novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Zagreb Calling: Dva dana odlične glazbe na krovu Zagreba

Foto: photojoiner.net
Vrijeme čitanja: 5 minute

Prvi dan (Piše: Tin Đudajek)

Prvi dan Zagreb Callinga, iako održan isto kada i posljednji dan Inmusica, na krov grada, na Šalatu, dovukao je izniman broj ljudi. Dapače, Šalata je prvog dana bila ispunjena do zadnjega mjesta, a grad se generacijski podijelio tako da su oni mlađi otišli do Jaruna, a ovi nešto stariji ostali su u centru grada. Što se tiče prvoga dana Zagreb Callinga, on je bio odlično zamišljen, a na kraju i proveden. Izvođači su postepeno gradili atmosferu, a atmosfera je postepeno rasla, po mojem skromnom mišljenju, baš onako kako je i trebala.

Foto: Martina Trbuščić
Foto: Martina Trbuščić

Večer je otvorila Natali Dizdar, sramežljiva djevojka čiji je ugodni vokal i kvalitetan repertoar nažalost ostao samo soundtrack za popunjavanje prostora. To je jedna od situacija koja mi je bila prilično nelogična na ovom festivalu. Vrata bi se otvarala u 19 sati, a prvi koncert bi počinjao već u 19:15. Ako je red nešto duži, a u ovom slučaju definitivno je bio, čovjek teško da može stići na početak koncerta, a ako je negdje na kraju tog famoznog reda, dok uđe u prostor, uzme pivu i smjesti se, gledatelj tek može ‘aktivno’ početi pratiti koncert od treće ili četvrte pjesme. Ako nije do gledatelja, onda je bar do izvođača jer vjerujem da to nisu zalužili. Pogotovo Natali koja je imala što za reći. Bilo mi je drago Natali vidjeti u ovom ‘rock’ okruženju jer njena glazba zasigurno ne pripada u čistu pop kategoriju uz koju se, bar do sada, vezala. Drago mi je da je ta pupčana vrpca pukla i nadam se da ćemo i u budućnosti Natali moći gledati u ovakvom ili sličnom ambijentu koji je manje komercijalan.

Foto: Martina Trbuščić
Foto: Martina Trbuščić

Jinxi su prvoga dana festivala odsvirali sve hitove. Zapravo nisu imali niti što previše razmišljati pri sastavljanju setliste i nisu pogriješili. Publiku je trebalo pod hitno rasplesati, a pljeskom pokušati zaraziti i tribine koje su evidentno štrajkale. Zato hitovi nisu bili loš izbor, već upravo ono što je trebalo ili nedostajalo da spoji Natali i Simply Red. Kada su Jinxi već završavali, Šalata je bila puna i svi su već iščekivali Simply Red. Publiku su Jinxi pripremili na najbolji mogući način. Raspjevali su je, opustili i zagrijali tako da su s izlaskom Britanaca svi bili na nogama i počeli plesati.

Raspravljalo se je li nastup Simply Reda bio prekratak i je li on bio čisto ‘odrađen’. Što se tiče same satnice, to jest trajanja koncerta, to je veoma subjektivno pitanje. Onome kome je bilo loše i pola sata bi bilo previše, dok bi onome kome je ovaj koncert bio ostvarenje mladenačkih snova i tri sata bilo premalo. Ovo je festival, ne samostalni koncert. Satnica postoji i nje se mora pridržavati. Mogući su manje intervencije, sviranje još pjesme ili dvije više, no ništa više od toga. Ako se ovoga izvođači ne pridržavaju dogodit će se ono što se desilo Damonu Albarnu prije nekoliko mjeseci kada su ga zaštitari prilično nasilno istjerali s pozornice. Što se tiče pitanja je li koncert bio tek odrađen moramo pogledati trenutak kada Simply Red dolazi u Hrvatsku. Zadnji autorski album izdali su prije devet godina i od tada isključivo touraju i sviraju. Možda je i očekivano da ne mogu više tolikim žarom izvoditi tu glazbu koju sviraju već devet godina bez prestanka. Možda niti Mick Hucknall nakon više od trideset godina karijere više ne može pjevati tom energijom kojom je mogao prije petnaest ili dvadeset godina, ali ja ništa takvo nisam primijetio.

Foto: Martina Trbuščić
Foto: Martina Trbuščić

Iskreno, poznavatelj opusa Simply Reda nisam, ali nije mi bilo dosadno niti sam osjetio da se radi o koncertu koji se došao tobože samo odraditi. Mick je komunicirao s publikom, tjerao ih da pjevaju, da plešu i, molim vas lijepo, otkad dva bisa nisu pokazatelj da je nekome stalo?! Tribine su bile na nogama, ljudi su cijelo vrijeme plesali i bili jasno zadovoljni. Iskreno mi, stoga, nije jasno otkud onoliko kritika koliko sam sljedeći dan čuo i vjerujem da su neutemeljene. Simply Red je dao sve od sebe, i dokazao koliko je taj vremešni zvuk ipak vječan.

Drugi dan (Piše: Jelena Hac)

Dolaskom na Šalatu pola sata ranije dalo se naslutiti da će se prostor popuniti jer su se napravili poveći redovi ljudi koji su nestrpljivo željeli ući. No ulaskom unutra s tribina se jasno vidjelo da drugi dan nije zainteresirao publiku kao i prvi. Quasarr kao prvi izvođač drugog dana svojim energičnim nastupom rasplesao je mali dio publike. Boris Štok neumorno je plesao svoj već prepoznatljiv ples i zabavljao se sa svojim bendom. Najbolje pjesme sa svoja dva albuma otpjevali su kroz četrdesetak minuta. Dolaskom do kraja svoje set liste i zalaska sunca večer je tek počinjala i prostor se malo popunio.

Foto: Martina Trbuščić
Foto: Martina Trbuščić

Nakon petnaestominutne pauze Elemental je stupio na pozornicu. Koncert Elementala slušala sam više puta, no mogu reći da im je ovo jedan od boljih nastupa. Ozvučenje, razglas, efekti i dobro raspoložena Remi napravili su dobru atmosferu. Kako je mrak padao atmosfera se zahuktavala, ljudi su se rasplesali uz hitove Elemntala. Mogli ste čuti pjesme iz starog opusa pa sve do pjesama sa zadnjeg albuma. Prokleta ljubav, Sunce, Tijelo, Goli i bosi, Iz dana u dan, Bolji si bile su neke od pjesama koje su izveli, što je bila dobra uvertira za nadolazećeg Johna Newmana. Oraspoložili su publiku i popunili i dalje prazan prostor Šalate.

Foto: Martina Trbuščić
Foto: Martina Trbuščić

John Newman bio je glavna zvijezda drugog dana Zagreb Calling festivala. Njegov premijerni nastup publika će vjerojatno dugo pamtiti. Izlaskom na pozornicu publika je automatski zaboravila na kašnjenje Newmana, koji se ispričao jer je imao problema na putu prema nama. Svojim uigranim nastupom potaknuo je glasne ovacije publike koja nije zakazala čime je potvrdila da se dobro zabavlja. U par navrata, u razmacima između pjesama, prepričao je svoje ideje i kako je došao do nekih pjesama te da mu je nesretna veza bila fundament za pisanje pjesama koje su se pronašle na drugom album. Give me your love, Losing sleep, Cheating, Blame, Come and get it neke su od pjesama koje su raspametile već razuzdanu publiku.

Foto: Helena Kezerić
Foto: Helena Kezerić

Nakon otpjevane Come and get it zahvalio se i otišao, no publika koja je bila i predobro raspoložena nije to dozvolila. Vrativši se na bis, otpjevao je još Not givin in i njegov najveći hit Love me again, na kojoj je napravio pravi show porušivši činele.

Meni je osobno koncert bio ok, ništa spektakularno. Malo isforsiran, malčicu usiljen, malčice previše pretjeranih ovacija od stane publike a i namjerno rušenje činela u euforiji ne podržavam. Međutim, John je uspio dotaknuti emotivnu stanu svojih fanova svojim pričama i potaknuti ih da se svi zajedno zabave.

Izvedbom Johna Newmana, Zagreb Calling je zatvorio dvodnevnu ljetnu manifestaciju.


Be social
Što misliš o ovome festivalu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari