Kvalitetan uspon prema konačnom klimaksu (“Better Call Saul”; V. Gilligan)
Završila je treća sezona crnohumorne krimi drame Better Call Saul svojevrsnog prequela megapopularnog i nikad prežaljenog Breaking Bada. Odmah u glavu – mora se priznati da je netom završena sezona bila i najzanimljivija, s najviše postignutih poveznica sa „starijim bratom“ i ujedno su konkretni komadići priče sjeli na svoje mjesto. Neki će reći da to i baš nije neki uspjeh s obzirom na to da su prve dvije sezone bile usporene dozlaboga, ali autor serije Vince Gilligan poznat je po stvaranju situacija koje usporenim tempom „treniraju“ gledatelja i dovode ga, barem one strpljive, do zasluženog vrhunca i katarze.
Kraj druge sezone dao je već naslutiti da će se stvari početi razvijati u svima željenom smjeru. Neki od popularnijih negativaca koje smo susreli u razdoblju djelovanja Waltera Whitea i Jesseja Pinkmana napokon su preuzeli glavnije role te vode kolo i pokretač su pozadinskih priča i tema koje su itekako bitan dio univerzuma stvorenog u Albuquerqueu.
Ljudi iza kamere
Rame uz rame Gilliganu stoji Peter Gould, druga bitna karika koja se nalazi iza kamere i čini nam svijet pustinje, odvjetništva, kriminala, droge, prevara, obiteljskih razmirica i samog mjesta radnje tako privlačnim. Njihov zajednički scenarij rijetko je podložan rupama u radnji i pitanjima koje si znamo postavljati tijekom gledanja mnogih televizijskih, ali i filmskih uspješnica. Baš se u ovom slučaju oni se čine kao izuzetak jer uspješno utjelovljuju onu poznatu van der Roheovu uzrečicu „Manje je više“.
Oni su dizajneri dvije moderne i utjecajne (BCS to tek treba postati, ali pomalo) serije koje su već sada uvelike utkane u pop kulturu, a svojim jednostavnim, povremeno i samo fotografskim prikazom stanja stvari približavaju se minimalizmu, da bi na prekretnici radnje i dinamičnom odmaku pak postali pobornici još jedne poznate poslovice „Bog je u detaljima“. Uz obilnu karakterizaciju likova Gilligan i Gould uspijevaju održati dinamičnost radnje na tri do četiri kolosijeka koji samo čekaju međusobno ukrštavanje.
Hodanje po rubu
U trećoj sezoni Better Call Saul kao da se svi likovi nalaze pred nerješivim problemima iz prošlosti i konzekvencama koje će snositi. Jimmy McGill (Bob Odenkirk) u sukobu je s bratom Chuckom (Michael McKean) koji ga je tužio zbog provale, namjerne falsifikacije dokaza i prijetnji. Kim Wexler (Rhea Seehorn), Jimmyjeva vjerna prijateljica i povremena seksualna partnerica, uspijeva pridobiti veliki odvjetnički posao u svoj samostalni ured, ali i usput udružiti se s okrivljenim te ga zastupati u sudskom procesu. Druga strana priče, a koju povezuje sam Jimmy, tiče se Mikea Ehrmantrauta (Jonathan Banks), Nacha Varge (Michael Mando) i capo di tutt’i capija Gusa Fringa (Giancarlo Esposito).
Simpatičan vlasnik restorana brze hrane ulijeće u sezonu na sličan način kao i u Breaking Badu. Nenametljivo, tiho i s nimalo sumnje da se iza tamnoputog čileanskog lica krije čovjek koji drži glavnu proizvodnju metha na većini područja Novog Meksika. Mike je još uvijek brižan i dobroćudan djed, ali i vrhunski ubojica koji zna svoj posao. Iako se iz prve činio kao prolazan lik, Nacho je odigrao veliku ulogu u razvoju budućih događaja, a njegov nadređeni Hector Salamanca (Mark Margolis) dolazi u sukob s Gusom. Uglavnom, Mando je ulozi Nacha donio „sivu zonu“ u kojoj dileri i kriminalci nisu nužno zli ljudi koji gledaju pravocrtno i u svoju korist.
“He ain’t heavy he’s my brother”
Bratska ljubav (i to ona, baš prava bratska – obiteljska!) jedan je od pokretača događaja koji dovode do rađanja Jimmyjevog alter ega. Mlađem bratu na krimen ide snalažljivost paralelno s njegovom prevarantskom naravi. Netko bi rekao da je to sasvim opravdano jer tko je ljudima kriv što su naivni. Nažalost po Jimmyja, to ne ide pod ruku s njegovim ambicijama da se bavi odvjetničkim poslom u kojima su zakoni svetinja, a ne sredstvo manipulacije. Lagana digresija. Jimmy bi se, da kojim slučajem živi i radi u Hrvatskoj, savršeno snašao u pravosudnom neredu i pravnom sistemu koji je okružen raznoraznim zakonskim rupama. Kraj digresije.
Na stranu s njegovim prevarantskim mentalitetom, jer ako ga pogledamo iz bratskog aspekta, on gaji puno toplije i brižnije osjećaje prema Chucku nego što je obratno. Iz tog kuta shvaćamo da se s vremenom i zbog Chuckove ambicioznosti Jimmyjeva uloga degradirala te nije bilo prostora da mlađi brat iskaže svoje potencijale u pravom svijetlu. Kada u to sve uključimo loš utjecaj društva i manjak roditeljskog utjecaja, jasno je da mora doći do „pucanja“ u jednoj fazi života.
Opasno približavanje starijem bratu
Na račun glumaca dvojice braće možemo izreći samo riječi hvale. Osobno sam se opredijelio za tabor mlađeg McGilla zbog starih navika, ali ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je moj stav posve opravdan. Odenkirk je toliko u ulozi da je sposoban u jednom trenutku biti maleni i jadni psić, a već će u drugom trenutku preobrazbom iza ugla uletjeti u starački dom i šaputati bakicama u uho sve ono što žele čuti. Ne to, perverznjaci! Već kako im uvaliti životno osiguranje da i on uzme koju kintu.
Zaključno. Hvala Daveu Porteru na još jednoj krasnoj uvodnoj špici i prepoznatljivoj glazbi. Hvala Arthuru Albertu na prekrasnoj fotografiji koju donosi kroz kadrove i scene Novog Meksika i povećava nam želju da se upustimo u mutne pustinjske poslove (šalimo se, Vlado RH). Hvala glumcima, svim spomenutim, ali i nekolicini sporednih koji ovu seriju čine toliko živopisnom i lakom za gledanje. Gilliganu i Gouldu lovorike smo stavili na početku teksta, a nezasluženo sam preskočio Melissu Bernstein koja ih kao čvrsta ženska ruka sve nadgleda. Veselimo se daljnjem razvoju događaja koji nam je većinski poznat, što je zaista smiješno jer Better Call Saul je serija čiji cilj znamo, a opet nam je tako prokleto primamljiva za gledati.
