Meša Selimović: Stvaralac koji je u sebi nosio ritmove novog vremena
Čini mi se da se sve stubokom mijenja, sve se u meni trese u samom temelju, i svijet se ljulja sa mnom jer je i on bez reda ako je nered u meni, a opet, i ovo što se dešava, i ono što je bilo, iz istog je razloga: što hoću i moram sebe da poštujem. Bez toga ne bih imao snage da živim kao čovjek. Smiješno je možda, bio sam čovjek s onim od jučer, i hoću da budem čovjek s ovim od danas, drukčijim, možda i suprotnim, ali me to ne buni, jer čovjek je promjena, a zlo je ako ne poslušamo savjest kad se javi. – Meša Selimović (Derviš i smrt)
Ovako je Meša Selimović, koji je rođen na današnji dan 1910. godine, opisao svoja unutarnja previranja i ono što ga čini čovjekom. Meša zasigurno spada u onaj red pisaca za koje radi vrijeme – prilikom svakog novog čitanja, uvijek otkrivamo nova bogatstva njegovih psiholoških struktura i utvrđujemo koliko nam je, svakim danom, sve bliži i srodniji. Svako novo čitanje za čitatelje znači novo prevrednovanje. Selimović je svojim djelima obilježio jugoslavensku književnost u drugoj polovini 20. stoljeća, bio je bosanskoheregovački i srpski pisac iako su bila česta previranja kome zapravo pripada. Selimović je u pismu Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti kazao:
Potičem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini, kome također pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog jezika. Jednako poštujem svoje poreklo i svoje opredeljenje, jer sam vezan za sve ono što je odredilo moju ličnost i moj rad. Svaki pokušaj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom.
Meša Selimović u Tuzli je završio osnovnu i srednju školu, a diplomirao je srpskohrvatski jezik i jugoslavensku književnost na Sveučilištu u Beogradu. Bio je počasni doktor Sarajevskog univerziteta, redovni član ANUBiH i SANU, a biran je i za predsjednika Saveza književnika Jugoslavije. Dobitnik je brojnih nagrada za svoja književna djela – za Derviš i smrt osvojio je NIN-ovu nagradu za roman te Goranovu i Njegoševu nagradu. Umro je 11. srpnja 1982. godine u Beogradu.
Njegova najpoznatija djela su Derviš i smrt i Tvrđava s kojima je zaradio status velikog pisca, u rangu europskih klasika. Ostala njegova djela, esejistički i memoarski radovi, iako zanimljivi, ne dostižu ostvarenja europskog i svjetskog ranga. Zanimljivo je njegovo djelo Za i protiv Vuka u kojem raspravlja o ulozi Vuka Karadžića u reformi srpskog jezika. U svoja dva romana Meša piše bosanskim jezikom koji je protkan srbzimima, dok u kasnijim djelima prelazi na srpski ekavski jezik.
O značaju Mešina lika i djela govore i nagrade koje nose njegovo ime. Od 1988. godine u Jugoslaviji se dodjeljivala nagrada za roman godine Nagrada Meša Selimović, koja se od 2007. dodjeljuje za najbolji roman u Srbiji. U Bosni i Hercegovini se od 2002. godine dodjeljuje bosanskohercegovačka nagrada Meša Selimović za najbolji roman.
Što pročitati?
1.) DERVIŠ I SMRT
Vrijeme nastanka – 1966.
Zašto pročitati? – isptivanje fenomena vlasti u ovom romanu zauzima presudno mjesto u književnom djelu Meše Selimovića. U ovom je romanu iskazao najbitnije veze i korelacije koje postoje između autokratske vlasti i dogmatske svijesti. Dinamika glavnog lika Ahmeta Nurudina i njegove unutarnje drame kreće se u krajnostima u koje ga baca sudar života i dogme, pobune i poretka, bunta i reda, slobode i potčinjenosti, smisla i besmisla. Psihološki razvoj Ahmeta Nurudina svodi se na proces raspadanja dogmatske svijesti i na propitkivanje osobnog sustava vrijednosti. Radnja romana odvija se u 18. stoljeću u Bosni, a u priču je utkano i mnogo autobiografskih elemenata.
2.) TVRĐAVA
Vrijeme nastanka – 1970.
Zašto pročitati? – radnja romana smještena je u 17. stoljeće, nakon bitke kod Hoćima, ali njegove značenjske poruke nikako se ne odnose samo na to vrijeme i na njegovu društvenu strukturu, nego se mogu smjestiti i u današnje vrijeme te se povezati za pojedine fenomene. U Tvrđavi je autokratska i represivna vlast prikazana u najcrnijim bojama, ona je pragmatična, bezobzirna i amoralna, a jedino od čega zaziru vlast i policija je slobodna i nepotkupljiva pjesnička riječ. Selimović je u ovom romanu fantastično oblikovao likove i sagradio zanimljivu i dramatičnu fabulu.