Izvještaj – Čudnoređe i Drvored (MIMO): Nedjeljna misa u MSU
Nedjelja, glasoviti dan za mamurluke, depresije i prežderavanje, jučer se predstavila u nešto drugačijem ruhu. Na taj sivi i kišoviti dan d, odnosno dan n, napokon je izašlo sunce oko 8 sati navečer u dvorani MSU-a. Riječ je o koncertu Čudnoređa i Drvoreda. Uvijek u toku sa šminkerskim anglizmima, moram napomenuti da je hajlajteva večeri bilo i više nego dovoljno. Samo ne znam gdje ih je bilo više; na bini ili na glavama (čitaj, pramenovi). Amfiteatralna dvorana na prvi pogled činila se prigodnom više za koncert klasične glazbe nego za ovakve prilike, no nekoliko trenutaka kasnije shvatila sam da je pametnije probavljati nedeljnju trpezu sjedeći. Jedina poveznica između dva benda bilo je izvrsno glazbeno ozvučenje. Al’ stvarno, svaki instrument i vokal čuo se bez greške.
Već je ofucano predstavljati bendove kao fuziju različitih žanrova i stilova, mislim i drago mi je da se to počelo podrazumijevati na sceni. Čini mi se da ljudi generalno slušaju vise različitih žanrova te da supkulture lagano iščezavaju, što sam zaključila pohađajući različite koncerte u zadnje vrijeme. kao i sinoć.
Čudnoređe je bend koji stvara svoj kredibilitet već šest godina. Troje ljudi, stotinu ćudi. Iako glazbeni sastav, tekstovi dominiraju i to ne zbog manjka kvalitetne glazbe, već zbog genijalnih i duhovitih tekstova koji jednostavno, htjeli – ne htjeli, pojedu svu glazbu. I onda se nađemo u situaciji poistovjećivanja s kantautorom, uz pokoji jauk vlastitog ega koji negoduje jer nije uspio stvoriti nešto slično. Koji je recept za dobru pjesmu? Koliki je omjer kvalitetnog teksta i glazbe, gdje je ta granica gdje stihoklepanje prerasta u pjesmu koju ćemo slušati na svojem mp3-u vozeći se u smrdljivom tramvaju? Misli su koje su mi prolazile kroz glavu dok sam odobravala lik i djelo Čudnoređa umjerenim hedbenganjem. Pjesma Hvala od Srca autorski je projekt skupljanja opaski stanara koje su isti viješali po zgradama. Odlično provedena ideja rezultirala je smijehom i blagonaklonošću publike. Da ne duljim; dečki, od srca vam hvala.
U drugom dijelu večeri Čudnoređe prepušta pozornicu Drvoredu. Nešto komercijalniji glazbeni sastav od Čudnoređa, ali i dalje junačka alternativa, isprve osvaja publiku. Apsolutni spektakl, predstava, ciganska svadba, Pariz 60-ih godina – sve u jednom. Koristeći scenu kao prostor gdje je sve dopušteno, Drvoredov koncert pretvara se u umjetnički performans koji zahtjeva 100-postotnu koncentraciju. Stotina segmenata, naoko različitih, ali toliko suptilno i fino povezanih da se cijeli taj umjetnički ćušpajz pretvora u smislenu i kompaktnu cjelinu. Iako nisu ni Doorsi predvođeni studentom filmske režije Jimom Morrisonom, a ni Haustor gdje je još kao student kazališne režije Darko Rundek kalio svoj zanat – ovaj svestrani ansambl zna što su to i filmska i kazališna režija… Predstavljeno kao spontana improvizacija, mislim da je sve ovo jučer bilo pomno izrežirano, a to je i glavna karakteristika dobre režije: ona se ustvari uopće ne vidi, samo pratiš događaje i uživaš.
