Kako nas umjetnost obogaćuje?
Što nam umjetnost daje i na kojoj nas razini obogaćuje?
Prvenstveno moram spomenuti da, kao što svi znamo, živimo u svijetu gdje je vrlo malo ljudi u doticaju s umjetnošću. Jesu li ti ljudi siromašniji za tu vrijednost koju umjetnost posjeduje ili nam ona zaista nije potrebna, moramo prosuditi individualno. No, ljudi koji su se saživjeli s umjetnošću vrlo bi teško mogli funkcionirati da im se to blago oduzme.
Krenut ću s nekakvim nižim vrijednostima umjetnosti poput one estetske. Zanimljivo je da je upravo ona gotovo svima bitna te najraširenija. Ako govorimo o estetskim vrijednostima vizualne umjetnosti, možemo ih pronaći u svakodnevnom životu. Danas je dizajn taj koji ima primarnu ulogu u takvoj vrsti ljepote. Etikete, plakati, brošure… Sve je to proizašlo iz vizualne umjetnosti koja je težila tome da bude lijepa i ugodna oku. Ovu kvalitetu je vrlo lako shvatiti te je svima bliska. No, što je s ostalima?
Manji broj ljudi iz umjetnosti uči te pomoću nje stvara kritičko mišljenje, bilo ono pozitivno ili negativno. Građenje stavova potaknuto umjetnošću iznimno je dragocjeno. Ona nas potiče da promišljamo, preispitujemo te gradimo sami sebe. Time postajemo kompleksna bića s izgrađenim pogledom na svijet. Oscar Wilde jednom je prilikom rekao: ‘Umjetnost je najintenzivnija forma individualizma koju svijet poznaje.’
Od raznih pravaca možemo učiti upravo o vremenu iz kojega potječu. Za razliku od same povijesti i pukih činjenica, ovim putem možemo dobiti potpuni ugođaj, atmosferu nekoga vremena te sami postati dio istoga. Umjetnost ovakve vrste može biti i socijalnog karaktera te se, za sve nas, boriti. Upravo u tom pogledu ona jest snažna jer proizlazi iz same srži stvaraoca koji na najintimniji mogući način prenosi svoje stanje i viđenje određenog doba javnosti. Iako takvi pravci uglavnom nailaze na neprihvaćanje za vrijeme svog trajanja, kasnije se prepoznaju njihove vrijednosti te postaju škola za buduće naraštaje.
Osim odraza vremena, u umjetnosti prije svega možemo pronaći odraz sebe. Ponekad u pojedinom autoru vidimo upravo svoje zrcalo koje nam daje životni poticaj te nas jača i stvara inspiraciju za sam život. Ona nas na razne načine može dotaknuti, izazvati bujicu osjećaja te dovesti u potpuno novo duševno stanje. Također, uz nju možemo otkriti neopisivo mnogo toga o sebi. Nije li najdivniji osjećaj kada ti se, zahvaljujući toliko uzvišenoj djelatnosti, otvori srce spoznajući nove emocije, kada se koža naježi, a suze naviru same? Ipak, za to prvo i individua mora bezgranično otvoriti srce za umjetnost.
Suvremeni čovjek obično je vrlo zatvoren prema performansima i sličnim novim oblicima umjetničkog izražavanja. Ponekad bit nije u lijepome, a to je divna odlika umjetnosti- sposobna je oplemeniti svaku vrstu osjećaja. Tek kada osobno pronađemo vrijednost i u njezinim nerazumljivim oblicima, možemo joj se prepustiti. Snaga poruke, ideje i emocije koju, primjerice, performansi mogu sadržavati, bila bi neizreciva na bilo koji drugi način.
Ona nas hrani na jednoj vrlo visokoj, gotovo apstraktnoj razini. Osoba koja s umjetnošću živi ima vrlo istančane osjećaje za svijet oko sebe i razmišlja na potpuno nov način o svakom segmentu svoje okoline. Nažalost, vrlo teško mogu iskazati što osobno dobivam od umjetnosti i na koji način ona tka moj život. Vjerojatno bih se mnogo lakše izrazila potezom kista, a to mi osobno predstavlja vrhunac njezine vrijednosti- to što samu sebe mogu iznijeti na komad platna ili papira.
I da, nije sva vrijednost u hiperrealizmu i slikama koje izgledaju- vau- kao fotografija. Zapitajte se i otvorite um za sve poglede umjetnosti, jer, kao što je Aristotel rekao: ‘Cilj umjetnosti nije da predstavi vanjsku pojavnost stvari, nego njihov unutrašnji značaj.’
Ako ništa drugo, priklonite joj se i odmaknite od nepodnošljive okrunosti stvarnosti jer: ‘Umjetnost s duše ispire prašinu svakodnevnog života.’ (P. Picasso)
