Motovunski dnevnik – Dan drugi: Maverickom nagrađen debitantski film Povratak
Ziherov tim navikao je na najgore moguće okolnosti, tako da nas ni motovunski kamp ni stalna prijetnja kiše tijekom prvog dana nisu uspjeli spriječiti da nastavimo budnim okom pratiti festivalska događanja.
Motovun Film Festival nam je tijekom jučerašnjeg dana predstavio čitav niz sjajnih filmova, jedan odličan domjenak koji je prehranio gladne press-kampere, performans slavnog Ulayja (bivšeg ljubavnika još slavnije Marine Abramović) i koncert Pips, Chips i Videoclipsa. Britansko-irski film Frank redatelja Lennyja Abrahamsona s Michaelom Fassbenderom u glavnoj ulozi predstavljen je ove godine na Sundanceu, a vjerujem da ga čeka uspješna i duga festivalska karijera. Ova crnohumorna komedija prati mladog Jona koji sanja o tome da postane glazbenik te se igrom slučaja uključi u rad benda Soronprfbs, skupine osebujnih glazbenika kojima uspjeh u mainstream vodama nikad nije bio prioritet. Za razliku od njih, Jon ne želi postati samo glazbenik, već želi postati i svjetski poznat glazbenik što pokušava postići svojom aktivnošću na društvenim mrežama, koje su na jako duhovit način i uključene u film.
Iako zaplet filma, kojeg bismo mogli svesti na to da u jednu skupinu dođe stranac i postane uzrok njenog raspada, nije ništa novo, film se ističe prvenstveno zbog sjajnih likova i glumaca koji ih interpretiraju. Naime, čitav bend je sastavljen od ljudi koji su neki dio svog života proveli na psihijatrijskom liječenju. Prvi među njima definitivno je frontmen benda Frank (Michael Fassbender), kojeg nitko nikad nije vidio bez gigantske maske na glavi i kojeg je Michael Fassbender izvrsno odglumio unatoč tome što mu je lice do posljednjih par minuta filma skriveno. Fassbenderu uspješno parira Maggie Gyllenhaal koja glumi neurotičnu Claru, dok bi se naslovni junak, kojeg tumači Domhnall Gleeson, dobro uklopio u bilo koji američki sitcom.
Ukrajina nije bordel australske redateljice Kitty Green prati feminističku aktivističku skupinu Femen, čija je članica Inna Shevchenko jedini prisutni član Žirija u egzilu ovogodišnjeg Motovun Film Festivala. Za razliku od mnogih filmova koji donose crno-bijeli prikaz aktivističkog svijeta, u ovom filmu redateljica postupno otkriva prilično šokantnu informaciju – da jednom od najpoznatijih feminističkih skupina upravlja jedan muškarac, koji koordinira sve njihove akcije, izdaje zapovijedi, tjera ih u pretjerano opasne situacije dok one same uopće nisu svjesne zbog čega rade to što rade, što je feminizam i koje su stvarne posljedice njihovih akcija. Iako osobno ne razumijem instrumente njihove borbe, treba odati priznanje njihovoj hrabrosti koja graniči s ludosti, budući da su aktivistice itekako svjesne da će svaka njihova akcija – performans završiti nasilnom intervencijom policije. Temeljit pristup autora razotkrio je prilično površan pristup samih aktivistica, koje su i same izrazile želju da nešto promijene. Preostaje nam samo nadati se da će im reforma i uspjeti.
Motovun film festival svake godine dodjeljuje i niz nagrada, između kojih i nagradu Maverick za autore koji su se izborili za svoj osobni put. Ove je godine tu nagradu dobio Andrej Zvjagincev te će se tijekom preostalih festivalskih dana prikazati sve što je snimio od svog debitantskog filma Povratak kojim je osvojio Zlatnog lava i koji ga je pozicionirao na europsku filmsku kartu. Povratak je road movie koji prikazuje odnos oca koji se vratio u život svojih dvojice sinova – tinejdžera i njihov izlet koji završi tragično. Film izrazito teške atmosfere i predivnih dugih, statičnih kadrova ruske šume zaista vrijedi pogledati.
Nova festivalska lokacija, Kino Billy, nije mogla biti svečano otvorena prvog dana s obzirom na vremenske neprilike, pa je taj službeni dio odrađen sinoć uz energičnog Mikea Downeyja i Stephena Daldryja, redatelja filma Billy Eliott u čast kojem je i nazvano kino. Skandinavsko-francuska koprodukcija Viša sila donosi priču o idiličnom zimovanju skandinavske obitelji koje nakon manjeg incidenta prestane biti idilično i pretvara se u obiteljsku dramu i na vidjelo izlaze sve frustracije koje su se skupljale godinama. Duhovit i suptilan film podijeljen je na 6 poglavlja, odnosno odvojeno prikazuje svaki dan ljetovanja i gradaciju odnosa bračnog para prema gorem, pri čemu je lavina sjajna metafora za takav razvoj događaja, a Vivaldijeva glazba sjajan soundtrack i lajtmotiv filma.
Postoji li bolji način da se završi večer od performansa slavnog Ulayja koji gostuje na festivalu zbog filma Projekt: Rak kojim je slovenski redatelj Damjan Kozole dokumentirao njegovu bolest i oproštaj od svijeta. Ulay je odlučio svojim rukama usijati filmsko platno, a potom izmjeriti temperaturu i zapisati je na isto to filmsko platno. Što je umjetnik točno htio reći, pokušat ćemo saznati danas na Q&A sessionu.
Naposljetku, Ziherovo budno oko primjetilo je, nadamo se, slučajnu grešku organizacije festivala na čijem je čelu i jedan izvorni govornik engleskog jezika. Naime, festival na dijaprojekcijama fotografija i nekim drugim materijalima kao slogan koristi natpis Sve ove godine, odnosno u njihovoj engleskoj verziji All this years . . . U nekom prošlom vremenu, kad informacije nisu bile toliko dostupne i toliko provjerljive kao danas, ovakav gaf možda bismo i zanemarili, ali danas se čini jednostavno – nerazumljiv.
