Istaknuto
20.11.2019.

Vrijeme čitanja: 1 minuta Stiže nova runda domaćih i regionalnih glazbenih noviteta za koje možete glasati te nekoliko stranih preporuka za slušanje.

09.11.2019.

Vrijeme čitanja: 4 minute Fraktura, kao i svake godine, donosi zanimljive naslove od kojih se mnogi nađu na našim policama.

Intervju

Killed A Fox: “Odrasli smo na Alice in Chains, a njihov basist slušao nas je na INmusicu”

05.08.2018. Helena KezerićFoto: Ferragosto JAM / Filip Bušić, Samir Cerić Kovačević
Vrijeme čitanja: 5 minute

U hladovini Orahovačkog jezera na Ferragosto JAM festivalu ulovili smo Chrisa Iana, frontmena zagrebačke stoner rock skupine Killed a Fox.

Svatko ima svoj razlog zašto posebno voli Ferragosto JAM festival. Jedne smo te godine imali prilike gledati u vrlo nježnom izdanju na akustičnom stageu. Koji je vaš razlog zašto volite Ferragosto?

Ferragosto je festivalsko iskustvo za sebe. Koliko god da je narastao u zadnjih par godina i dalje imaš osjećaj da si kod frenda u dvorištu koji je organizirao tulum godine, a i uvijek možeš od nekoga posudit haljinu i prošetat se kao dama.

Koje vam je najdraže mjesto za sviranje/nastupanje u gradu?

Pa u Zagrebu je to definitivno Vintage Industrial Bar jer nudi izvođaču sve što je potrebno za kvalitetnu svirku, od opreme do samih zaposlenika. Volimo i KSET i Tvornicu, ali zadnjih pet godina Vintage ipak ima onaj feeling “tu sam doma”.

Za one koji nisu upoznati s vašim prvim koracima, ispričajte nam kako su izgledali počeci Killed A Fox. Kako i kada ste se upoznali i okupili?

Tamo negdje početkom 2006. godine dok sam svirao na ulici prišao mi je jedan lik i rekao da ima frenda koji ima hrpetinu riffova te da traži bend, ponajprije vokala. Taj frend bio je Marin Duvnjak, čovjek koji će postati naš ritam gitarist. Pitao me jesam li zainteresiran za neku suradnju, na što sam potvrdno odgovorio i negdje tjedan-dva kasnije poštom sam dobio sprženi CD s nekih desetak kostura za pjesme, samo gitare i nakucani bubanj u Cubaseu. Nekoliko riffova zapelo mi je za uho i iz toga su ispali The Pattern, Reverend Grey, Slavehouse odnosno prvi draftovi za Fluorescence.

Marin je doma u spavaćoj sobi imao neku osnovnu opremu za snimanje pa sam onda svakom prilikom putovao iz Malešnice do Sesvetskog Kraljevca kako bi mogli raditi na pjesmama. Krešu sam upoznao nekoliko godina ranije (isto mi je uletio dok sam svirao na cesti) i već smo tada sviruckali nešto zajedno, ali nismo imali konkretan band. Ja sam tada imao Pangeu koja je ajmo reć bila neki prototip za Malady Lane. Krešo je u to vrijeme imao neki projekt s Bojanom Kocijanom iz Cojonesa, ako se dobro sjećam. Kada sam Kreši spomenuo Marina, ne samo da ga je poznavao, već su i imali koju probu zajedno dok su bili klinci pa smo to uzeli kao znak da Krešu ubacimo u do tada projekt bez imena. Tako je nastala kičma za Killed a Fox.

Recite nam nešto više o videu za Still Life Mirror. Čija je ideja bila radnja videa, na kojim lokacijama ste snimali video? Tko je sve bio uključen u realizaciju?

Kao i uvijek s našim spotovima, ideja koju smo imali u početku izmijeni se dan prije samog snimanja i onda više manje improviziramo. Tako da scenarija nije bilo, nego doslovno: “Ajmo kupit neke spaljene maske i nać neki sjebani prostor pa vidjet kaj će se dogodit!” Sama radnja spota nastala je na licu mjesta. Googlali smo zapuštene prostore u koje nije problem ući i odlučili se za napušteni stari restoran na Cmroku. Kako smo ušli nutra, tako je svatko odmah imao neku ideju za kadar i za priču. Sve je u principu teklo dosta glatko a i bilo je užasno zabavno i smiješno čagat s tim odvratnim maskama na glavi. Odličan snimateljski i montažerski posao obavili su Hrvoje Baudoin i Vjekoslav Palinić, a šminku je odradila naša draga Matea Katunar.

Već neko vrijeme priča se kako Lisice spremaju nešto novo. O čemu je riječ i kada vaša publika može očekivati novitete?

Novi materijal je skoro spreman i objavit ćemo ga pod imenom “Crown Shyness”. Sam album već je trebao biti vani, no uz poplavljeni studio početkom godine, raznorazne komplikacije što se same logistike tiče i nedavni kvar zvučne kartice, sve traje nekih 4-5 mjeseci dulje nego planirano. Već smo odustali od živciranja i želimo samo to snimiti do kraja najbolje što možemo te objaviti početkom jeseni.

Pratite li što se događa na alternativnoj domaćoj i regionalnoj sceni? Postoji li neko od glazbenih imena koje biste izdvojili, a koje aktivno slušate?

Ako nekog treba izdvojiti, jer je po mom mišljenju songwriterski stepenicu iznad svih u regiji, onda je to Adam Semijalac aka Bebe Na Vole. Njegova dva album redovito slušam i smatram ih jednim od boljih uradaka domaćih autora općenito. Them Moose Rush gazi s novim materijalom tako da bi i njih spomenuo, a i gledao sam ih live milijun puta i to se mora vidjeti. Navodno i Slow Motion Suicide sprema neki nov materijal, a s obzirom na to da su novi članovi moji bivši bendovski kolege odnosno ex-Muscle Tribe/Malady Lane ritam sekcije, sumnjam da će razočarati.

Što ste zadnje od glazbe otkrili, a da vas je posebno oduševilo?

U zadnje vrijeme sam više manje na provjerenim stvarima tako da trenutno slušam novi A Perfect Circle, ”Eat the Elephant” i Matt Corbyev ”Telluric”. Nisam dugo krenuo u istraživanje po YouTubeu. Izgleda da je vrijeme.

Foto: Ferragosto JAM / Filip Bušić, Samir Cerić Kovačević

Možete li izdvojiti neku od anegdota s nekog od vaših koncerata (bilo pozitivnu ili negativnu) koja vam se posebno urezala u pamćenje?

Ono što će nam definitivno ostati u pamćenju ovogodišnji je INmusic. Obzirom na to da smo odrasli na Alice in Chanisima, doživjeli smo jedan poprilično surealan moment, naime nakon naše tonske prišao nam je jedan gospodin s riječima “Hey guys, I’m Mike! I play bass in Alice in Chains”. Mi smo ga naravno odmah prepoznali i pomislili “No shit… Dobro mi znamo tko si ti”. Rekao je da mu se dopadaju riffovi i pitao nas je kad sviramo. Mislili smo da je više manje bio samo pristojan i da nema šanse da dođe na sam koncert, ali na kraju je stvarno došao i odslušao cijelu svirku.

Stisnuo je Kreši ruku iza glavnog stagea i rekao “You really killed it out there guys! Those were some nice riffs with cool offbeat signatures!” Krešo naravno nije mogao puno više izgovoriti jer je ostao zatečen pa je bilo samo “Uhm… Thanks man!” Sreli smo cijeli band kasnije prije nego što su pičili dalje za Italiju i Mike nas je pozdravio s: “The name of the band was Killed a Fox, right? I’m gonna download the albums now and listen to them on the bus to Italy. Cheers!” Naša jedina pomisao bila je… Fuck! Sad će slušat onaj stari materijal od prije deset godina… Hahahahaha. Uglavnom poprilično pamtljivo iskustvo i jedan lijepi “full circle” moment u životu.

Koja je najranija uspomena vezana uz glazbu koje se možete sjetiti?

Sjećam se da sam kao malo dijete gledao televiziju, mogao sam imati možda 4-5 godina, i bio je upaljen MTV. Fascinirao me neki smiješni lik koji skakuće u prugastoj majici po ekranu. Nekako mi je ostalo urezano u pamćenju kako ga s rukama pokušavam uhvatit za plavu kosu. Kasnije kad sam baš počeo brijat na muziku mama mi je rekla da je taj plavi lik u prugastoj majici bio Kurt Cobain. Naravno da sam postao najveći fan Nirvane ikad! Hahahaha…

(Visited 219 times, 5 visits today)

Komentari