novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

ŠTO JE MUŠKARAC BEZ BRKOVA?: Romantična komedija u Zagori

Youtube screenshot
Vrijeme čitanja: 4 minute

Prije petnaest godina brojna se publika zapitala što je muškarac bez brkova. Odgovor je stigao na kino platna u režiji Hrvoja Hribara, prema romanu Ante Tomića. Radnja filma Što je muškarac bez brkova? odvija se u Dalmatinskoj zagori, a prepoznatljivih motiva tog podneblja po običaju ne nedostaje, počevši od para koji je u središtu radnje. To su Don Stipan (Leon Lučev), novi župnik u fikcionalnom Smiljevu i mlada udovica Tatjana (Zrinka Cvitešić). Sve započinje upravo pogibijom Tatjaninog muža na radnom mjestu, baušteli u Njemačkoj (naravno). Uz navedeni dramatični događaj, u atmosferu filma brzo nas uvlači glazba Tamare Obrovac.

Pišem pismo, tinta mi se proli / Daleko je onaj ‘ko me voli

Mnogo je načina na koje bi se Tatjanine postupke moglo okarakterizirati, no neka prevagne opis nje kao, blago rečeno, romantične junakinje. Počevši od odnosa prema materijalnom. Sav novac dobiven od odštete za suprugovu pogibiju Tatjana prvo ponudi Don Stipanu kao milodar. Mladi župnik koji, iako je pomalo rezigniran prema svemu nakon odvikavanja od alkohola, naglašeno teži poštenju i integritetu taj novac, na Tatjanino zgražanje, odbija. Zato ona njime odlučuje kupiti ni manje ni više nego brdo. Ne bilo koje brdo, već ono na kojem se nalazi staja u koju je Tatjanu njen pokojni Miljenko odveo u prvoj zajedničkoj noći. Kažu da sreća prati hrabre, ali ne prati lude. Tatjana se možda i ne bi složila s tim, jer njeno se brdo koju godinu kasnije našlo na putu autoceste u izgradnji, na temelju čega se poprilično obogatila. Kada se konačno osjeti spremnom da skine crninu koju je dugo nosila, Tatjana s kave s prijateljicom skokne na ispovijed kod Don Stipana. To je svakako jedna od najzabavnijih scena u filmu.

Mlada je udovica u međuvremenu postala ne samo bogata, već i mnogo manje naivna. Drugačiju vrstu pljuske od Miljenkove smrti zadala joj je spoznaja o tome kakav je on zapravo bio za života. Od svoje sestre Ljubice (diskretna i sjajna Marija Škaričić) Tatjana saznaje ne samo da ju je Miljenko varao, već da ju je pokušao prevariti čak i s njom. To je Tatjanu učvrstilo u namjeri da okrene novu stranicu s nekim drugim. Lijepa Tatjana u, doduše, ograničenoj ponudi Smiljeva, ima izbora. (Usput, „Zbog jedne divne crne žene” u sceni nakon Tatjaninog skidanja crnine primjer je jednog od boljih korištenja hrvatskih pjesama u filmovima.) No, njen izbor pada upravo na onog najnedostupnijeg. Nije Don Juan, ali jest Don Stipan.

Ideologije, ideologijice

Šarm filma Što je muškarac bez brkova? u velikoj se mjeri oslanja na zabavnu dramu glavnih likova, no oni su tek kap u moru ili, u ovom slučaju, kamenčić u kršu. Između ostalih, tu je Marinko (jedna od uloga po kojoj ćemo pamtiti Ivu Gregurevića), tipični gastarbajter povratnik, koji je u Njemačkoj bio vlasnik autopraonice. I on je udovac i bacio je oko na puno mlađu Tatjanu. S njim se u Smiljevo, bez znanja da je riječ o stalnoj odluci, vratila i njegova kći Julija (Jelena Lopatić). Marinku srce slama što njegova kći Švabica ne zna ni izgovoriti riječ pršut. No, uz pomoć Stanislava (Bojan Navojec), Julija će se brzo naviknuti na domovinu. Stanislav je pjesnik, filmolog i ekološki aktivist, te predsjednik smiljevačkog ogranka Društva hrvatskih književnika. Po potrebi može sam pretući nekolicinu vojnika, no više voli u miru njegovati svoje ruže.

Youtube screenshot

Za scenarij su, osim spomenutih Hribara i Tomića, zaslužni Ivica Ivanišević te Renato Baretić. Već iz opisa Stanislava vide se najjače strane njihovog pisanja. To su svakako humor i posvećenost detaljima koji taj humor vrlo uspješno grade. Urnebesni dijalozi nižu se iz scene u scenu. Što je muškarac bez brkova? naprosto je dopadljiv film i s razlogom je bio kino hit. Svaki put kada se približi rubu bilo kakve vulgarnosti,  film se vješto vrati u bezazlenu satiru. Bez detaljnije usporedbe s književnim predloškom dovoljno je reći da čak ni Tomićevo, što se kritika na račun Zagore tiče,  puno oštrije pero nije trebalo uvrijediti neke gledatelje/kritičare. Hribarov film još manje. Osim možda u očima onih koji su ga pogledali (ili čak nisu) s namjerom da uoče provokaciju.

Corazon Espinado

No, postoje rasprave do kojih kod nas naprosto mora doći kada film dotakne temu korupcije u Crkvi ili se u sceni začuje pripjev u kojem netko drugu Titu kupuje fiću, a Mercedes Anti Paveliću. Čak i u filmu koji je prije svega romantična komedija. Tko je jedno ljeto proveo u selu nalik Smiljevu zna da se ljudi zaista vole hvaliti time da se na pakleničkim obroncima snimao Winnetou. Neki vole i tradicionalno zadržati poljski WC, iako u kući imaju tri kupaonice. Vjerojatno ni scena u kojoj Tatjana krade kondome jer bi cijelo selo znalo da ih je kupila nije nikome posebno zasmetala, kao ni uvjerljivo šaputanje seoskih bakica da je novi župnik zgodniji od prethodnog. E pa isto vrijedi za nešto problematičnije izjave i običaje koji su u filmu prisutni. Ali kritika nije mržnja, a samokritika još manje, pogotovo ako je duhovita. Toliko o tome, za happy end vratimo se rom-com aspektu filma.

Youtube screenshot

Nakon niza očajničkih pokušaja da nagovori Don Stipana na aferu, uključujući ponudu da mu zauzvrat plati novi crkveni zvonik, izmučena Tatjana pronalazi kratkoročnu utjehu. U maniri sapunica (koje Što je muškarac bez brkova? i zaziva dok likovi govore španjolski jezik, a Tatjana i sestra otvaraju trgovinu naziva Corazon), utjeha dolazi u obliku Don Stipanovog identičnog brata blizanca. On nije svećenik već general, a njegov lik u filmu zapravo najviše služi kako bi Don Stipana potaknuo da postane samo Stipan i bude s Tatjanom. U raspletu tako dolazi do velikog razlaza između romana i filma. Nakon što smo svjedočili Tatjaninom hrabrom i za ženske likove nekonvencionalnom osvajanju, ne možemo se previše buniti na to.

P.S. Zrinka, fališ nam u hrvatskoj kinematografiji!

Be social
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari