Izvještaj – Monolord, We Hunt Buffalo, Moř i Negative Slug: Prljavi doom u nikad čišćem Attacku
Četvrtak uvijek potiho i sramežljivo zakuca na vrata jer je svjestan činjenice da je samo most iz srijede u petak. Svi dobro znamo da je srijeda postala novi petak. Dvorište Medike podsjećalo je na izvrsnost prošle nedjelje rampom koja se još uvijek nalazi na istom mjestu gdje smo ju i ostavili. I što nam onda može četvrtak ponuditi? Ni manje ni više nego opako pretapanje iz stonera u doom. I to u prostoru najčišćeg ikad Akc Attacka uz najljepši merch štand koji sam ikad u životu vidjela.
Ne znam tko je ribao podove, ali budite sigurni da nije ostalo ne zamijećeno. Da mi je netko prije godinu dana rekao da ću se ikad usuditi jesti s poda Attacka, vjerojatno bih ga pitala da li se najeo mačjeg pijeska za doručak ili je možda pio kavu s Pađenovom ženom, pa mu je ona, sva luckasta, nešto u kavu stavila. No vratimo se onome zbog čega smo ovdje. Koncert!
I to još kakav koncert! Nastup švedskog Monolorda uz potporu kanadskih We Hunt Buffalo i domaćih snaga Negative Slug i MOř u sklopu Off Programa koji je organizirao kolektiv Offcycles u suradnji s Akc Attackom. Organizacija za poželjeti s minimalnim odstupanjima od satnice. A gdje su ljudi? Kao da je dobar dio zagrebačke underground scene, za koji sam sigurna da bi uživao u ovakvom koncertu, jednostavno odlučio prespavati varljivi četvrtak.
Netko i to mora, pa je tako Negative Slug imao tu nezahvalnu ulogu prekida tišine. Dečki su svojim beskompromisnim sludge doomom šačici okupljenih u pola sata svirke dali do znanja da s njima nema šale. Šteta za mali broj okupljenih, jer su nas stvarno dostojno uveli u glazbeni program koji je uslijedio. Inače, bend je kusur dana prije izbacio live EP pod nazivom „Live Exorcism“, a uskoro možemo i očekivati izlazak albuma.
MOř je također, kroz pola sata programa, svojim nervoznim instrumental stoner rock brojalicama s izdanja “Goodbye Standards” zapravo oduševio. Pred nezasluženo i još uvijek premalo okupljenih znatiželjnika odradili su odličnu svirku. Iako je ovaj trojac zapravo relativno novo ime na našoj blistavoj underground sceni, dečki odaju dojam profesionalaca. Slušajući ih u tih kratkih, ali dovoljnih pola sata prije bi čovjek dobio dojam da se upravo vratili s neke turneje, pa su još uvijek onako zagrijani, nego da su s nama tek dvije godine.
Kanadski fuzz stoner rock trojac We Hunt Buffalo našli su se usred svoje prve europske turneje kao pratnja Monolordu i u to im ime hvala. Odlična svirka, glasan i žestok zvuk i odlična energija obilježili su nastup benda We Hunt Buffalo. Ne znam što je bilo s tih pola sata repertoara, ali pola sata svirke za njih mi je bilo možda čak i premalo. Ne bi imala ništa protiv da je publici poklonjena još pokoja numera, no bilo da je to bila ruka organizacije ili odluka benda, nećemo suditi. U trenutku njihovog nastupanja prostor Akc Attacka bio je vrlo ugodno ispunjen, a prisutni entuzijsti nisu bili drvene Marije na moje sveopće oduševljenje. Publika se zabavila, glasno odobravala uzvicima između pjesama i pola sata je proletilo u trenu.
Taman dovoljno vremena je ostalo za kratko časkanje u dvorištu, piš i puš pauze ili pak neku improviziranu instant prezentaciju svoje životne filozofije osobi koju si sreo po prvi puta u svom životu. Kazaljke sata su se složile da je vrijeme za Monolord. Ovaj eksplozivni švedski psihodelični doom od prve pjesme zvukom me asocirao na onaj legendarnih Black Sabbatha. Ne čudi to previše jer im se ta usporedba vuče za repom od samih početaka. Gitaristi u carstvu bezbroj pedala, pred nama su skroz svoje pjesme projecirali mistične i okultne slike, a mi smo im se bezdušno prepustili. Vrijeme je izgubilo težinu, tako je moglo proći dana i dana u tih naizgled običnih sat vremena. Maestralni prijelazi između pjesama cijelokupni nastup zaokružili su u jednu priču, minimum razgovora s publikom dao je maksimum doživljaja. Tonac je znao što radi, što je rezultiralo odličnim, moćnim zvukom. Osobno najdraži moment za vrijeme ovog koncerta ostat će mi Empress Rising.
I tako je pored nas u letu prohujao još jedan četvrtak. Četvrtak koji je obilježio odličan koncert koji je zaista bilo šteta propustiti. Odlična organizacija u prostoru koji je izgledao najreprezentativije ikad s bendovima koji su zvučali i više nego zadovoljavajuće. Sve na dlanu, a nikog na vidiku. Malo karikiram jer smatram da je ovakvo događanje zaslužilo da bude rasprodano u najmanju ruku. To me natjeralo da se zapitam podržava li itko u ovom našem malenom gradu dobre programe i dobre svirke. Možda odgovor na svoje pitanje dobijem na nekoj od sljedećih sličnih događanja.