My Baby (Tvornica kulture): Solidno, ali s manje žara iz prošlosti
Nizozemsko-novozelandski bend My Baby posljednjih je godina čest gost hrvatskih gradova – što Zagreba te solo i festivalskih nastupa, što Rijeke (Palach i Pogon kulture). S vremenom, hrvatska ih je publika uvijek lijepo prihvatila, ‘zalijepili’ smo se jedni za druge i prije vremena naveli ih da razmišljaju o što bržem vraćanju. Koncert My Baby koji se održao jučer, 16. studenog, u Tvornici kulture bio je uvelike sličan ovogodišnjem The Nationalu na Šalati.
Oni predobro poznaju nas, mi često viđamo ih i nekako je vrijeme za podulju pauzu (mada je s The Nationalom došlo do određenog hlađenja). Ipak, trojka je izbacila novi album „Mounaiki“, koji nije toliko navodljiv na ples i trance-rock-ritam kao prethodni od prvijenca do prošlogodišnjeg „Prehistoric Rhythm“.
Koncert je počeo s nešto kašnjenja, ali uz intro i izlaskom Cato i Joosta van Dijcka, uz gitarista Daniela Johnstona, uvod u zabavu mogao je početi. Uvod u zabavu kao da se rastegnuo barem na nekoliko pjesama, a sa Supernatural Aid i Borderline situacija se dovela pod pravu kontrolu. Oni su još uvijek vrlo aktivni i rječiti na pozornici, a pjesme se prelijevaju jedna u drugu.
Turneja s novim albumom
Cato je zaslužna za vokalni dio i dijalog s publikom, Johnston u mnogim gitarskim izmjenama pokaže svoje psihodelično-blues znanje na gitari, a Joost na bubnjevima kako bi, kao kralj u sredini, pozivao ljude na ples i činio okosnicu benda koja daje taj plesni ritam koji kad krene teško ostavlja koga ravnodušnim i ‘neokrznutim’.
Više u psihodeličnim tonovima i voodoo estetikom, s minimalnim odlaženjem izvan laganijeg ritma, prošao je prvi dio koncerta u kojem je Cato promijenila odjeću i stavila periku, da bi uskoro i drugi put mijenjala robu te se vratila prepoznatljivom izdanju. Ponekad na pozornici ostaju samo gitarist i bubnjar te čine podlogu za dolazak pjevačice koja zatim razvali prisutne svojim glasom. Čini se da je dobar dio nastupa, bar do bisa, vješto programiran, točno se zna kad tko i što treba reći te i njihov međusobni odnos na pozornici kao da gubi dozu spontanosti.
Ali dobro, nema veze, ljudi su od 5. listopada gotovo svaki drugi dan na pozornici drugog grada, a koliko snage i energije pružaju tijekom nastupa svakako nije za zamjeriti određenu isprogramiranost.
Atrakcija ide dalje
Također, sa starijim pjesmama došlo je i više plesa te ruka u zraku u estetski jako lijepom i nanovo uređenom prostoru Tvornice kulture. Zamjerka može ići u smjeru zvuka, barem na poziciji na kojoj smo mi bili i dva je puta mijenjali. Čim se ode malo više udesno od tonca ili iza, na balkon, osjeti se prigušenost gitare i vokala. Doduše, to nije smetalo ni na Remedy, Make A Hundred i Sunflower, dok je na pjesmama sporijeg tempa, kojih nema puno, bila osjetna razlika.
Dva bisa bila su dovoljna još za, sad već legendarni, Uprising, a nešto prije i Seeing Red koji uvjerljivo najviše podiže ljude.
Tvornica nije bila rasprodana i bilo je još dovoljno mjesta, ali My Baby su dokazali da publike u glavnom hrvatskom gradu imaju, čak i više nego što bi netko očekivao. Kasnije druženje s obožavateljima kod štanda za merch dokazuje da imaju potrebu još uvijek biti bliski s onima koji ih slušaju pa premda to značio i razgovor od nekoliko minuta. Atrakcija ide dalje, u skori povratak ne trebamo sumnjati, ali malo odmora dobro dođe, tek toliko da vuk ostane sit, a ovce na broju.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
