Izvještaj: Mašinko se ponosi brojem prodanih karata, dok Fajrunt najavljuje neku novu punk generaciju
Ne postoji, niti će ikad postojati petak kao što je bio ovaj. Najiskrenija recenzija ovog događaja mogla bi se sabiti u jednu rečenicu. Kada bi mogla birati, ne bi pisala izvještaj s ovoga, sakrila bi sebično sve ove predivne emocije u sebi.
Pregovori su započeli prije dosta vremena, tijekom mjeseci mijenjao se plan, broj predviđenih gostiju, set lista, broj pjesama, pa i sam redoslijed. Vesela punk šestorka cijelo je to vrijeme uspješno prkosila tremi, pritisku i visokim očekivanjima. Odradili su razgovore ugodne sa svim postojećim portalima, pa tako i sa Ziherom. Povećali su broj proba, učinili su sve što su mogli. Petak je tiho pokucao na vrata, no mislim da nitko, od samih organizatora, preko članova Mašinka, sve do publike jučer nije očekivao ljepotu koju su nam servirali negdje iza deset sati u Vintage Industrial Baru.
Satnica je kasnila standardnih petnaestak minuta, to se već pretvorilo u nepisano pravilo, tako da nije začudilo nikoga. Mlada varaždinska punk rock grupa Fajrunt otvorila je večer. Inače, dečki postoje godinu i pol, a iza sebe već imaju album „Ustani, pokreni se!“. Vidno uzbuđena četvorka pripremila je set listu od trinaest pjesama. Puni želje, volje i mladenačkog elana započeli su nastup uz par uvodnih riječi s pjesmom Ljudi. Simpatije pobiru odmah, pa tako nakon Alkohola Kralja i Divlje Zvijeri publika glasnim odobravanjem pozdravlja svaku sljedeću glazbenu numeru. Osobnim favoritom proglasit ću Zlatnu Čaroliju i Kao Da Više Nikada. Fajruntovci su se predstavili u svjetlu skromnog i samozatajnog sastava s velikim potencijalom. Uz malo truda mogli bi vrlo lako stati rame uz rame s vitezovima punka, koji su uvelike pridonijeli procvatu domaće scene u prošloj 2014. godini.
Fajrunt je opjevao svoje, vrijeme je za krš i lom, vrijeme je za Mašinkov nastup. Šestorica veličanstvenih zauzeli su svoja mjesta na pozornici, ali osmijeh na licu nisu mogli sakriti od samoga početka. Naime cijeli Vintage bio je zakrčen gomilom, očekivao se velik odaziv, no nitko nije očekivao da će doći preko petsto ljudi. Nije bilo pjesme koja nije dočekana divljačkim pogovima, stage diveanjem i pivskim slapovima. Svaka stvar s albuma „Svugdje Je Doma Ali Lijepo Je Najljepše“ tretirana je kao hit. Stvari s prvog albuma „Mašinko“ poput Pij i Sude Mi, obradovale su istinske fanove, a klasici s „Frakturka“, poput Erupcije Sreće, Gorije i Kako Je Potjeh Tražio Rakiju pridonosili su pozitivnom kaosu, koji je svakim trenom bio sve bliže potpunoj eskalaciji. Ne mogu vam uopće opisati količinu pozitivne energije koja je ispunila prostor, niti polugole fanove na vrhu desnog stupa, tu atmosferu je jednostavno trebalo upiti, biti dio nje. Bilo je tu i posveta, zahvala ekipama iz Kumrovca i Filipjakova, ogrnuća zastavama i ištekanih kablova. Šimek, poznat kao član She Loves Pablo i Muscle Tribe Of Danger And Excellence gostovao je na pjesmi Oči Pune Suzavca. Šulc se spotaknuo o samog sebe nekoliko puta u silnoj euforiji, Andrija je bolestan izdržao večer u cijelosti, Perica je uveseljavao komentarima, Srki je ovoga puta nastupao bez svoje kartonske bolje polovice, Lovro se samozatajno smješkao iz prikrajka, a Pitura je dušu ostavio na tim svojim bubnjevima.
Ne mogu reći da sam iznenađena petkom koji je izdominiran od strane Mašinka, nije to ništa čudno. Prvi samostalan koncert je iza njih, veseli činjenica da će ih biti još. Mašinkovci su uspjeli postići nešto što malo koji bend općenito na sceni danas ima. Samim spomenom njihovog imena na pamet ne padaju asocijacije na pojedinca. Nitko s vremenom nije izdvajan ili vođen dojmom da je manje ili više važan, sve uloge su jednako raspodijeljene, svi su oni jednako dio benda. Mašinko je predivna šestorka, koja svojom glazbom priča priče o zajedništvu, dobrom provodu i životu kakvom trebamo težiti.
