Recenzija – ‘1202. Roman o križarskoj opsadi Zadra’ (Herenda, F.): Fikcija o stvarnom događaju
Zadarski autor Frane Herenda prvi je put predstavio svoj povijesni roman 1202. na četvrtom KaLibar bestivalu – festivalu književnosti i umjetnosti, održanom u rujnu 2016. godine. Autor se, nakon zbirke pjesama Daleke vrhovi objavljene 2004. godine, prvi put okušao u pisanju romana – romana koji je kombinacija stvarnih povijesnih zapisa iz tog vremena i fikcije. Knjiga je nastajala punih 12 godina, koliko je autor, iako ne u kontinuitetu, proučavao na stotine spisa, kronika i dokumenata.
Frane Herenda mladi je autor, rođen 1983. godine u Zadru. Završio je Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu, a kako sam kaže, priču o križarskom osvajanju Zadra započeo je 2004, s dvadeset i jednom godinom, u vrijeme studiranja. Budući da mu je nedostajalo „mesa“, zamolio je profesoricu uz zadarskog arhiva za pomoć te mu je ona ustupila knjige i znanstvene članke koje su postale glavnim izvorom romana.
Kompleksna priča puna povijesnih događanja, akcije, špijuna i ljubovanja
1202. povijesni je roman koji donosi priču o jednoj od ključnih epizoda u povijesti Zadra – križarskom razaranju grada. Godine 1202. Zadar je bio bogat i moćan grad koji je otvoreno prkosio Veneciji i Papi te se dugi niz godina uspješno borio s napadima. Međutim, Zadrani uskoro doznaju da se okuplja križarska vojska za posljednji veliki pokušaj oslobođenja Jeruzalema koji saveznika pronalazi u Veneciji. Zadar, nakon dugotrajne i brutalne opsade, biva opljačkan, razoren i spaljen od strane križara u četvrtom križarskom pohodu po narudžbi venecijanskog dužda Dandola.
Protagonistom romana ističe se Maj, kapetan bana Kulina, koji tražeći kćer otetu s obiteljskog imanja dolazi u Zadar gdje ga u službu uzima vladajuća zadarska patricijska obitelj. Maj je bosanski bogumil, odnosno pripadnik Bosanske crkve koja poziva na povratak ranom kršćanstvu. Pripada, u to doba, herezi koja se širila Europom, a i sam Papa je prozivao Zadar zbog davanja utočišta bogumilima. Maj nema izravne veze sa Zadrom, ali mu je autor dao moć da iz perspektive glavnoga lika promatra sve aspekte tada moćnog Zadra.
Važan roman za hrvatsku povijest
Kako i sam autor kaže, roman je nastajao proučavanjem raznih knjiga, spisa i dokumenata. Dakle, radnja romana utemeljena je na stvarnim povijesnim činjenicama, ali je isto tako na tragu modernih, alegorijskih romana. Prepun je akcije, špijuna, trovanja kao magijskih elemenata i vještičarenja, a prisutna je i doza erotike.
„….Agapina žena sjedila je u dugoj haljini, obavijena svijetlim dimom s ognjišta. Pozvala ga je da sjedne. Ubacila je u vatru nekoliko sjemenki bunike koje su zacvrčale od topline. Nedugo zatim, Stoša je prekinula tišinu i nagovijestila bitku, opisivala kamenu kišu i krv, a Maj je u dimu vidio sebe kako vitla mačem i prolijeva krv, dok je za njegovim leđima zalazilo crveno sunce.“
Događaji koje roman opisuje zanimljivi su ne samo za zadarsku povijest, nego i za hrvatsku. Ono što roman također čini zanimljiv jest i korištenje starih zadarskih imena i valuta te tako doznajemo za riječ Esklavoni – izraz koji su Zadrani koristili za Hrvate, ali i mnoge druge arhaične izraze. Čitatelja gladnog domaćih povijesnih zbivanja svakako će ovaj roman držati prikovanim za stolicu i obogatiti ga akcijom i pričom prepunom drame, intriga i diplomatskih spletki o jednoj od ključnih epizoda u povijesti Zadra.
