Izvještaj – S.N.F.U., Kurve, Svinje i Raspad Sistema: Punk kakav bi trebao biti

Eksplozivan je to bio vikend iza nas. Moj je započeo u četvrtak, a sigurna sam da je među okupljenom publikom bilo još takvih umornih dušica. Nedjelja kao koncertni dan nije nešto pretjerano zahvalna, ali kad se radi o koncertu koji se nikako ne smije propustiti, sve loše strane ovog dana koji je dušu dao za ljenčarenje, padaju u vodu.

Ako ste bili dijelom vikend fantazije u Zagrebu, jedino što vam je u nedjelju moglo preostati jest vidanje nevidljivih rana uz cjelodnevno druženje u Mediki. Rampa je postavljena, a kiša je došla, vidjela i otišla. Odlično organiziran event zamišljen kao skate session uz roštilj uz ugodno društvo završio je koncertom u najboljoj maniri punka.

Šok i vjeverica na licima svih ljudi koji su ikad posjetili neki od koncerata u prostoru Medike. Koncertno događanje počelo je na vrijeme, suprotno svim predviđanjima kristalne kugle lokalne proročice, a i mojim očekivanjima. I tako, dok sam putovala prema Attacku, Kurve su svoj žestoki galop privodile kraju. I dok je publika bila zadovoljna svirkom, dečki iz benda otkrili su kako ne prihvaćaju ništa manje od savršenstva. Svi oni koji su u nedjelju slušali bend, mogu biti pravi sretnici jer će se naše najdraže Kurve tradicionalno povući u svoje mračne odaje na rad i kontemplaciju, a prvu sljedeću svirku moći ćemo očekivati s izlaskom novih materijala krajem godine.

Bez puno filozofije i s minimalnim stankama među bendovima, večer je tekla glatko. Red je došao na Svinje koje su se beskompromisnom i glasnom svirkom zaderale u lice punka. Plajo je između pjesama simpatično ćaskao s publikom, članovima benda i sam sa sobom. Brzi i žestoki rifovi obilježje su benda, a ne možete se ne nasmijati u bradu tekstovima pjesama koji su vrlo bliski svakome tko je ikad živio u duhu punka.

Raspad Sistema je prava relikvija od benda. Uz sve promjene i čudne sudbine koje su im se dogodile, bilo je lijepo vidjeti Lovru i Pericu iz Mašinka u hardcore ruhu malo za promjenu. Andro, koji im se pridružio na bubnjevima standardno je prašio sve pred sobom. Dečki su zvučali sirovo i žestoko, prizvali su nostalgiju za nekim bendovima koji više ne sviraju ili su u stanju hibernacije i vratili nas u srednjoškolske dane.

Nestrpljenje, sve veća i veća koncentracija ljudi u dvorištu Medike i popunjen Attack dali su naslutiti da se legende skate punka – Society’s No Fucking Use penju na pozornicu. Nije potrebno nabrajati čime su se sve članovi benda, a i sam vokalist susretali, što ih je obilježilo i umorilo jer njihova glazba je priča za sebe. Mr. Chi Pig razgibavao se dok su ostali članovi izvodili finalno brzinsko uštimavanje. Kaos je mogao početi. Zanimljivo je bilo vidjeti kako su se među okupljenima mogle vidjeti i starije generacije, koncertu je prisustvovao širok spektar dobnih skupina. Taj podatak i ne čudi ako uzmete u obzir da vokal benda ima pedeset i tri godine. Godine nisu važne, rekla bi Ljupka Dimitrovska, a publika bi svakako potvrdila jer ono što su nam ‘mladići’ iz S.N.F.U.-a pripremili moglo bi posramiti neke puno mlađe bendove koji se kite punk etiketom. Kakva energija, kakva atmosfera, kakva iskrena emocija! Nemilosrdno rokanje tih žestokih rifova, srčana komunikacija s publikom i pljuvanje u lice vremenu koje ih ne može dotaknuti.

Nešto dana prije netko je negdje u ovom našem malenom gradu organizirao proslavu četrdeset godina punka koja se pretvorila u pravi mali debakl. Punk je u Hrvatskoj itekako živ i treba ga slaviti, a ne gurati pod tepih i praviti se da ne postoji. Koncert S.N.F.U.-a u Akc Attacku za mene je bio pravo slavlje punka, slavlje punk kulture, načina života i načina razmišljanja. Premda ovaj koncert nije imao pompozne najave ili ikakve sponzore, štoviše, pitanje je da li su organizatori uopće na kraju dana ostali na ikakvoj pozitivnoj nuli, okupio je velik broj ljudi koji su iskreno uživali u ovoj koncertnoj poslastici.  Ako radiš ono što voliš, živiš ono što voliš i to se osjeti. Akc Attack je živio i volio punk ove nedjelje za nama. Iskreno i bez ikakvih predumišljaja. Što više punku treba?