Izvještaj – Špancirfest (dan treći): Plesnjak uz Jonathan i Parova Stelara
Nedjelja je u Varaždinu okupila najveći broj šetača koji su uživali u šetnji baroknom jezgrom i sadržajima koje su pripremili organizatori. Prostor kod Vile Bedeković okupirao je Zoran Predin, a za one više željne plesa put je vodio prema pozornici na Starom gradu. Tamo su nas prvo dočekali riječki Jonathan, a nakon njih uz zvukove electro swinga došao je Parov Stelar.
Jonathan su bend koji će vas prvo oduševiti odličnim albumom prvijencem, da bi vam potom, kada dođu na pozornicu, još jednom stavili veliki smiješak na lice. Nisu imali puno vremena za upoznavanje i govorancije jer im je slijedilo samo 45 minuta, u kojima su se po prvi puta predstavili varaždinskoj publici, koja je to velikodušno prihvatila. Plesalo se na Maggie i Try To Get Even, pjevalo uglas na Pictures i Hands, a sigurno se prodala koja ulaznica samo zbog njih.
Sjajna gitarska sekcija, bas i bubanj koji vas tjeraju na ples te uvjerljivi vokal Zorana Badurine ono su što Riječane čini tako dobrima. Nema loše karike, a nastup im je bio energičan i na trenutke eksplozivan kao da se ne radi o našem bendu. Da, znam da je to već dovoljno puta izlizana fraza, ali tako je, i treba ju ponavljati svaki puta kada to zasluže. Svoj nastup završili su s pjesmom Paperman, a s obzirom da nisu odsvirali barem još dvije-tri pjesme koje imaju potencijal hita (Juvenile, The School), onda vam je jasno o kakvom se bendu radi. No, nema nam druge nego čekati neki drugi festival u kojem će oni igrati glavnu ulogu.
Jedan od najboljih poteza organizatora unazad pet godina dovođenje je genijalca Parova Stelara pod bedeme Starog grada. Pravim imenom Marcus Füreder, austrijski je DJ i producent koji je oko sebe okupio pravu svitu školovanih glazbenika koji vas svojom svirkom uvode u svijet muzike koji je bio popularan tridesetih godina prošlog stoljeća. Uz neviđenu lakoću, Marcus, odnosno Parov, dirigira cijelim tim orkestrom na jedan moderan način. Zvukovi su to swinga i jazza pomiješani s houseom, hip hopom i EDM-om, ali na jedan posve drugačiji način nego što bi to izveli mnogi drugi DJ-i. Sve se izvodi uživo, pjevačica Cleo Panther je istovremeno zavodljiva i odlična pjevačica koja je glavna u komunikaciji s publikom, a cijeli nastup s puhačkim instrumentima, bubnjevima, gitarom, basom, violinom i violončelom izgleda kao jedan veliki Gatsby party.
Nastup je počeo točno u 23 sata, jedan po jedan pojavljivali su se članovi benda na pozornici, a pravo oduševljenje nastalo je pojavom već spomenute Cleo. Parov/Marcus je najčešće najpovučeniji član koji za svojim laptopom pušta beatove i sve zajedno usklađuje da sve zvuči perfektno. Intro je bio poprilično miran i jasno je da nakon takvog uvoda više neće biti vremena za predah. Posljednji album „The Demon Diaries“ ponešto je usporeniji nego prijašnji, vjerojatno se s time pokušava dobiti neka ravnoteža, jer čovjek tjera na konstantni ples već 12 albuma, ali kao što sam rekao, to je bio samo uvod u koncert. Kasnije je počelo drmanje s Booty Swing i tu plesanje na sve moguće načine nije prestalo sve do pola sata poslije ponoći. Na Clap Your Hands bilo je vrlo očito što se najviše mora raditi, a iskorištena Catgroove na sredini koncerta govori o tome da si oni to mogu priuštiti jer bilo je barem pet pjesama koje su izazvale veće oduševljenje od najvećeg YouTube hita.
Publika je bila puno manje sramežljiva nego na Mando Diao tako da se u prvih desetak redova od početka densalo, a i sam koncert okupio je više od 3000 plesača. U prvi plan, uz Cleo, dolazio je saksofonist koji je cijeli koncert davao „onaj“ poznati ritam i dovodio ljude u plesni delirij. Saksofon se tako pokazao kao moćnim oružjem za ples, ali osobno jedan od dražih dijelova koncerta su dionice koje je imao basist/ gitarist koji je držao violinu i violončelo pod kontrolom. Svaki je od članova dobio svojih pet minuta pred mnoštvom, a s Jimmy’s Gang i All Night bili su svi kao jedno. Kohezija koja prevladava u tako velikom sastavu zbilja je fascinantna. Na bisu su izveli pjesmu Baska Brothers koja je izvedena zato što su u Hrvatskoj, a sama pjesma napisana je u Baškoj na Krku. Lijep oproštaj, koji nam garantira da će Parov Stelar uskoro ponovo doći na naše prostore i neke druge ljude dovoditi u plesno ludilo.
Prvi (udarni) vikend Špancirfesta završio je tako na najbolji i najplesniji način. Bilo je puno turista, ljudi koji su potegnuli iz Zagreba, Rijeke ili Osijeka samo zbog koncerata, a na kraju su se u gradu zadržali da bi vidjeli što Varaždin i Špancirfest nude. Pozornica na Starom Gradu hladit će se do petka kada ponovo počinju koncerti, a zasad nas nije razočarala. Mala zamjerka organizatorima – partiji na Stančiću svakako bi trebali trajati duže. Prihvatili ste rizik festivala, na kojima mnogim ljudima nije dovoljno već u 2 sata krenuti prema kućama. Nije da kafići ništa ne nude, ali puno je zabavnije i opuštenije kada je muzika glasna, a ekipa rasplesana pod vedrim nebom.