Retropetak: Jesmo li sami? (“Close Encounters of the Third Kind”, S. Spielberg)
Kada je riječ o žanru znanstvene fantastike i njegovoj popularizaciji u svijetu filma neizbježan je govor o velikom Stevenu Spielbergu. Sedamdesete su godine, a u ovom slučaju 1977. godina pogotovo, među zvijezde lansirale dvojicu najvećih inovatora na polju ovog žanra, još od vremena Georgesa Mélièsa i Stanleyja Kubricka, a to su George Lucas i Steven Spielberg. Cjelokupni znansvenofantastični filmski svijet danas opstaje na postavkama koje su donijele navedena imena. I prije negoli su Lucas i Spielberg udružili snage na Indiana Jones trilogiji, potonji je, iste godine kada je izašao Star Wars, izbacio ono što će se kasnije ispostaviti jednim od najboljih filmova o nepoznatim letećim objektima, Bliski susreti treće vrste. Danas, već više od četiri desetljeća kasnije, ova titula i dalje čvrsto stoji, zbog čega se svi fanovi žanra iznova vraćaju gledanju ovog klasika.
Bliski susreti treće vrste uzbudljiva je znanstvenofantastična drama koja prati Roya Nearyja (Richard Dreyfuss) i još šačicu ljudi koji su imali neposredan kontakt s nepoznatim letećim objektima. U svijetu u kojem letjelice, brodovi i ljudi misteriozno nestaju da bi se kasnije pojavili u potpuno nevjerojatnim uvjetima, usred pustinje ili desetljećima kasnije, samo će nekolicina njih spoznati i pravu istinu iza tih misterioznih nestanaka i još misterioznijih uzročnika.
Maestralno građenje napetosti
Stanje uma sedamdesetih godina u pogledu nepoznatih vanjskih posjetitelja u mnogome je pogodovalo nastanku ovog filma. Bermudski trokut, misteriozni nestanci, javljanja o viđenjima nepoznatih letećih objekata, sve su to događaji koji su tih godina sve više uzimali maha u društvima širom svijeta. Vrhunac ovih priča teorije su o famoznoj Zoni 51 kao i novonastala teorija o vanzemaljskim bićima koja su nas posjetila prije nekoliko tiskuća godina i direktno utjecala na razvoj čovječanstva (teorija koja se i dan danas obrađuje u seriji Ancient Aliens). Na toj podlozi nastaje i ovaj film, ali čar Spielbergovih djela jest da on svoj fokus stavlja na obične ljude i djecu, i na njihov osobni doživljaj misterije koja se odvija neposredno ispred njih.
Takav je slučaj i s Bliskim susretima treće vrste. Glavni lik, Roy, porodični je čovjek i električar u jednom sasvim običnom američkom gradu. Osim njega, tu se pojavljuje i izuzetni dječak Barry, kojeg je glumio tada petogodišnji Cary Guffey, kao jedna od žrtava otmice. Preko ovih dvaju likova, Spielberg blistavo gradi napetost u kojoj se vodi konstantna borba iracionalnog protiv racionalnog. Primjer toga je Royeva porodica koja ga napušta kada njegov um počne na čudne načine ispoljavati utjecaj susreta treće vrste. Velik dio filma razvija se upravo na toj premisi: nešto se čudno događa, ali nekolicini onih koji to znaju, nitko ne vjeruje. Spielberg tu napetost na kraju iskupljuje ekstraordinarnom simfonijom slika i zvukova čija poetika nadmašuje okvire filmskog medija i odlazi u grane lirskog doživljaja jednog međuzvjezdanog susreta.
Vanzemaljska tehnika
Bliski susreti treće vrste kao filmska tvorevina dolaze prije ere ekstremnog razvoja digitalne tehnologija i prije nego što je Spielberg, blago rečeno, počeo divljati s njom, gubeći kontakt s onim empatijskim elementima koji su njegove filmova kao što su E.T. ili ovaj učinili tako velikim. U ovom filmu Spielberg fenomenalno spaja sliku sa zvukom, editujući film prema kompoziciji Johna Williamsa koja je nastala prije završetka snimanja. Cjelokupni enterijer i eksterijer sniman je kadrovima iz različitih rakursa, a koji unutar sebe uklapaju nekoliko različitih radnji koje bi oko gledatelja moglo pratiti. S druge strane, čitav treći akt donosi audiovizualnu perfekciju susreta s vanzemaljskim bićima čija je ljepota i neobičnost do danas pokušana biti prenesena bezbroj puta, pa je tako James Cameron u filmu The Abbys pokušao konotirati tu vrstu susreta, ali je tek Arrival uspio relativno prenijeti čar susreta iz ovog filma.
Kao konačni komplimenti Spielbergovoj vizualnoj majstoriji i Williamsovoj kompoziciji nadovezuju se jako dobar kasting i izvedba glumaca. Osim već navedenih Richarda Dreyfussa i Caryja Guffeyja, neophodno je istaknuti ulogu poznatog francuskog redatelja Françoisa Truffauta kao i za Oscara nominiranu Melindu Dillon. Ovo je jedan od onih filmova gdje svi elementi funkcioniraju kao jedna cjelina i u kojoj nijedan ne preuzima dominaciju nad drugim, već u sklopu neophodnog razvoja narativa funkcioniraju u harmoniji i doprinose epskom vrhuncu.
Susreti za sva vremena
Bliski susreti treće vrste možda ne kotira tako visoko u odnosu na neke druge filmove iz žanra, ali je jedan od onih što su od esencijalne važnosti za žanr znanstvene fantastike. Ovo je film koji je počeo ono što će kasnije od Spielberga učiniti najveću pop-ikonu u svijetu, kao i uzor za mnoge filmaše u budućnosti. Bez sumnje, ovaj je klasik filmska lektira za svakoga, bili fanovi znanstvene fantastike ili ne.
Bliske susrete treće vrste možete pogledati u petak 25. svibnja 2018. u 21:00 u riječkom Art-kinu Croatia u sklopu ciklusa filmova znanstvene fantastike.
