novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – INmusic festival: Razočaravajući drugi dan nakon fantastičnog otvorenja festivala

Foto: ziher.hr
Vrijeme čitanja: 7 minute
Foto: ziher.hr
Foto: ziher.hr

Prvi dan INmusica protekao je u duhu jakih imena od kojih su neka razočarala, a neka opravdala očekivanja. Znatno veći broj posjetitelja festivala nije zasmetao ni kratak nestanak struje te je, unatoč divovskim redovima na štandovima, zabava dovedena na stepenicu više.

ELEPHANT AND THE MOON (Piše: Zrinka Kunić)

U pet popodne, vrijeme kada mnogi tek završavaju s poslom, mladi bend koji čine Petar Vranić, Andreja Pančur, Sven Vranko i Mislav Vidaček tek su započinjali s poslom. Stotinjak ljudi koji su lijeno sjedili na travi ugodno su iznenadili suverenom izvedbom nekoliko pjesama s nadolazećeg EP-ja benda koji se okupio prije nekoliko mjeseci, nakon trogodišnjeg Vranićevog djelovanja kao kantautora. Prošle je godine svoju festivalsku nevinost izgubio na Terraneu, a jučer se okušao i u rodnome gradu. Vranićev frontmenovski izgled (i zvuk) upotpunila je Andreja koja je svojim glasom objesila mnoge vilice prisutnih sjedećih posjetitelja, ali i rasplesala nekoliko fanova u prvom redu. Kratak, ali sladak nastup benda koji tek dolazi i o kojem ćemo sigurno još pričati.

Foto: Nevena Kurteš
Foto: Nevena Kurteš

FLOGGING MOLLY (Piše: Helena Kezerić)

Bez obzira na pomalo nezahvalan termin s početkom u 18:00 sati, uspjeli su odraditi još jedan nezaboravan koncert koji je obilježila vrhunska i nevjerojatno energična izvedba grupe čiji članovi benda i nisu više baš tako mladi, no mnogi drugi bendovi mogu se posramiti pred iskusnim i vedrim Flogging Mollysima. Pozitiva i leteće pive ispunile su dvosatno veselje koje je vladalo na Main stageu. Ugodno popunjenu gomilu razrijedila su mjestimično prazna mjesta na kojima su pojedinci poskakivali na živahne uspješnice grupe koja ima recept za vrhunsku zabavu i rado ga dijeli sa svojim vjernim obožavateljima.

Foto: ziher.hr
Foto: ziher.hr

 BOMBINO (Piše: Helena Kezerić)

Zbog izvođača poput Bombina volimo festivale. Tri egzotična glazbena mušketira na veoma čudnim gitarama začuđuju i odvode u trans publiku koja se bespogovorno prepušta živahnim ambijentalnim melodijama. Nije ni čudo da ovaj afrički trojac razvaljuje gitarske dionice kao od šale jer za uzore nabrajaju Hendrixa, Hookera i Paigea. Svoju glazbu opisuju kao metaforu političke atmosfere koja odiše njihovom zemljom.  Ova fuzija glazbe i teških tema nameće pravi oksimoron jer s nevjerojatnom lakoćom izaziva ovisnost o Bombinovoj glazbi.

AMFITEATAR: DREAM OF LIFE (Piše: Zrinka Kunić)

U otprilike isto vrijeme kada je Bombino započinjao svoj nastup, stotinjak metara dalje u amfiteatru od paleta nastupila je Patti Smith. Ne, ne prava Patti, iako smo na trenutke zaista pomislili da nam je Patti doputovala i priredila kratak, ali žestok pregled svoga života. Ne znamo je li se Senka Bulić prije predstave kakvom transcendentnom vezom povezala s Patti, ali prisutne je oduševila fantastičnom izvedbom. Skinula ju je izgledom, na početku sjedeći na barskom stolcu, pušeći cigarete i ispijajući pivu dok je držala monolog o njenome životu, a zatim i glasom i izvođenjem nekih od Pattinih najvećih hitova (Gloria, Free money, Because the Night). Iako je Senka sama rekla kako joj je lakša glumacija od pjevacije, nije samo ona ostajala bez daha. Dupkom ispunjeni amfiteatar sat je vremena plitko disao uživajući u izvedbi hrvatske inkarnacije Patti.

Foto: ziher.hr
Foto: ziher.hr

WOLFMOTHER (Piše: Helena Kezerić)

U udarnom terminu zasluženo nastupaju suvremeni psihodelični rokeri. Bend koji je svoj zvuk oblikovao po najboljim karakteristikama Led Zeppelina i Black Sabbatha. Pjesme koje su završavali instrumentaliranjem nalik onome već spomenutih Zeppelina učinilo je Wolfomthere definitivno imenom večeri. Koncert nije bio za svačiji želudac, no očito je bio po ukusu većine jer je gužvu ispunila masa željna psihodeličnog zvuka. Iako je već po tonskoj probi bilo kristalno jasno da od njih možemo očekivati samo najbolju vokalnu i nevjerojatnu isto takvu instrumentalnu izvedbu, Wolfmothersi su izazivali efekt razgoračenih očiju.

BOMBAY BICYCLE CLUB (Piše: Tim Hrvaćanin)

Ovogodišnji Inmusic je po prvi puta u Hrvatsku doveo i britanski Bombay Bicycle Club, koji trenutno promoviraju svoj četvrti studijski album „So long, see you tomorrow“, izdan ove godine. Nastupili su kao glavni izvođači drugog dana na World stageu u terminu neposredno prije The Black Keys, što im je donijelo jako velik broj publike. Uz četvorku iz benda, na koncertu su bili pojačani klavijaturistom i back vokalisticom. Što se tiče samog glazbenog dijela i koncerta – meni je ovo bio najdosadniji koncert ovogodišnjeg Inmusica. Slušao sam prvih pola sata koncerta, a najzanimljivija i najuzbudljivija stvar su mi bili kosturi na videoprojekciji za vrijeme treće pjesme koncerta, Shuffle.

Vratio sam se na zadnje dvije-tri pjesme, neke od najpoznatijih pjesama benda, ali mi ni tada atmosfera nije nešto posebno porasla. Imaju oni bogatu zvučnu sliku i nastup uživo im je zvučao kvalitetno kao i studijske snimke, ali je zvučao upravo tako – kao studijska snimka, a ne kao koncert. Bend se pojavio otprilike u vrijeme kada i Foals, tada su ih poprilično uspoređivali, ali su u međuvremenu Foals narasli u rock bend koji je sposoban odraditi fantastičan headlinerski nastup, dok su Bombayevci postali nekakav mlaki pop bend opterećeni željom da na svakom albumu eksperimentiraju i pokušavaju stvoriti novi zvuk, a zapravo svakim slijedećim albumom zvuče sve neuvjerljivije i neinspirirano.

Foto: ziher.hr
Foto: ziher.hr

THE BLACK KEYS (Piše: Tim Hrvaćanin)

Headlineri drugog dana (i cijelog festivala) bili su The Black Keys (što svi već znaju). Mnogi su s nestrpljenjem čekali prvi dolazak Keysa u Hrvatsku, stoga ne čudi činjenica da je cijeli travnjak ispred main stagea bio popunjen, a dvojac iz Ohio-a je privukao više ljudi nego Arctic Monkeys prošle godine.

Za promjenu je bilo lijepo vidjeti bubnjeve u prvom redu pozornice, a iza Patricka Carneya i Dana Auerbacha smjestili su se basist i klavijaturist, koji su pojačali zvuk benda. Dvojac je samostalno odsvirao samo zadnju pjesmu na koncertu, I got mine, i više ljudi se složilo sa mnom da su tako najbolje zvučali te da su cijeli koncert trebali biti samo njih dvojica. Koncert je trajao sat i pol, odsvirali su čak 20 pjesama, ali zastupljena su bila isključivo posljednja četiri albuma benda. U usporedbi s Foalsima, odsvirali su čak 7 više pjesama, ali vremenski nisu puno duže trajali. Razlika je u tome da pjesme Keysa traju 3 ili 4 minute na studijskim snimkama te su toliko dugo trajale i na koncertu, odsvirane gotovo identično kao u studiju, dok su pjesme Foalsa općenito malo duže, a na koncertu ih još dodatno produže uvodom, outroom i raznim solažama. Neki su mi se požalili da ih je smetalo to što kod Foalsa zvuk nije bio kao studijski, ali zar nije bolje, kad već čujete neku pjesmu konačno uživo, da ona traje još malo duže nego točno kao u studiju, da bude spontanija i bogatija svirkom? Nisam preveliki fan Black Keysa, ali sam očekivao pravu bluesersku svirku, energičnu, s puno improvizacija i solaža, a ispalo je mlako, s predugim pauzama između pjesama, tako da sam malo razočaran s te strane.

No, od onoga što smo uspjeli čuti, zvuk Keysa mi je bio poprilično dobar, dečki znaju svirati, bio je užitak slušati ih napokon uživo i rasplesati se uz Gold on the ceiling, Howlin’ for you, Lonely boy ili Gotta get away, ali nešto je nedostajalo u koncertu, nisu pokazali sve što znaju i mogu. Mnogi su optužili razglas, ali ja sam bio i relativno blizu pozornici i iza kod ton majstora te nisam primijetio neku razliku u zvuku s te dvije lokacije, a općenito mislim da je razglas bio poprilično dobro uštiman. Smatram da su optužbe za razglas više način na koji si publika želi opravdati razočaranje koncertom i bendom kojeg su dugo čekali, pa su od njih očekivali nešto nerealno. Činjenica je da je to bio dobar koncert, ali u krivim okolnostima. Odnosno, dogodio se rascjep između benda i javne percepcije. Momci su odjednom postali poznati i popularni te dobili headlinerske pozicije, ali oni sami očito nisu spremni za to. Možda i nikada neće biti spremni za takve uloge, ali zato bi ovakav identičan koncert, da je održan u prostoru poput Tvornice kulture, vjerojatno bio proglašen koncertom godine.

Foto: ziher.hr
Foto: ziher.hr

JAGWAR MA (Piše: Eleonora Glišić)

Kao šećer na kraju izvrsne druge večeri INmusica, na Hidden stage-u nastupio je australski bend Jagwar Ma. Ljubitelji psihodeličnog dance zvuka sigurno su još prošle godine preslušali njihov hvaljeni debitantski album Howlin’. Bend se okupio 2011. godine, a čine ga pjevač i gitarist Gabriel Winterfield, klavijaturist Jono Ma i basist Jack Freeman. Unatoč kratkoj setlisti, Jagwar Ma oduševio je mnogobrojnu i neumornu publiku. Koncert je započeo laganijom What Love, a nastavio se najpoznatijim, vjerojatno njihovim najvećim hitom- Uncertainty. Najživlje je doduše bilo na pjesmama Let Her Go i Come And Save Me koja najviše odiše retro-psihodeličnim zvukom. Prijelazi između pjesama gotovO da se i nisu primjetili, te je bend uspio stvoriti jedan zaokruženi nastup tijekom kojeg nije došlo do pada energije. Prisutni su se cijelo vrijeme kretali uz intenzivne elektro zvukove kombinirane s dobrom dozom bas gitare u atmosferi okupanoj u nedozvoljenim supstancama (koje su se širile zrakom). Dečki, iako su mladi i neiskusni uspoređujući s većinom ostalih izvođača na INmusicu, nisu razočarali nastupom uživo, te su zasigurno osvojili simpatije brojnih skeptika.

Foto: ziher.hr
Foto: ziher.hr

Pred nama je zadnji dan festivala, a sudeći po kiši koja neumorno pada još od sinoć, sigurni smo da će unatoč vrlo vjerojatno smanjenom broju posjetitelja, zabava biti zagarantirana. Danas nastupaju MGMT i legendarni Pixiesi, a samo će oni najuporniji preživjeti ove festivalske igre gladi. Oboružajte se kabanicama, gumenim čizmama i šuškavcima i vidimo se na Jarunu!

Be social

Komentari