ‘odgoda’, kao i medijskih kritika na račun organizatora. Festival se obratio službenim priopćenjem kojeg je većina medija direktno prenijela, no specijalizirani glazbeni mediji Klubikon i Muzika.hr dali su svoje opaske na odluku organizacije, zbog čega su isprovocirali bijes samoga gospodina Marića. 

Kako navode kolege portala Muzika.hr, INmusic je upite i negativne kritike korisnika na Facebooku uklanjao, a u emisiji se ponosio malim brojem potraživanja povrata novca za ulaznice. Kako ne bih neosnovano prenosio navode i tvrdnje, osobno sam odlučio testirati cenzuru Facebook stranice INmusica nakon što su uvažene kolege s prijateljskog portala svoj tekst zaključili ovom tvrdnjom. Kolege s ova dva medija otišli su korak dalje nuđenjem osobnog viđenja te tako jedini tematizirali festival s više informacija od puko prenesenih službenih priopćenja.

U redakcijskom tekstu Muzika.hr nadnevka 29. travnja 2020. stoji:

Dok se razna događanja otkazuju uz mogućnost povrata novaca ili su, pak, odgođena na nekoliko mjeseci, INmusic festival odgođen je za 2021. te je onemogućen povrat novaca. Odgođen je u vrijeme sljedećeg INmusica, ne osigurava isti lineup, što tehnički znači da je došlo do otkazivanja festivala, a ne odgađanja, kako stoji u službenom priopćenju.

Portal je u svom nastavku teksta otvorio pitanja proizašla iz reakcija svojih čitatelja, a zaključio ga opaskom o cenzuri koja je i potaknula naše istraživanje. Pogledali smo potom na tražilici Google rezultate naslove medija nakon upisivanja pojmova: ‘in music’, ‘povrat’, ‘novca’, zatim ograničili pretraživanje na period travnja i dobili vrlo slične rezultate. Naslovi su izgledali slično, a tijela tekstova varirali u svom opsegu, ovisno o redukciji sadržaja koji je uglavnom direktno prenošen iz službenog priopćenja. Među njima, kao ni među komentarima Klubikona i onog recentnijeg portala Muzika.hr nema temelja za optužbe o kleveti. 

Tko je razljutio gospodina Marića?

Ne može se reći tko je konkretno razljutio organizatora od dva spomenuta glazbena medija, no agresiju i revolt nije skrivao u svom razgovoru za Radio 808 koji insinuira kako su bahatost i zastrašivanje prihvatljive hrvatske komunikacijske strategije. Malo nas je, svi se znamo, a nismo ovdje da bismo stvarali klanove, frontove i klike, nego združeno konzumirali glazbu i, bez imalo patetike, uživali u onome što živimo, a od čega neki od njih i – žive.

Zorana Marića ne poznajem osobno, niti je to potrebno za ovu cijelu nesretnu priču, zbog čega treba i biti jasan po pitanju implikacija potencijalnog animoziteta i onog za koje se kontinuirano optužuje novinarske kolegice i kolege: ideja o njemu je neutemeljena te bi diskusije, opaske, stavovi i komentari po pitanju moralnosti nepovrata novca za ulaznice festivala koji se neće održati jednako bile upućene svakom potencijalnom organizatoru. To je naše demokratsko pravo proizašlo ponajprije iz Ustava Republike Hrvatske, a zatim društvenog ugovora festivalske ulaznice koja sugerira postojanje sive zone kao prostora manevriranja za sam INmusic. Ugovor na temelju kupnje ulaznice definiran je stavkom ‘uvjeti i pravila’ istaknute na službenim platformama zabavno-glazbene produkcije INmusica, kako je navedeno u uvodniku, kao i poleđinama istih spornih ulaznica. Naposljetku, glazbom se bavimo jer želimo konzumaciju ove umjetnosti, a ne sabotirati ikoga od dionika industrije.

Malo dijalektike (preskočite ovaj dio ako vam je dosadan)

U razgovoru na Radiju 808, gospodin je Marić govorio je o spornom problemu, spornim glazbenim medijima i sporovima kojima istima prijeti vidno uzrujano i agresivno. Na samom početku razgovora, gospodin Marić patronizira cjelokupnost svoje publike i hrvatskoga naroda: “moramo precizirati i educirati ljude oko osnovnih pojmova u hrvatskom jeziku”, referirajući se pritom na razliku među pojmovima ‘otkazivanje’ i ‘odgađanje’. Nažalost, nedvosmisleno docirajući diskurs organizatora sugerira da ljudi nisu svjesni temeljne terminologije, premda je i nejasno što on pod temeljnom terminologijom podrazumijeva. Time demonstrira degradirajuć odnos prema onima koji su se zabrinuli oko vlastitih ulaznica i njihove kunske protuvrijednosti.

Gospodin Marić je u gostovanju dalje nadovezao “malo dijalektike” i “Hegela”, koristeći tako imena i fraze ne bi li se prikazao kao suvereni govornik čiji primatelji poruke nemaju dovoljno intelektualnih kapaciteta rastumačiti njegove poruke vezane za festival. Rekavši kako publiku mora educirati o osnovnim pojmovima hrvatskog jezika, nastavio je kako je “odgođeno pojam koji obuhvaća i otkazano, malo dijalektike”. Referirao sam se stoga na jedinicu ‘dijalektika’ Hrvatske enciklopedije kako ne bih posezao za pojmovima iz sjećanja u čije značenje i smisao iz njegovih riječi nisam bio siguran. Pretpostavljao sam kako pojam podrazumijeva kontradikciju, što je Enciklopedija pokazala:

dijalektika (od grčkog δıαλεϰτıϰὴ τέχνη: umijeće u raspravljanju), oblik govorenja i mišljenja u kojem nije sve jednoznačno i jasno određeno ni strogo dokazano, nego sadrži proturječnost. Hegel, štoviše, misli da su »sve stvari o sebi samima proturječne« i da dijalektička proturječnost pripada njihovu samoodređenju

Semantika ove patronizacije nekadašnjeg studenta filozofije pritom nema supstance jer Hegelova dijalektika podrazumijeva kontradikciju, no nejasno je pritom što je kontradiktorno? No postavljam novo pitanje koje nije retoričko: čemu toliko agresije prema ruci koja te hrani? Doslovce. Ako publika nije ruka koja hrani festival te posljedično samog organizatora, zašto je sporan povrat novaca? Lingvistička disciplina semantike ovdje ne predstavlja izazov te smatram kako je razlika jasna.

Otkazati: dati otkaz, raskinuti neki odnos [otkazati stan] b. ne izvršiti nešto dogovoreno, najavljeno [otkazati predavanje; otkazati predstavu]  

Odgoditi: uzrokovati ili organizirati da se priredba, sastanak i sl. dogodi u neko kasnije vrijeme 

No legitimno je i postaviti daljnje pitanje o odgodi kada ona podrazumijeva:

  • Pružanje istovjetne usluge prvotno planiranoj, ali odgođenoj
  • Istovjetan termin prethodnim izdanjima u izdanju nagodinu
  • Mogućnost djelomične ili potpune promjene izvođača

Što ako nam se 2021. ne piše dobro?

U tom slučaju logičke premise upućuju na zaključak, a ne implikaciju, kako se ovogodišnje izdanje neće održati u ovoj godini, a nadolazeće, ako ga bude, održat će se drukčijeg sadržaja od onog za koje su kupljene ulaznice za 15. izdanje iz 2020. godine. Na primjeru, što ako sam na INmusic namjeravao zbog Becka i Deftonesa, a izdanje nagodinu ih neće ugostiti?

No 15. INmusic festival neće se održati 2020. godine, nego pod ovim brojem i izdanjem nadolazeće, 2021. godine (21-23.6.2021.) na istoj lokaciji, ali vjerojatno u nekom drugom programskom formatu jer organizator ne jamči istovjetnost ovogodišnjeg programa festivala kao javne priredbe. Ovdje počinje prijepor publike i medija s jedne te organizatora s druge strane koji smatra da je čin pomicanja izdanja pod krinkom istog rednog broja istovjetan održavanju izdanja koje se neće ostvariti zbog pandemije. Vrlo je jasno kako bi u tom slučaju doista INmusic morao otkazati, priznati otkazivanje i omogućiti povrat novca ulaznica kupljenih za lipanj 2020. godine. Međutim, mali matematički i jezični manevar ima svrhu zadržavanja novca kupaca ovogodišnjeg izdanja, a pretpostavljati njihove razloge i ciljeve ovakve odluke bila bi opasna konjektura koja nas se, zapravo, ni ne tiče jer je jasno kako se ov(akv)o izdanje festivala otkazuje.

Ponovimo, cjepivo za COVID-19 nije pronađeno, te je nepredvidiv trenutak otkrića kao i trenutak, brzina i opseg njegove distribucije.

Medijske neistinitosti o nezadovoljstvu kupaca-posjetitelja?

Gospodin Marić u eteru izjavljuje kako je “neistinito” da se “puno ljudi buni”. Novinarku pritom prekida u replici, odnosno odgovoru koji joj je uputio o toj tvrdnji, obmanjujući slušatelje i gledatelje radijske emisije u kojoj je gostovao jer je prethodno tome brisao i naše komentare. Istovremeno, je li potrebno i k tome relevantno uopće u argumentaciju dovesti brojku onih koji potražuju svoj novac ili bi bilo etički, moralno i, naposljetku, profesionalno da se takva opcija kupaca karata podrazumijeva samim ugovornim činom između festivala i publike?

Na osobnoj je diskreciji kupaca kao vlasnika i stoga kao autoriteta u odlučivanju između potraživanja uloženog novca i ostavljanja mogućnosti za održavanjem te pohođenjem festivala nagodinu. Mušterija ima pravo na opciju, premda se pita po kojem moralnom pravu publika može potraživati povrat novca, a mediji ju u tom podržavati? Nudi sljedeći odgovor:

Ajd ti razmisli, po kom ti pravu moralnom sada netko, tko se buni, ima utemeljenje da kaže ‘ali ja hoću svoju kartu nazad jer, recimo, meni ne odgovara novi datum’. A šta ti možemo? Ajde malo promisli da li ti imaš pravo moralno zahtijevati takvo nešto?

Foto: članak objavljen u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista (1.5.2020.)

S kolegicom Jelačom Marić navodi da je došlo svega 15 upita za povrat novaca iz cijeloga svijeta te opominje da će isti broj, ponovno, dokazati na sudu. Nerazumijevanje je njegovih odluka i postupaka, sugerira, u nepoznavanju načina funkcioniranja i logistike festivala te sustava karata. “U Hrvatskoj ja ne znam nikoga tko je ta pravila inkorporirao. Znači, nije proučio zakon, ušao je u rizičan posao, a nije promislio sve konzekvence.

Pozvao se na primjer Ticketmastera koji je po proglašenju svjetske pandemije odlučio refundirati ulaznice samo otkazanih koncerata, što on smatra – nemoralnim. Pandemija nam je, vjeruje, oduzela ljudska prava “zbog čega bi kupac ulaznica bilo kojeg koncerta bio pošteđen djelovanja više sile”. Međutim, sasvim su drukčije pozicije pružatelja i primatelja usluge, a posebice kada i sam organizator mijenja paradigmu ne bi li kompenzirao vlastitu nezavidnu poziciju. Pretpostavka je kako je, dakako, gotovo logistički nemoguće replicirati INmusic u istom formatu kasnije u godini uzmemo li u obzir stotine izvođača kao nepredvidljivih varijabli različitih životnih dinamika i angažmana. Međutim, činjenica je da je festival nastavio s prodajom ulaznica nakon obustave javnih okupljanja u ožujku 2020. godine. Opravdano, u nadi da COVID-19 tada ipak neće biti dugotrajna globalna prijetnja, festival je dao sljedeće priopćenje:

Nacionalni stožer civilne zaštite nije zabranio skupove u zatvorenim prostorima preko 1000 ljudi, već je preporučio da se takvi događaji odgode ili otkažu zbog mjera sigurnosti. Preporuka je preventivne naravi radi suzbijanja potencijalnog širenja virusa. Preporuka se odnosi na skupove u zatvorenim prostorima, a po svim izjavama najuglednijih znanstvenika epidemiologa, s toplijim vremenom uz aktivne mjere suzbijanja širenja virusa najvjerojatnije je da će se virus povući do kraja proljeća. Zbog toga je opravdano smatrati da trenutna kriza s korona virusom neće utjecati na ljetne festivale na otvorenom kao što je INmusic festival.  Organizacija INmusic festivala svakodnevno prati razvoj situacije i preporuke Nacionalnog stožera civilne zaštite, te se nadamo da će se situacija uskoro stabilizirati.

Nadalje se zgraža nad implikacijama, no nije li implikacija bez pokrića da će se 15. Izdanje festival uopće održati 2021. godine? Što ako se ne pronađe i globalno distribuira cjepivo protiv bolesti COVID-19 do lipnja 2021. godine i festival se ipak ni tada ne održi? Što ako se festival uopće ne održi? Je li publika pritom moralno obvezana pokazati povjerenje i lojalnost ne zahtijevajući povrat novca do konačnog otkazivanja ili održavanja? Zašto bi bilo pošteno očekivati od publike da pokazuju solidarnost prema registriranoj djelatnosti koja sama svojim postojanjem i registracijom također mora biti svjesna potencijalnih financijskih rizika?

Javno zastrašivanje medija prijetnjom tužbama

Radiju 808 je nastavio kako daje ekskluzivu kako će tužiti sve takve portale: “dižemo tužbu za te specijalizirane portale koji svjesno žele nanijeti štetu u ovakvom trenutku.” Njegova je, vidno puno staloženija, kolegica u emisiji preuzela riječ kako bi naglasila da je broj onih koji se žale iz redova publike malen te kako će kroz dijalog s publikom objasniti situaciju, no ne osvrću se na cenzorske prakse festivala koji dobrim imidžom zadržava i svoj međunarodni ugled.

Organizatorica Jelača je pokušala pojasniti kako portali navode anonimne podatke i brojeve o žalbama kupaca, čime smatra kako su mediji “zlog stava” dok publika “ima svoje objektivne stavove, mogu argumentirati svoje stavove”, a kako bi se trebalo iščitati iz cenzurirane komunikacije na društvenim mrežama gdje se unatoč svom šumu vidi glas naroda. One koje smatra svojim neprijateljima bez objektivnog temelja uspješno uspijeva ušutkati jer se nitko dosad nije usudio problematizirati njegovo neprimjereno ponašanje i neprimjeren diskurs što možda dodatno potvrđuje da u Hrvatskoj verbalna agresija nad nekim ne biva sankcionirana ako je osoba dovoljno moćna i doslovce dovoljno glasna u svojoj komunikaciji.

Jelača decidirano tvrdi da INmusic već 15 godina ističe pravilo o nepovratu uslijed djelovanja više sile. Pogledali smo svoje ulaznice iz 2007., 2012. i 2014. i tek na ovoj posljednjoj od naše tri vidimo spornu stavku. Organizatori su u pravu kada kažu da je publika bila informirana na više mjesta i to je neosporivo, premda svoju netočnu argumentaciju pokušavaju učvrstiti neistinama o tome otkad primjenjuju ovu politiku nepovrata novca. To ne čine posljednjih 15 godina čime prijete u eteru.  

Kliknite za uvećan prikaz pojedine fotografije

Tužan epilog

Je li civilizirano u javnim medijima obrušavati se na upite o etičnosti postupka? Je li civilizirano prijetiti onima koji festival dovedu u pitanje? Je li civilizirano, pravno utemeljeno i uopće moralno ljudima otuđiti vlastito stečeni novac kada smatraju da odgoda neće pružiti istu uslugu kao konkretno izdanje festivala koje se neće održati na planirani način? Možda je bolje da sami odgovorite na ova pitanja jer osobno nemam apsolutne odgovore na njih, uz nastojanja razumijevanja obje strane. Možda je bolje da osobno procijenite i koliko je iskrenosti, humanosti, brige i dostojanstva iza ove agresije:

To ćemo dokazivati na sudu za ove sve portale koji svjesno i namjerno štete. To već rade 10 godina. Ti specijalizirani takozvani, to nije nikakav portal. To su reketari medijski. Oni su samo dobro prošli jer ih nikad nismo tužili. A sad će platiti za sve što su dosad radili. Za sve! A pogotovo za ovo što su kao lešinari kakvi u vrijeme pandemije i krize kakva je nezapamćena u svijetu, oni idu lešinariti i dodatno uništavati jedini hrvatski glazbeni festival. E to više neće ići tako. Ta ekipa tih specijaliziranih: reketari, iznuđivači, to su sve ljudi koji sve to rade zato što nisu dobili 10 akreditacija, a misle da bi ih trebali dobiti samo zato što copy-paste-aju neke tekstove koje mi pišemo. Jer ti u životu nisu napisali jedan tekst. Jedan naslov ne znaju napisat profesionalno.

Osobno me ovaj moment duboko rastužio iz dva razloga. Gospodinu Mariću nije jasna simbioza medija i publike: mediji prenose poruku, kritiku, interpretaciju publici koja na temelju njihova sadržaja odabire ili ne odabire konzumirati dotični sadržaj. No tužnije je od svega promotriti njegovu izoliranost od stvarnosti u kojoj ove dvije kategorije ljudi koegzistiraju, ali ne kao kakav parazit namjeren na njega, nego kao živuće osobe.

Ipak, on te ljude opetovano devalorizira, iako su oni na svoj način emocionalno investirani prema svojim strastima i afinitetima koji u ovom slučaju imaju konzumaciju glazbenog iskustva u zajedničkom nazivniku. Možda ga treba podsjetiti da mu publiku čine i učenici ili studenti koji si nisu osobno mogli priuštiti ulaznicu? Oni koji to jesu mogli, možda su to ostvarili, koliko njemu to bilo simbolično kada govori o podjeli tereta, teškom mukom. Suština je da je novac kao transakcijsko sredstvo predan bez isporučene usluge, a zadovoljavanje modificiranom varijantom stvar je osobne diskrecije, te nikako ne smije biti uobičajena praksa registriranog pružatelja iste.

Potaknuti izjavom da se mediji ne obraćaju samoj organizaciji, kao i vođeni željom za iznošenjem potpune istine te stavova i reakcija i samih organizatora, za što pošteniji uvid u problem, Ziher.hr je uputio pismeni zahtjev organizaciji za očitovanjem na zastrašivanja, prijetnje tužbama i degradaciju novinara. Do trenutka objave ovog teksta organizacija INmusic festivala nije se očitovala.

Očitovanje Hrvatskog novinarskog društva 

Kako bismo legitimirali svoje napore i težnju za govorenjem istine, sa slučajem smo se obratili Hrvatskom novinarskom društvu, čiji nam je predsjednik gospodin Hrvoje Zovko dao i službeno očitovanje na reakcije, odnosno zastrašivanja gospodina Zorana Marića:

Posao novinarki i novinara je da propitkuju sve teme. Ne smije biti zabranjenih tema. Najava podizanja tužbi protiv novinara i medija u Hrvatskoj uglavnom ima jedan cilj, a to je zastrašivanje i pokušaj cenzure kako bi se novinare i medije odvratilo od istraživanja važnih tema. Nikome ne sporimo pravo na odgovor, dapače, to je poželjno, ali prijetnje gospodina Marića ili bilo koga drugoga tužbama ili omalovažavanje novinara i medija za nas je neprihvatljivo. I još jednu stvar želim napomenuti: posao novinarki, novinara i medija je da rade isključivo u interesu javnosti. 

Dvojica bivših glazbenih urednika upozorila su me na naglu ćud dotičnoga i potencijalne pravne posljedice ako se ovaj tekst objavi. Organizator festivala istovremeno primjenjuje neprimjerene i necivilizirane obrasce javnog ponašanja i govora, pokazujući pritom sužanjsko viđenje glazbenih novinara koji su kvalitativno i kvantitativno provjerljivo otvorili pitanje poštenosti odluke. Zbog toga su u eteru i na videozapisu razgovora nazvani “specijaliziranim reketarima”, “lešinarima” i “iznuđivačima”. Njegova je racionalizacija iza ovih pogrdnih naziva uskraćivanje festivalskih akreditacija zbog kojih su medijske prozivke, iz perspektive organizacijskog para, neobjašnjiva novinarska odmazda.

Kliknite za uvećan prikaz pojedine fotografije

 

Istovremeno, gospodin Marić ne prepoznaje svoje komunikacijske obrasce kao vidove etiketiranja i degradiranja u javnom prostoru što bi, u slučaju sitničavosti samih uredništava, potencijalno moglo dovesti do kolektivnih tužbi protiv gospodina Marića od strane prozvanih medija kojima je zaprijećeno. Tvrdnja je stoga posvema otužna i degradirajuća te joj ni ne treba posvetiti previše analize nego očuvati svoje dostojanstvo. No ne treba ni strahovati od pojedinca koji otvoreno i javno degradira ne samo novinarsku struku i neistomišljenike iz industrije, nego svoju publiku i javnost kojoj patronizira i docira. On degradira, napada i prijeti jer se sve češće propitkivanje politike povrata novca u različitim domenama javnog djelovanja i okupljanja prenijelo i na njegov registrirani posao koji, naposljetku, nije javna institucija nego privatni i stoga samoinicijativno otvoren i odabran posao u javnoj sferi.

Mi se kao novinari, ali i festivalska publika pitamo sljedeće:

Gdje je demokracija kada se ne smije javno izgovoriti da postoji jasna razlika između otkazivanja i odgađanja događaja jer to ne pogoduje računici i planovima organizatora?

Gdje je demokracija kada redakcija jednog kulturnog portala mora paranoično napraviti oluju mozgova oko pisanja teksta koji se tiče centralnog i najvećeg hrvatskog glazbenog festivala?

Gdje je demokracija kada festivalska stranica Facebooka briše upite, kritike i komentare vezane za otkazivanje 15. INmusic festivala u Zagrebu?

Gdje je demokracija društva kada organizator festivala u javnom prostoru eksplicitno i nefiltrirano prijeti svima koji ga prozivaju i kritiziraju?

Gdje je demokracija kada glazbeni festival postaje sinonim za cenzuru i vrijeđanje ruke koja te hrani?

Gdje je demokracija kada novinarčić portala zabavno-kulturnog sadržaja može biti potencijalno sudski gonjen jer se usudio progovoriti i pisati o onome o čemu si pišemo na privatnim profilima i pametnim telefonima?

Gdje je demokracija kada novinari iz glazbene industrije strahuju od hrvatskog pravosuđa jer organizator nesumnjivo operira većim financijskim potencijalom od ikog iz naših redova?

Gdje je demokracija kada svoju ispravnost branimo ad hominem?

“Gdje je nestala demokracija” možda je manje važno pitanje od onog ključnog: di su pare?


/ Stavovi i mišljenja izneseni u komentarima osobni su stavovi autora i nisu nužno podudarni sa stavovima ostatka redakcije i uredništva portala./

(Visited 3.386 times, 8 visits today)

Komentari