novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Tatjana Bertok: “Zbog jezičnih podjela kroz povijest, hrvatski je humor u glumi postao sterilan”

Foto: facebook.com/pages/Hrvatsko-narodno-kazalište-u-Osijeku
Vrijeme čitanja: 4 minute
Foto: facebook.com/Festival.Dioniz
Foto: facebook.com/Festival.Dioniz

U ponedjeljak, 23. ožujka, u dva je navrata svečano otvoren i osmi po redu festival kazališnih umjetnosti Dioniz, ove godine pod geslom ‘Igrom do zelenog’. Otvorenje je održano u Osijeku i Đakovu, a događanja festivala održavat će se u raznim kulturnim i umjetničkim ustanovama grada Đakova sve do petka, 27. ožujka.

Grad je ovih dana prepun ljudi iz Osijeka, Zagreba, Rijeke, Linza, Cluja, Sarajeva i Sibiua, jer baš njihove likovne akademije gostuju i sudjeluju na festivalu.

Glumica iz osječkog HNK i profesorica govora na odsjeku za kazališno oblikovanje Umjetničke akademije u Osijeku, Tatjana Bertok, posjetila je jučer učenike đakovačke gimnazije. S njih 32 u dobi od 16 do 18 godina provela je četiri školska sata uvodeći ih u osnove teorije glume, ali i praktičnog dijela vježbanja glasovnih sposobnosti. Kada se učionica raščistila, iskoristili smo to kao priliku za nekoliko blic-pitanja ovoj dobitnici Nagrade hrvatskog glumišta.

Ima li još ljudi u kazalištu?

Ima, dapače. Ima gledatelja, a ja bih voljela da se zainteresirate i vi mladi. Ono što nama u Osijeku neko vrijeme nedostaje je ta jedna studentska scena u Studentskom centru koja je postojala godinama, pa i davno prije ove manje scene. Toga sada nemamo i ta jedna kritična masa vas mladih bi imala mogućnost raditi tamo, a i naši bi studenti mogli raditi predstave. Na vama ostaje svijet, vi ste ono što ćete oplemeniti, ili nećete. Buntovništvo je odlika mladih, i to je dobro. Dobro je biti buntovan, dobro je biti kontra dosta toga, ali ne bez pokrića. Trebate vidjeti gdje smo griješili – svijest o zelenilu, svijest o šumama, svijest o planetu zapravo; možete li tu nekako pomoći, jer mislim da smo kompletno na rubu. Mislim da ćemo planet Zemlju rasturiti. E sad, na vama je pokrenuti neke stvari. Je li to rock ili pop ili jazz – tu neku toleranciju, tu jednu svijest potrebno je u svijetu kompletno razviti, ali to dolazi s vama mladima. Ne nešto naučeno, preneseno, doneseno. Zaista, ljubav i tolerancija, a iz toga sve proizlazi. Neće nestati kazališta, neće nestati knjige, bez obzira na Internet. Naravno da postoje ove krizne faze, naša je država u krizi. Nisam kompetentna na način da kažem tko je kriv, mislim da se to skupljalo godinama, nekakvo neznanje i svijest ljudi koja je bila dosta niska sada kulminira. Negdje bi se tu trebalo počistiti. Jedna skupina ljudi koja bi svjesno i iskreno neke stvari postavila bez osvete i bez političkih stranaka na mjesto, jer kod nas se o tome radi. Kod nas su stranke i politika ono što postavlja. Ali nismo to samo mi u Hrvatskoj; Amerika koja ima tu silnu demokraciju toliko je još uvijek, zapravo, rasistička.

Foto: facebook.com/pages/Hrvatsko-narodno-kazalište-u-Osijeku
Foto: facebook.com/pages/Hrvatsko-narodno-kazalište-u-Osijeku

Na našoj se filmskoj sceni u posljednje vrijeme počelo nešto događati, no mislite li da smo previše zapeli za tematiziranje rata kroz filmove i da smo zapeli u 90-ima?

Mislim da je sve uvijek otprilike isto. Možda je bilo nekakvih scenarija koji su bili, ajmo reći, aktualni i ’94. Zavisi koja je bila politika, zavisi tko je bio na vlasti, tko je bio predsjednik, zavisi tko je s kim dobar. To su one osnovne stvari, ne bih rekla ružne, ali su uvijek prisutne. Od kad je svijeta i vijeka je to tako. Samo treba naći mjeru u svemu tome. Ako mene pitaš imam li nekog studenta za predložiti, naravno da ću predložiti studente za koje mogu garantirati i za koje znam da su dobri. Ima vjerojatno još studenata na nekom drugom fakultetu ili na nekoj drugoj godini, ali eto to je tako. Zato je to uvijek i pitanje sreće. Potreban je talent, a nešto je valjda i u zvijezdama zapisano.

Družite se s mladim nadama našeg glumačkog svijeta. Ima li potencijala za našu filmsku industriju ili bi nam uskoro sve moglo izgledati poput ‘Krv nije voda’?

Krleža je jednom rekao: Bože me sačuvaj hrvatske kulture i srpskog junaštva. Ono što mi imamo je jedan specifičan način glume, što sad malo vodi kroz povijest, taj jedan deklamatorski način glume. Dosta smo vezani s ovim njemačkim područjem, bivša Austro-Ugarska, i dugo kroz povijest smo govorili zapravo njemački. A dolje u Dalmaciji su bili Talijani i govorilo se talijanski. Jedino se Dubrovnik dobro držao. Ali kada smo dobili svoj jezik i kulturu, bili smo podijeljeni. Sjeverna Hrvatska su bili kajkavci, ovdje u Slavoniji govori se slavonska ikavica, a dolje su pučani govorili dalmatinskom ikavicom. I u kazalištu se govorilo njemački. Jedino kazalište u kojem se govorio naš pučki hrvatski jezik su bili samostani jer su oni svoje sjemeništarce kroz ovaj praktični jezik učili i zato su nam zapravo držali i kazalište. Ljudevit Gaj je onda uzeo štokavski jezik kao standardni, a štokavski je malo nametnuti jezik, pogotovo kajkavcima. Mi imamo i drugačiji način humora. Zašto su srpski filmovi smiješni? Zato što rade živog čovjeka. A kod nas stalno imaju potrebu nešto gladiti, biti fini pa govorimo, a te misli budu samo sterilne rečenice.

Be social

Komentari