Izvještaj – The Soft Moon uz Das Rage i Phase Fatale: Glasni post-punk u punom Malom pogonu

Nakon posjeta Aquariusu na Jarunu, The Soft Moon se ponovno vratio u Zagreb – doduše, s nešto više studijskog materijala kojeg je ovog četvrtka predstavio u punom Malom pogonu Tvornice kulture uz vidno animiranu publiku. Uz ove glazbenike, čija je misao vodilja glasnoća i minimalizam post-punka osamdesetih, u sličnom su izričaju nastupali i naši Das Rage te Phase Fatale.

Premda je početak koncerta bio najavljen za pola deset, vukovarski se Das Rage popeo na pozornicu nešto kasnije, no publika se ionako tek počela okupljati – iako je na momente nadglašavala žamorom bend budući da su se odlučili pojačati tek sredinom koncerta, što je možda i omelo predstavljanje nove lead vokalistice zagrabačkoj publici. Naime, ovom se synthpop dvojcu nedavno pridružila i Andrijana Manojlović koja je uz pjevanje s podrškom Ane Bučko preuzela i određene dionice na sintisajzeru, tako da je izvedba uživo bila ponešto drugačija od onoga što smo mogli čuti na eponimnom albumu prvijencu koji je izašao krajem lipnja. No, unatoč tome, sve skladbe bile su predstavljene na sličan način kao i na studijskom izdanju – red sanjivih laganica pa bržih i žustrijih synthpop skladbi, sve popraćene efektima natopljenom gitarom Zorana Filka. Nastup kojeg bi mogli okarakterizirati kao nešto na pola puta između Phantograma i Parafa u fazi Vim Kole.

Phase Fatale odradio je drugu točku večeri, a riječ je o njujorškom DJ-u i producentu Haydenu Payneu. S obzirom na to da uživo zvuči identično kao i na studijskom materijalu, može se reći da ovaj umjetnik izuzetno dobro barata vlastitom matricom. Ovo je bio njegov premijeni nastup u Hrvatskoj na koji je došao kao podrška na turneji zvijezda večeri, a uspio je zaintrigirati publiku (zabaviti i natjerati da obrati pažnju) te stvoriti solidan party unatoč minimalističkom light showu i nikakvoj interakciji. Po vrsti se u kratkim crticama može karakterizirati kao techno, točnije cold techno odnosno dance techno, ali etiketa je uvijek disktubilna. U svakom slučaju, radi se o minimalističkoj elektronici, pomalo jednoličnom potezanju određenog beata unedogled – a zbog tog elementa cjelokupna izvedba zvučala je primitivno, mračno, zatupljujuće, čak i kada je ubacio vokalne sampleove. Kompletnu izvedbu je odradio u jednom dahu bez pauza, ali je set bio relativno kratak pa to nije nešto što bi previše zasmetalo ili zamaralo.

Kalifornijski sastav The Soft Moon, s trećim po redu studijskim albumom „Deeper“ izdanim ove godine za Captured Tracks, etiketu za koju potpisuju i Wild Nothing, DIIV, Perfect Pussy te Mac DeMarco, i dalje nastavlja biti inovativan te impresionirati sa svojim elektronskim i mračnim post-punkom. Na nastupu su se u tri navrata vraćali novom albumu: otvorili su s Black, zatim izveli niz uspješnica s prošlih izdanja pa ponovno Far, Wrong i Try s novog, da bi se preko niza starijih stvari okrenuli prema Insides i Being. Pošteno su odradili svoj posao iako s popriličnim zakašnjenjem, ali vremenski točno onoliko koliko treba da održe pažnju i nastup na razini, ni predugo ni prekratko, premda su dugotrajni nastupi predgrupa možda i iscrpili posjetitelje. Potrudili su se da tijekom kompletnog nastupa pažnju održe na sebi, a zauzvrat je atmosfera u Malom pogonu bila euforična i energična. Koncertna izvedba odgovarala je onome što se može čuti na diskografskim snimkama, s većim naglaskom na ekstatičnim i frenetičnim bubnjarskim sekcijama koje je i sam frontman Luis Vasquez odradio kad ne bi prebirao po žicama svoje gitare. Kada smo kod žica, valja napomenuti da se i basist povremeno zaista iskazao ritmičnim struganjem po onima svojeg instrumenta što je proizvodilo iznenađujuće i više tonove.

Rasplesana publika (koju je Luis pohvalio u nekoliko navrata) zvala ih je na bis, što je bend i učinio, premda se već glazba s DJ pulta počela puštati i premda je u Malom pogonu to značilo da kao ‘zvjezde’ prolaze pored sanitarnog čvora i kroz publiku, da bi umjesto u back stage-u završili kraj vlastog mercha gdje im svi mogu pristupiti i popričati s njima, što je svakako bio zadovoljavajuć rasplet događaja i koncertne večeri.

U pauzama je za glazbeni odabir bio zaslužan muzikfantastique aka Ivan Krželj, a nakon nastupa, popunjen Mali pogon ostao je nažalost prazan pa se party nije nastavio dobro kako je počeo, krivimo za to kasne sate u kojima je sam nastup zbog više predgrupa završio i radno jutro iza koncerta.