Izvještaj – Špancirfest 2016. (2. dan): Prazne livade, puni trgovi
Pri samom dolasku u centar grada drugog dana Špancirfesta primjetno je bilo da vlada ogromna gužva. Automobilske registracije pokazale su da su posjetitelji stigli iz Zagreba, Osijeka, Rijeke i Slovenije, a toplo i sunčano vrijeme zagarantiralo je dobru atmosferu u gradu. Na ulicama su svirali Dorian Varović i The Backbeats, Šuš kolektiv pretvorio je Usku ulicu u lounge zonu uz glazbu s gramofona, dok je na Trgu Slobode oko 17 sati počeo ogromni jam session u kojem su sudjelovali brojni varaždinski glazbenici poput Jure Gecija i Tonija Tkaleca, a koji do 20:30 još nije bio gotov.
Otprilike u to vrijeme cijeli se grad pomicao prema Kapucinskom trgu gdje je na rasporedu bio performans Mú francuske cirkusko-kazališne skupine Transe Express. Prošle su godine na Špancirfestu gostovali u sklopu festivala Francuske u Hrvatskoj Rendez-vous, stoga ne čudi da je svaki kvadratni metar Kapucinskog trga bio popunjen. U Varaždin su stigli s mađarskog Szigeta gdje su tjedan dana izvodili predstavu pred potencijalnih pola milijuna gledatelja. Predstava Mú na jedan nadrealan način tematizira postanak svijeta i rađanje života. Okosnica izvedbe kreacija je atraktivnih vizualnih slika pomoću odlične rasvjete, dok su se akrobatske vještine izvođača svele na upravljanje letećom konstrukcijom koja je nad Kapucinskim trgom lebdjela poput divovskog praorganizmma. “Letjelica” se inače odvojila od velike sfere koja je već nekoliko dana spremno čekala na Kapucinskom trgu, dok su prizemljeni dio petokrake konstrukcije preuzeli glazbenici koji su tijekom cijelog performansa izvodili jazzy instrumentale na bubnjevima, vibrafonu, trubi, saksofonu i kontrabasu.
Priča predstave nije nešto posebno i počela je s pastirom na štulama koji je preko trga vodio desetak raznolikih stvorenja kada se sfera počela buditi. Kasnije su ta stvorenja, koja su animirali statisti koje su Francuzi ulovili u gradu i angažirali ih za izvedbu, evoluirala u morska bića (od riba i hobotnica pa do stvorenja iz mašte) koja su oživjela kao svjetleći lampioni od bijelog papira. Kao što je i “letjelica” lebdjela iznad cijeloga trga, tako su se i ta bića kretala po trgu, pretvarajući cijeli Kapucinski u svoj izvedbeni prostor i tako uvlačeći nekoliko tisuća gledatelja u svoj magični svijet. Mú nije izrazito dinamičan performans koji će vas zapanjiti vratolomnim akrobacijama, iako se mora pohvaliti zahtjevnost oživljavanja impresivne konstrukcije. Aduti ove predstave su u čarobnim slikama koje su stvorene uz zaista vrhunsko oblikovanje rasvjete. Performans je završio u 21:30 nakon čega je pozornicu preuzeo Rambo Amadeus, no mi smo se uputili na PAN pozornicu gdje su nas čekali Laibach i Quasarr.
Pomoću Quasarra uronili u moć elektronike i popa
Vrhunske glazbenike imali smo priliku slušati na Starom gradu u subotu. Posjeta nije bila ni približno dostojna onome što je riječki Quasarr pružao na pozornici, ali na kraju oni koji su došli pod bedeme nisu mogli biti razočarani. Slično kao i prije pet godina kada su bili predgrupa Morcheebi, tako su i ovaj put Riječani preuzeli ulogu zagrijavanja, ovoga puta pred Laibach. Oni imaju snagu biti glavne zvijezde večeri i da su bili smješteni na neku manju pozornicu (npr. Kapucinski trg) sigurno bi više ljudi slučajno ili namjerno čulo o kakvom se spoju electra, rocka i popa ovdje radi. S druge strane, na manjem stageu sigurno ne bi došlo do zapanjujućeg vizualnog doživljaja te kvalitete zvuka koju nam donosi vokal Boris Štok i ostatak benda.
Quasarr su stupili na pozornicu nešto nakon 22 sata i odmah zavladali emocijama slušatelja pomoću syntheva, loopova, gitare, basa i čudesnog Štokovog vokala koji se savršeno uklapa u mix žanrova kojim ovaj bend plovi. Njihovi tekstovi nisu za svakoga, melodija im je nevjerojatno raskošna i intenzivna pa je nemoguće ostati ravnodušan na situaciju koja nam se događala pred očima. Uz svu melodičnost i glavni vokal, na pozornici se nalazila i Jelena Fabijan u ulozi back vokala, ali nažalost ona se gotovo do posljednjih par pjesama uopće nije čula. Drugu dimenziju bendu daju i gudački aranžmani koje smo ovaj put čuli samo preko syntheva.
Šira hrvatska publika nije upoznata s bendom ponajviše jer pjesme poput Ono što te čini drukčijom, Indigo i Prije tebe ne mogu doći do radijskoga etera, a i za sve više potrebno je mnogo reklame, medijskog zaleđa i napumpavanja (kakvo je imao jedan Silente). O magičnosti glazbenog trenutka kakvog bend posjeduje, ponajviše se bazirajući na Massive Attack, Editorse i Depeche Mode, vidimo u pjesmi Ljubav koja nije izvedena zbog nedostatka gostujućeg vokala Josipe Lisac. Ali kada vam Quasarr umjesto toga predstavi Ti, Propagandu i Sjene u svom svojem sjaju, teško da možete reći kako ste zakinuti za tračak umjetnosti koji glazba može pružiti. Budimo jasni, rijetki su bendovi koji uspiju spojiti glazbu s „nečim višim“, a da to ne izgleda smiješno i isforsirano. Ponekad je samo potrebno osjetiti ljubav prema glazbi pa će vas sigurno ona pozvati na sljedeće susrete. Što se Quasarra tiče, oni su u tome uspjeli, a stotinjak ljudi pred PAN pozornicom svakako će pronaći zadovoljstvo te se svaki put rado vraćati na njihove koncerte.
Točno u najavljenih 23:30 na pozornicu je u prepoznatljivom stilu izašao kultni Laibach, možda i najvažniji glazbeni sastav bivše Jugoslavije. Tu titulu djelomično opravdava njihov unikatni i utjecajni zvuk, no podjednako i društveni značaj kao najvažniji politički bend osamdesetih koji je svoju kritičnost spram fašizma, totalitarističkih režima i globalizacijskog kapitalizma zadržao i u narednim desetljećima. U Varaždinu ih je dočekalo negdje između tisuću i 1500 gledatelja koji su dosta energično pratili cijeli koncert. Nastup su otvorili s Eurovision čiji je refren, “Europe is falling apart“, izrazito aktualan u vrijeme Brexita, terorističkih prijetnji i izbjegličke krize.
Veliku većinu setliste činile su pjesme s posljednjeg albuma “Spectre” iz 2013. godine koji je značajno osvježio pomalo istrošeni zvuk benda i upoznao mlađu publiku s njihovim nasljeđem. Uz Eurovision, s tog albuma čuli smo i Walk With Me, No History, Eat Liver! I Bossanova, obrade Love on the Beat i See That My Grave is Kept Clean te izvrsnu The Whistleblower koja me uživo svaki put iznova oduševi. Stare stvari iz osamdesetih rijetko izvode uživo, stoga je klasik Brat moj naišao na ogromno oduševljenje publike, dok je kraj koncerta bio rezerviran za favorite Life is Life, Tanz mit Laibach i Das Spiel ist aus na bisu.
Ukupno gledajući, rodonačelnici industrial glazbe odsvirali su standardno vrlo dobar koncert, no nastup na Špancirfestu 2014. godine ipak bih ocijenio boljim. Iako je pozornica na Stančiću bila manja, atmosfera dupkom ispunjenog trga bila je bolja od prazne livade uz bedem Staroga grada. Dodatna otežavajuća okolnost ponovo je bio razglas jer se, kao i jučer na koncertima Dub FX-a i Kirila Džajkovskog, za vrijeme oba nastupa čula glazba sa susjedne Kraljevske zone, gdje je koncert Nekih novih klinci počeo u 22h, kada i Quasarr. No, dobili smo informacije da se slična situacija dogodila i na koncertu Matije Dedića kod Vile Bedeković čije se instrumentalne izvedbe Arsenovih pjesama na klaviru nisu mogle nositi s glazbom ugostitelja iz obližnjeg parka. Ovakve situacije zaista su neugodne i za izvođače (zamislite Balaševićeve hitove između Laibachovih pjesama) i za slušatelje koji su za navedene koncerte platili ulaznicu. Drugi dan zaredom sugeriramo organizatorima da reguliraju razglas u Kraljevskoj zoni te da dogovore s ugostiteljima kako se njihove svirke ne bi poklapale sa službenim programima.
Trećeg dana Špancirfesta na PAN pozornici nastupaju Repetitor i Pips, Chips & Videoclips, kod Vile Bedeković dolaze Urban & 4, Electric Swing Circus svira na Kapucinskom trgu, a Leteći odred i Teška industrija u Kraljevskoj zoni.
