Amyl and the Sniffers: Opasnost za fašiste
Ako niste do njihovog koncerta na Šalati previše slušali Amyl and the Sniffers, vrijeme je da počnete. Volite li punk rock, znate da se danas do kvalitetnih bendova koji opravdavaju žanr teško dolazi. Neki ispune očekivanja samo studijski, neki samo koncertno, ali teško je pronaći pravi spoj da ono što čujete na albumu, zaista proizvede pravi doživljaj pjevanja i zvuka koji se spoji na pozornici.
Kada Declan ‘Dec’ Mehrtens, sa tom svojom frizurom iz osamdesetih, zapali gitaru solažom na svakoj drugoj stvari, kada Lakota Vella (trenutno zamjenska basistica na turneji) krene s grmljavinom iz dubina, a sve ih slijedi Bryce Wilson na bubnjevima koji daje ritam za skakanje i očekivani mosh pit, eksplozija je neminovna.
Amy Taylor je frontwomen u cijelom svom savršenstvu. Tridesetogodišnjakinja iz Mullumbimbyja vlada pozornicom, vlada publikom, vlada cijelim prokletim prostorom na kojem se Amyl and the Sniffers nalaze i u 75 minuta ne da vam da predahnete. Otprilike je tako prvih desetak redova u subotu navečer, 8. kolovoza, na ispunjenoj Šalati bilo preliveno znojem od puštene Satisfaction Bennyja Benassija i zaista prve odsvirane Control do GFY. Preko dvadeset pjesama, set koji vam ne da da razmišljate o ničemo osim onome što gledate i čujete.
Upozorenje prije koncerta stajalo je dovoljno dugo kako bi ga svi uspjeli pročitati – svima je u interesu da uživate u nastupu, ali imat će nula tolerancije na bilo kakve seksualne napade i diskriminaciju bilo koje vrste. Ne znam je li to možda potrebno istaknuti kod svakog izvođača, ali AATS jasno komuniciraju da s njima niti u jednom trenutku nema zajebancije. I onda kreće opasnost.
Bez pardona i dlake na jeziku
Opasnost za sve koji traže strahovladu, zatvaranja drugih i drugačijih, boje se riječi „feminizam“, otvorenih stajališta, LGBTQ+ zajednice. Opasnost su za političke ulizice, oportuniste, patrijarhat, autoritarnost. Svojim razmišljanjima, u današnjoj dosta dosadnoj glazbenoj industriji kada se nitko ne želi zamjeriti nikome (čast iznimkama poput IDLES, Fountains D.C., Kneecap, Massive Attack, Sleaford Mods… nedavno su i The Dropkick Murphys na Šalati imali anti-trumpovski govor) održavaju tradicionalni etos punka, bilo to kroz osobna iskustva i društvenu kritiku pa onda zatim još malo podebljaju tom prljavom, sirovom energijom na koncertima.
„Svatko je dobrodošao, osim onih koji ugrožavaju druge“ u direktnoj je korelaciji s onime kakvima su se davno opisali u glazbenom smislu: „Kada ga usnifaš, drži te 30 sekundi i onda imaš glavobolje“. Misleći na drogu amyl nitrit, njihova je glazba razbijanje od početka, rijetko koja je duža od 3 (i pol) minute, Taylor je živa napast na pozornici, s instrumentalnim trio-strojem koji dere bez prestanka. Tijekom koncerta pojavila mi se pokoja poveznica sa sunarodnjacima Gizzardima, ali ovo je ipak jednosmjerniji izričaj u čisto žanrovskom polju igre.
Poetika „fuck off što se događa ovdje ostat će ovdje“ jer ste došli na punk rock koncert, a ne na kampiranje, dovodi cijelu atmosferu na rub pucanja. Kada imate aktivan set bez imalo stanke, vratite se u neke good ol’ days za koje je nedostajalo još samo manje mobitela u zraku. Ali što je, tu je, to su perfektno odradili A Perfect Circle početkom ljeta.
Fantastično “prljavi”
Security, Guided by Angels i Cup of Destiny smjestili su se u prvom dijelu kao ponajbolje, Facts, Big Dreams, Me and the Girls, Pleasure Forever zapodjenule su središnji dio da bi eksplicitna, munjevita i zabavna večer završila uz ponajbolje Jerkin’, Hertz, Some Mutts, Got You i GFY. Na ovakvim nastupima teško je izdvojiti posebne trenutke jer mosh pit je bio aktivan cijelo vrijeme, crowd snif… ovaj surferi većinu vremena, skakanje i ruke u zraku pod normalno za razdraganu publiku na Šalati.
Spomenut ćemo talijanski tročlani femme punk bend Hey Darling!. Rachele Margutti, Giulia Vitali i Grazia Cardinale možda nemaju toliko kilometara u nogama s instrumentima kao Amyl and the Sniffers, ali simpatične Talijanke nisu nas dosađivale do smrti prije glavnog akta večeri, kako im je naziv njihovog singla (Bored to Death), već su sasvim korektno i pred brojnom publikom izvukle sasvim dobre dijelove iz svog ne prevelikog repertoara. Koncertno ljeto na Šalati s Amyl je samo dignuto na još jednu razinu više. Nastavak slijedi.
