ŠTO JE MUŠKARAC BEZ BRKOVA?: Romantična komedija u Zagori
Prije petnaest godina brojna se publika zapitala što je muškarac bez brkova. Odgovor je stigao na kino platna u režiji Hrvoja Hribara, prema romanu Ante Tomića. Radnja filma Što je muškarac bez brkova? odvija se u Dalmatinskoj zagori, a prepoznatljivih motiva tog podneblja po običaju ne nedostaje, počevši od para koji je u središtu radnje. To su Don Stipan (Leon Lučev), novi župnik u fikcionalnom Smiljevu i mlada udovica Tatjana (Zrinka Cvitešić). Sve započinje upravo pogibijom Tatjaninog muža na radnom mjestu, baušteli u Njemačkoj (naravno). Uz navedeni dramatični događaj, u atmosferu filma brzo nas uvlači glazba Tamare Obrovac.
Pišem pismo, tinta mi se proli / Daleko je onaj ‘ko me voli
Ideologije, ideologijice
Šarm filma Što je muškarac bez brkova? u velikoj se mjeri oslanja na zabavnu dramu glavnih likova, no oni su tek kap u moru ili, u ovom slučaju, kamenčić u kršu. Između ostalih, tu je Marinko (jedna od uloga po kojoj ćemo pamtiti Ivu Gregurevića), tipični gastarbajter povratnik, koji je u Njemačkoj bio vlasnik autopraonice. I on je udovac i bacio je oko na puno mlađu Tatjanu. S njim se u Smiljevo, bez znanja da je riječ o stalnoj odluci, vratila i njegova kći Julija (Jelena Lopatić). Marinku srce slama što njegova kći Švabica ne zna ni izgovoriti riječ pršut. No, uz pomoć Stanislava (Bojan Navojec), Julija će se brzo naviknuti na domovinu. Stanislav je pjesnik, filmolog i ekološki aktivist, te predsjednik smiljevačkog ogranka Društva hrvatskih književnika. Po potrebi može sam pretući nekolicinu vojnika, no više voli u miru njegovati svoje ruže.
Za scenarij su, osim spomenutih Hribara i Tomića, zaslužni Ivica Ivanišević te Renato Baretić. Već iz opisa Stanislava vide se najjače strane njihovog pisanja. To su svakako humor i posvećenost detaljima koji taj humor vrlo uspješno grade. Urnebesni dijalozi nižu se iz scene u scenu. Što je muškarac bez brkova? naprosto je dopadljiv film i s razlogom je bio kino hit. Svaki put kada se približi rubu bilo kakve vulgarnosti, film se vješto vrati u bezazlenu satiru. Bez detaljnije usporedbe s književnim predloškom dovoljno je reći da čak ni Tomićevo, što se kritika na račun Zagore tiče, puno oštrije pero nije trebalo uvrijediti neke gledatelje/kritičare. Hribarov film još manje. Osim možda u očima onih koji su ga pogledali (ili čak nisu) s namjerom da uoče provokaciju.
Corazon Espinado
No, postoje rasprave do kojih kod nas naprosto mora doći kada film dotakne temu korupcije u Crkvi ili se u sceni začuje pripjev u kojem netko drugu Titu kupuje fiću, a Mercedes Anti Paveliću. Čak i u filmu koji je prije svega romantična komedija. Tko je jedno ljeto proveo u selu nalik Smiljevu zna da se ljudi zaista vole hvaliti time da se na pakleničkim obroncima snimao Winnetou. Neki vole i tradicionalno zadržati poljski WC, iako u kući imaju tri kupaonice. Vjerojatno ni scena u kojoj Tatjana krade kondome jer bi cijelo selo znalo da ih je kupila nije nikome posebno zasmetala, kao ni uvjerljivo šaputanje seoskih bakica da je novi župnik zgodniji od prethodnog. E pa isto vrijedi za nešto problematičnije izjave i običaje koji su u filmu prisutni. Ali kritika nije mržnja, a samokritika još manje, pogotovo ako je duhovita. Toliko o tome, za happy end vratimo se rom-com aspektu filma.
Nakon niza očajničkih pokušaja da nagovori Don Stipana na aferu, uključujući ponudu da mu zauzvrat plati novi crkveni zvonik, izmučena Tatjana pronalazi kratkoročnu utjehu. U maniri sapunica (koje Što je muškarac bez brkova? i zaziva dok likovi govore španjolski jezik, a Tatjana i sestra otvaraju trgovinu naziva Corazon), utjeha dolazi u obliku Don Stipanovog identičnog brata blizanca. On nije svećenik već general, a njegov lik u filmu zapravo najviše služi kako bi Don Stipana potaknuo da postane samo Stipan i bude s Tatjanom. U raspletu tako dolazi do velikog razlaza između romana i filma. Nakon što smo svjedočili Tatjaninom hrabrom i za ženske likove nekonvencionalnom osvajanju, ne možemo se previše buniti na to.
P.S. Zrinka, fališ nam u hrvatskoj kinematografiji!