Izvještaj – Zagreb Calling: Slabo popunjena Šalata gorjela uz Faithless, Detour i Nipplepeople
Drugi dan Zagreb Callinga, 14. srpnja, protekao je u nesvakidašnjem spoju glazbenih smjerova, ukusa, pa čak i epoha – legende elektroničke glazbe Faithless noć su pretvorili u dan svojim dobro poznatim melodijama, spektakularnim light showom te energijom obožavatelja koja je kolala od prvih do zadnjih redova. Tribine su bile zaključane, a neki su fanovi taj nastup promatrali s terase kafića koji se nalazio odmah iznad pozornice, tako da se parter, barem u usporedbi s prvim danom i nastupom Billyja Idola, činio polupraznim.
No prije nego što je pao mrak i što su se Maxi Jazz, Sister Bliss i Rollo popeli na pozornicu, još prazniju i otužniju atmosferu pokušali su užariti prvo Nipplepeople te odmah za njima i radijski eksponiraniji Detour. Dok je prve manje-više nezainteresirano promatrala šačica naizgled slučajnih prolaznika, Detour je svoje radiovalne hitove poput Daleko, Plešem sama i – za godišnje doba malo neuobiičajeni no svejedno milozvučni – Snijeg ostavio za kraj svoga jednosatnog nastupa. Dnevnim svjetlom još uvijek osvijetljeni ambijent športsko-rekreativnog centra Šalata činio se prožet grupama ljudi koji, unatoč iznimno dobrome razglasu i sjajnoj vidljivosti, međusobno čavrljaju u iščekivanju headlinera večeri.
Iako zakazan u 21 sat, Faithless je sa svojim nastupom započeo s polusatnim zakašnjenjem, no stanke između nastupa izvođača bile su odlične za odlazak po još jedno piće te komentiranje bilo viđenog bilo okupljenih. S početkom najiščekivanijeg dijela večeri počeo je, uz pozdravne riječi i prve taktove pjesme God Is A DJ, dojmljiv svjetlosni spektakl koji je nastavljao oduševljavati sve do samoga kraja nastupa ovih britanskih starješina elektronike. Uz odavanje počasti radu i aktivnom statusu benda od puna dva desetljeća, dvadesetogodišnji je jubilej doživjela ujedno i njihova – budimo iskreni – najpoznatija pjesma, Insomnia, koja je odsvirana već nakon prvih pola sata nastupa. Time su izbjegli bjesomučno iščekivanje kraja koncerta od strane publike kako bi mogli čuti tu njihovu glazbenu perjanicu, već su dobrim taktiziranjem uspjeli podizati atmosferu i svojim drugim melodičnim uradcima poput Muhammad Ali, Mass Destruction ili Crazy Bal’heads.
Zagrebačka je publika imala priliku uživati u nastupu krajnje iskusnog, dobro uvježbanog i iznimno profesionalnog benda, koji su o svoj dvadesetogodišnji jubilej uspjeli podsjetiti zašto se neki od njihovih glazbenih uradaka smatraju ne samo revolucionarnima po pitanju razvoja glazbenog smjera u kojemu djeluju već i kako su uspjeli odoljeti zubu vremena i svojom melodikom te zaraznim ritmom tjerati nekoliko naraštaja ljubitelja elektroničke glazbe na barem neku tjelesnu reakciju nalik plesu. Tako su i svoj svjetlosno, glazbeno i atmosferično dojmljiv sinoćnji nastup povrh Schlosserovih stuba okončali jednom od svojih najpoznatijih pjesama, hitom We Come 1, a taj je konac ujedno izazvao najveću reakciju publike (poslije, možda, Insomnije), kada je Maxxi okupljene pozvao na suradnju i zajedništvo, još jedan pothvat po kojemu je ovaj bend poznat. Okupljeni su mu odgovorili dizanjem kažiprsta u zrak, čime se potvrdilo ono što je Faithlessov pjevač cijelo vrijeme isticao – kako je publika, ma koliko je malo bilo, bila iznimno responzivna i „fantastična“.
Utorak na Šalati i drugi te ujedno posljednji dan Zagreb Callinga protekao je u iznimno pozitivnom ozračju; došavši s novosadskog EXIT festivala u hrvatsku prijestolnicu, Faithless nisu pokazivali niti natruhu umora, iscrpljenosti i – što je najvažnije – istrošenosti. Jedino što je bilo donekle upitno jest izbor predgrupa: iako domaćoj publici na ovaj ili onaj način poznati, pokušaj stvaranja glazbenog melting pota, barem što se statistički gledanog odaziva publike tiče, i nije uspio. No večer je unatoč tome protekla u iznimno opuštenoj i ugodnoj atmosferi, a Zagreb Calling svakako je dobar promotor glazbenih događanja u ljetom užarenoj i donekle praznoj metropoli.
