Izvještaj – Špancirfest (dan deveti): Upotpunjena Hip hop večer
Probijanjem kroz završnu, gužvovitu pomamu subotnje večeri varaždinskog Špancirfesta do pozornice Starog grada rasla su očekivanju za veliku večer u znaku najboljeg domaćeg hip-hopa. Odličan line up devete, predzadnje večeri Špancirfesta pratio je dobar raspored izvođača, jednako kao i izvrsna publika koja ih je iskreno ispratila.
Večer su otvorili zagrebački, sada već s pravom možemo reći etablirani, domaći traperi High 5. Ono što me više ne iznenađuje na njihovim koncertima je njihova publika. Radi se o nabrijanim klincima koji zdušno u maniri pravih gengsta repera uživljeno ispraćuju svaku numeru s podignutim rukama u znaku Triestri bande. Simpatično je uvijek iznova, i izgleda da ne smeta ni dečkima iz High 5. Ipak je to respect prema publici, kakva god bila, dobro je dok postoji masa koja se može poistovjetiti s glazbom ili u njoj pronaći neku relevantnost. Koncert je iskreno odrađen, a kvalitetan zvuk uspio je izvući potrebnu trap tvrdoću za masovno fleksanje (kao što i sami izvođači naglašavaju bitnim dijelom koncertnog performansa – Fleksam, dakle jesam!). Nažalost, koncert je odrađen bez mladog Kize Manjače, kako su ga s pozornice, uz poruke o štetnosti droga, prozvali Kizo Mdmača. Užarena atmosfera je (i bez Kize) prohuktala na Versace i 33 bandu (ispraćena masovnim tristricama podignutim u zrak). Žao mi je jer sam htjela čuti malo više novih stvari, iako su Žene Gazele bile izvrsne. Očekivano himna za kraj, Cheez, izmamila je najviše ovacija koje nije spriječio ni kratak falš na flowu. Želja za bisom je nažalost prekinuta iritantnim sponzorskim mutantom reklame i jingla.
Mlada rulja se prorijedila pa izgleda da nisu tu došli zbog, po meni, glavne atrakcije – Dječaka. Veliko iščekivanje raslo je i zbog ukazane prilike da konačno u koncertnom izdanju čujem neke nove stvari s izvrsnog zadnjeg albuma “Firma”. Na ruku mojoj sreći, odlučili su koncert bombastično otvoriti s Brutalnom besom. Hitovi su se samo redali, u skladnom omjeru novih i starih uspješnica. Izrazito me veselilo čuti svježe izvrsnosti kao što je Antonio i masni party hit CMC. Nastupali su s bendom koji je sigurno i točno odradio svoj posao upotpunjavanja hip hopa notom živosti i iskrenosti. Ipak, sami Dječaci kao da su malo po tome zakazali. Radi li se o umoru ili nedostatku alkohola, ne znamo, ali do publike zasigurno nije bilo, jer se vjerno predala. Hit Meko sranje je u bendovskom aranžmanu dobilo zanimljivu ska notu, ali nije nedostajalo ni elektronskog zvuka za podmazati beatove. Za svaku pohvalu je korištenje autotunea, koji se (ne znam zašto, ali me to ljuti) često izostavlja na sličnim koncertimana. Tako je i završni After u zatvoru (popraćen i prethodno izvedenim rasplesanim Bilim starkama) poprimio divlji štih za lijepu završnicu. Sve u svemu, ako si priznam da ne mogu sakriti sreću i oduševljenje, ostaje činjenica da je koncert sam po sebi bio kvalitetan, ali je možda nedostajalo malo više emocija i predanosti od Vojka, Zonda i Ive. Pamtimo i energičnija izdanja s pozornice, ali pohvalno je što se izvodilo dosta novog materijala.
Zbog mojeg neznanja ili nedovoljno moći koju su organizatori odlučili dodijeliti nositeljima press akreditacije, propustila sam koncert Ede Maajke, jer sam neznajući pravilo ‘nema izlaženja, pa vraćanja’ nakon prve stvari napustila koncertni prostor na minutu. Kobna minuta – požalila sam isti tren kada sam čula razjarenu publiku i vidjela Edu i gosta Kandžiju kako zauzimaju pozicije za dominirianje pozornicom. Po onom što sam slušala ispred, činilo se vrlo nabrijano i jako, pa mogu ustanoviti da sam poprilično sigurna da je Edo Maajka priredio pravi show za ‘Špancirce’. Zanimljiva rap subota našla je tako svoju publiku i zaokružila približavanje kraju izvrsnog ovogodišnjeg Špancirfest programa.