novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

NEVIDLJIVI ČOVJEK: Ni smisao ovog filma nije pretjerano vidljiv

the invisible man
Foto: imdb.com
Vrijeme čitanja: 3 minute

Triler Nevidljivi čovjek, redatelja i scenarista Leigha Whannella, trenutno se prikazuje u kinima. Kod kritike i publike zasad je, čini se, uglavnom naišao na odobravanje. Ipak, nije baš svima vidljivo zbog čega.

Elisabeth Moss tumači glavnu ulogu, Ceciliju, koja je žrtva zlostavljanja. Na samom početku filma ona bježi iz veličanstvene moderne vile svojeg zaručnika, a problemi su vidljivi već u uvodnim scenama. Gradnja napetosti naprosto je previše uočljiva. Postoji određena količina šuljanja, tišine koju se ne smije razbiti, jurećih automobila u bijegu i sličnih elemenata koji spomenutu napetost uspješno grade pod uvjetom da ih se pomno rasporedi. Nevidljivi čovjek ih je nekako prebrzo potrošio, što, kako radnja filma ide dalje, sve više kvari dojam.

Prazan hod(nik)

Naime, u svoja dva sata i još koju minuticu ovaj je film ionako već utrpao sve čega se redatelj/scenarist dosjetio. SF element lako je iščitati iz samog naslova. Elementi horora prisutni su na svakom koraku, što ne čudi s obzirom na to da je Whannell scenarist originalne verzije i nekolicine nastavaka filmova Slagalica strave i Podmuklo. Nažalost, u ovom su filmu ti elementi suvišni i poprilično promašeni. Scene u kojima nevidljivi čovjek napada svoje žrtve identične su scenama iz horora u kojima to čine također nevidljiva bića poput duhova i demona. No, sva jeza i misterij koji te scene obično prate nekako nestaju ako znamo da se u ovom slučaju iza napada krije tek običan čovjek u zgodnom odijelu. U ovoj kombinaciji elementi horora ne samo da se nisu uspješno uklopili u SF priču već čak uspijevaju postati – dosadni.

the invisible man
Foto: imdb.com

Previše je tu praznih hodnika i praznog hoda po njima i iznenađujuće je zapravo što je ovaj film tako dobro ocijenjen, a pokupio je upravo one elemente horora zbog kojih je taj, često zapravo iznenađujuće kvalitetan žanr, na lošem glasu. Bilo bi zaista puno bolje da se to vrijeme olabavljene napetosti utrošilo na veću posvećenost doslovno bilo kojem drugom aspektu filma. Primjerice, njegovoj znanstveno-fantastičnoj podlozi ili psihološkoj razradi.

Wannabe Gone Girl

Nejasno je, zapravo, kakav je točno dojam Nevidljivi čovjek trebao ostaviti. Za priču u čijem se centru navodno nalazi odnos jedne žene sa svojim dečkom zlostavljačem njegov je lik, kao i zapravo čitav njihov odnos, posve nedovoljno istražen da bi gledateljima uopće bilo stalo do raspleta. Na doslovnoj i na emocionalnoj razini. Čak i ako preokreti koje je film servirao nisu bili predvidljivi, o čemu bi se dalo raspravljati, ostaje činjenica da radnja u dva sata ionako ne uspijeva postati dovoljno zanimljiva da bi je preokret spasio.

Zanimljivija je izjava Elisabeth Moss da je Whannell imao dovoljno inteligencije da pita nju je li uspješno napisao scenarij. S obzirom na to da je glavni lik žena, zanimalo ga je koliko je dobro pogodio kut iz ženske perspektive. Ne postaje li pomalo naporno hvaliti takve poteze? Za početak, nekako se čini da bi perspektivu svojeg ženskog lika redatelj, scenarist, glumica i svi uključeni u taj proces trebali prenijeti unutar samog filma, bez  kasnijeg dodatnog naglašavanja poruke izvan njegovih okvira. Nadalje, je li Elisabeth Moss i sama žrtva zlostavljanja i ako nije – trebamo li ju pitati je li imala dovoljno inteligencije da se obrati nekoj ženi koja to jest, kako bi bolje odglumila ulogu iz njene perspektive? Ili polako uviđamo da se zapetljavamo u krugu politički korektne osrednjosti koja pozivanjem na hvalevrijedne namjere  pokušava opravdati nedostatak kvalitete? A to postaje predvidljivo poput radnje filmova kojima su takvi potezi potrebni.

Foto: imdb.com

Kako bi zaključio Bilbo Baggins…

Na koncu, Nevidljivi čovjek nije se pretjerano uspješno realizirao niti u jednom svojem elementu, kojih je svakako previše. Ostaje žaljenje zbog kvalitetne produkcije, kao i zbog zapravo originalne ideje koja se ugušila u dva sata neoriginalnog filma. Ideje i namjere ipak moraju postati vidljive (ovo je posljednji pun o nevidljivosti) da bi bile uspješno realizirane.

U slučaju Nevidljvog čovjeka, da ideja filma može govoriti vjerojatno bi i sama rekla da se osjeća kao maslac namazan na previše kruha.

Be social
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari