Izvještaj – Prophets of Rage: Eksplozija adrenalina
Tjedan dana nakon još jednog izdanja INmusica, zagrebačka i publika čitave regije dobila je onu žestinu i čvrstoću zvuka koja, po mnogima, spomenuti festival već nekoliko godina zaobilazi. Pod krilaticom “Make Croatia Great Again”, na zagrebačkoj Šalati u sklopu projekta Zagreb RockFest Los Angeles Agency okupio je bendove The Black Peaks, Skindred, House Of Pain te prošle godine osnovani, na veliko zadovoljstvo fanova Rage Against the Machinea, “superbend” Prophets of Rage.
Svi su očekivali da će nevrijeme koje se dan prije koncerta obrušilo nad Zagreb spustiti temperaturu bar do stupnja podnošljivosti jer poznavajući bendove koji su se tog ponedjeljka, 25. lipnja, spremali popeti na pozornicu, uzavrela atmosfera je jedina atmosfera koja se mogla očekivati. Samo najhrabriji uputili su se na prvi od četiri koncerta toga dana, koncert The Black Peaksa. Većini je ipak činjenica šest- do sedmosatne svirke bila previše te su svu energiju čuvali za glavni koncert večeri. No one koji su se ohrabrili i u kasnim popodnevnim satima pojavili na ulazu na Šalatu dočekalo je neugodno iznenađenje gdje su tehnički problemi onemogućili i odgodili ulazak za punih 45 minuta.
Tako su se u 18:15, u vrijeme predviđeno za početak svirke prvoga benda, još mogli čuti dijelovi tonske probe nekog od izvođača, dok su The Black Peaksi nastup započeli s kašnjenjem od 15 minuta. Jedini zakinuti u cijeloj priči ostali su Peaksi čiju su satnicu organizatori vjerojatno i dodatno skratili kako bi se izbjegla sva daljnja kašnjenja u programu. Tako se žestoka post hardcore četvorka iz Brightona morala zadovoljiti s dvadesetak minuta izvođačkog prostora, svirajući za i animirajući tek redare, konobare, članove organizacije i nekoliko onih hrabrih koji su uspjeli ući u prostor Šalate. Većina se ipak sklonila u hladovinu ispred Šalate, slušajući čvrste zvukove benda iz daljine, čekajući ono što je ostatak večeri donosilo.
Za velški bend Skindred svi tehnički problemi su riješeni, koncert su započeli vrlo energično donoseći na hard rock zvuk prijašnjeg benda zvukove alternativnog rocka i punka, kroz sve prožimajući vrlo plesne reggae ritmove koje je publika vrlo dobro primila. Karizmatični frontmen i glavni vokal benda Benji Webbe od prvoga trenutka imao je publiku na svojoj strani koja je do kraja nastupa poslušno odgovarala na svaki njegov zapjev i na svaki njegov zahtjev, stvarajući pravi uvod u atmosferu koja se očekivala na Prophetsima.
Sa zalaskom sunca uz pomalo nenametljiv i zbog toga vrlo mlak DJ set na pozornicu su se gotovo neprimjetno popeli hip hop velikani House Of Pain. Naravno, njihova pojava na pozornici izazvala je opće oduševljenje okupljenih, posebno zbog činjenice da su se pojavili u originalnom sastavu: Everlast, Danny Boy i DJ Lethal. Jedan od najznačajnijih hip-hop bendova (prema nekima) na Šalati se našao pod okriljem svoje reunion turneje kojom su prošle godine započeli obilježavanje 20 godina od izlaska debitantskog albuma “House Of Pain”. Ili je Skindred bio preenergičan i karizmatičan ili House Of Pain jednostavno nije imao ono nešto, ali je zagrijanu publiku njihova izvedba ipak uspjela malo rashladiti.
“Boom shalock lock boom” i sličnim stihovima različitih uspješnica (Who’s the Man, Back from the Dead) protresli su publiku u kojoj se fanove benda, koji su mahnito skakali, točno moglo prepoznati u gomili, dok je većina ipak minimalno skakutala na mjestu. Izvedbom pjesme Folsom Prison Blues Johnny Casha, koju sada već tradicionalno na koncertima izvodi Everlast na gitari, ponovno su kupili pažnju publike. Pjesma se lagano razvila u hit Everlastove solo karijere What It’s Like koja je umirila sada već prepunu Šalatu ispunivši je jednoglasnim pjevanjem njenog refrena. Naravno, Jump around je taktički ostavljena za kraj, razmrdavajući publiku poznatim stihovima. No ostala sam malo razočarana jer je toj legendarnoj pjesmi ipak nedostajalo još malo stava, a sve u svemu izbor Skindreda neposredno prije Prophetsa bio bi logičniji izbor.
I najravnodušniji su vikali “F*** you”
Polusatna pauza između koncerata prošla je u sekundi, što samo znači da su bendovi prije napravili odličan posao i publiku za ostatak večeri zagrijali na najbolji mogući način. No tih pola sata, ma ni mjeseci čekanja ovoga koncerta, ni godine čekanja povratka Ragea na pozornicu nisu mogli nikoga pripremiti na ono što je uslijedilo nakon intra DJ Lorda. Na prve taktove pjesme Testify, zapravo već samom pojavom ekipe na pozornici, momentalno se dogodila eksplozija energije koja je publiku vodila do kraja njihovog nastupa. Definitivno mogu reći da se takva navala adrenalina i energije doživljava svega nekoliko puta u životu, što i ima smisla kada pomislite da se pred vama nalaze tri četvrtine jednog od najvećih rock bendova svih vremena, Rage Against The Machine.
Predvođeni Tomom Morellom, jednim od najutjecajnijih i najvažnijih gitarista rock glazbe posljednjih nekoliko desetljeća, kao ritam sekcija prate ga Brad Wilk i Tim Commerford. Glazbeno stvaranje Ragea uvijek je bilo vezano uz revolucionarističke političke stavove te su pjesme stvarane kako bi kritizirali stanje društva i političke sustave, što ih je u devedesetima blisko povezalo s bendovima Public Enemy i Cypress Hill. Spajanje članova Ragea s članovima ovih bendova (Chuck D i DJ Lord; B Real) činio se kao vrlo logičan potez. Došla su teška i čudna vremena, a oformljavanje ovako moćne skupine logičan je odgovor na ono što se događa u svijetu (posebno s naglaskom na Ameriku – papir s natpisom “F*** Trump” tijekom čitavog je koncerta krasio gitaru Morella). Ove riječi izgovorio je tijekom koncerta B-Real, naglasivši da rado na sebe preuzimaju funkciju glasa protiv neravnopravnosti i nesloboda, u kakvom god obliku one dolazile.
Take The Power Back, Guerrilla radio, Bombtrack, Sleep Now In The Fire, Know Your Enemy, Bullet In The Head, Bulls On Parade pjesme su RATM-a koje su održavale ionako visoke ljetne temperature. Većina momaka je bez majice dočekala izlazak Prophetsa na pozornicu, a ako su je i imali na sebi, neki od Morellovih genijalnih riffova ili odličnih izvedbi bubnjara uvjetovali su mahnito skidanje istih. Pivo se tijekom koncerta kupovalo samo kao izvanjsko osvježenje, a čaše s pivom služile su kao katapulti za razularenu masu na koje nitko nije ljutito reagirao. Štoviše, godilo je i upotpunjavalo pobunjeničku atmosferu.
Kataklizmički je bilo slušati stihove RATM u gomili koja poznaje tekstove, a naglašava upravo one najnabrijanije dijelove. U svakom trenutku koncerta osjetila se povezanost benda s publikom, kao i poistovjećivanje s onime što bend zagovara i promovira. U eksplozivnoj setlisti na kojoj dominiraju najveći hitovi grupe RATM, uspješnice preostala dva benda čiji članovi tvore ovaj “superbend” služile su, uz iznimku pjesme How I Could Just Kill a Man koja je izmamila energičan odgovor publike, kao stanka za hvatanje daha i priprema za iduću rundu ispucavanja energije.
Čitavu turneju posebno emotivan trenutak predstavlja izvođenje pjesme Audioslavea Like A Stone koju bend izvodi kao posvetu nedavno preminulom Chrisu Cornellu s kojim su svi članovi Prophetsa bili veliki prijatelji, a s kojim su članovi RATM zajedno i svirali u spomenutom bendu. Tom Morello na gitari dominirao je izvedbom donoseći emocije koje su parale zrak Šalate puštajući publici da jednoglasnim pjevanjem pjesme oda počast ovom velikom glazbeniku.
Osim hitova bivših bendova, s pjesmom Unfuck The World predstavili su i novi rad njih kao Prophetsa, najavivši album za jesen. “Opasna vremena traže i opasnu pjesmu, a ovo je možda i najopasnija koju znamo”, najavio je B-Real Killing in the Name, pjesmu koju su sačuvali za eksplozivno zatvaranje koncerta kako bi s njom dali svoj maksimum te konačno utkali sav bijes u riječi “F*** you, I won’t do what you tell me”, a publiku ostavili u deliriju nabijenih emocija.
Prva, mlačna izvedba pjesme Jump Around House of Paina, koju i Prophetsi izvode na čitavoj turneji, dobila je priliku za ispravak na samom kraju šestosatnog open air spektakla kada su se Prophetsima na pozornici pridružili Everlast i Danny Boy, dajući toj legendarnoj pjesmi povijesnu izvedbu te napuštajući hipnotizirano-opijenu gomilu prolivenu pivom.
Kupoprodaja karata do zadnjega dana, zadnjeg trenutka prije početka spektakla, ispred samog ulaza u prostor koncerta, uvijek je znak da se sprema nešto veliko. Organizirani prijevozi iz gradova Hrvatske i regije znak su koji sve ovo podiže na novu razinu. Uz malene tehničke propuste na početku koji se sada potpuno mogu zaboraviti, adrenalinski nabrijana mašina Prophetsa protutnjala je glavnim gradom Lijepe naše.
Pobune su uvijek bile najglasnije kada su ih predvodili oni koji imaju najmanje i oni koji kao oružje koriste vlastiti glas. Prophetsi su rođeni vođe pobune, otpora koji kao svoj lajtmotiv imaju čistu solidarnost i potporu svakoj nejednakosti i nepravdi, potičući zajedništvo i dajući snagu i glas najtišima. I više smo nego spremni i željni ovakvih imena, ovakve energije, a i ovakvih poruka buđenja i pobune koje su danas aktualnije više nego ikad. Želimo ovakav stav u svojim životima, barem u glazbi ako već ne i drugdje.
