NOMADLAND: Negdje na cesti, srest ćemo se ponovno
Nakon zanimljiva dva filma – „Songs My Brothers Taught me” i „The Rider”, redateljica Chloé Zhao donosi dramu „Nomadland” te se upisuje u povijest kao druga žena koja je osvojila Oscara za najbolju redateljicu.
Putovanje modernih nomada
Radnja filma prati protagonisticu Fern (Frances McDormand) koja ostaje bez svega u trenutku gašenja tvornice gipsa u kojoj je radila. Nakon gubitka posla i smrti supruga, Fern se odlučuje živjeti u kombiju i putovati svijetom te postaje moderni nomad. Na svome putovanju protagonistica upoznaje mnoge zanimljive ljude koji također žive u svojim pokretnim kućama te obavljaju privremene poslove tijekom svog putovanja. Među njima se posebno izdvajaju simpatična Linda (Linda May), Bob (Bob Wells) i drugi likovi od kojih i sama Fren uči kako poboljšati svoj nomadski život, ali i s kojima dijeli životne priče. Jasno je vidljivo kako nitko od njih, osim Davida Straitharna, nije glumac te se doista radi o pravim nomadima, što cijelome filmu daje posebnu, realističnu notu.
„See you down the road”
Ono što ovaj film izdvaja od ostalih jest jednostavnost. Na prvi dojam film me dosta podsjetio na popularnu dramu Seana Penna „Into the Wild” (2007.) – oba filma ističu se prikazom slobode ljudskoga duha i želje za ponovnim ujedinjenjem čovjeka i prirode. Upravo je u „Nomadlandu” vidljiva rastrganost Fern između želje za ujedinjenjem s prirodom, ali i civilizacijom. Jedino mjesto gdje se Fern ikada trajno smjestila bilo je radničko mjesto Empire u Nevadi gdje je živjela s pokojnim mužem dok su oboje radili u tvornici gipsa. Nomadski život Fern je donio slobodu, ali i zajednicu kojoj je težila još od gubitka muža. Prikaz slobode ljudskoga duha i njihov neobavezni kontakt prekrasno su sročeni u pozdravu: „See you down the road”. Kako i sami kažu, oni se nikada ne pozdravljaju za stalno. Znaju da će se opet sresti negdje na cesti.
Surov primjer života malog čovjeka
Cijela atmosfera filma pomalo je tužna, ali na trenutke i veoma zanimljiva. Prikazane su situacije s kojima smo se svi barem jednom u životu susreli – otkaz, smrt bliske nam osobe. No, Fern to uopće ne doživljava osobno. Smatra da je to sve dio života i pokušava živjeti iz dana u dan i istražiti sva mjesta svijeta koja još nije doživjela. Pritom Fern obavlja sasvim obične poslove kao što je to rad u kampu, rad u Amazonovom skladištu i slično. Od Fern se zapravo može puno toga naučiti, ponajviše kako je ponekad malo potrebno za sreću. No, kroz cijelu pomalo turobnu atmosferu filma doista se moramo zapitati – je li Fern uistinu sretna sa svojim životnim odabirom ili joj nedostaje obitelji i zajedništvo.
Drama ili dokumentarac?
Ovu dramu zbog stila snimanja i glazbe lako je etiketirati kao indie film, ali i kao dokumentarac. Chloé Zhao redateljskom je jednostavnošću film učinila zanimljivim putovanjem približivši nam do sada pomalo nepoznat nomadski život. Kao jaku karakteristiku ovoga filma izdvojila bih redateljičinu hrabrost pri zapošljavanju pravih nomada kao glumaca – ljudi koji razumiju život protagonistice Fern. Također, redateljica je dobila i pravo snimanja u stvarnome Amazonovom skladištu te takvim detaljima doprinijela na originalnosti i realnosti ovoga filma ostavljajući dojam gledanja dokumentarca.
Redateljičina hrabrost i izvrsna Frances McDormand kao garancija filmskog uspjeha
Kao što sam i ranije navela, „Nomadland” se upisao u holivudsku povijest donijevši drugog Oscara jednoj ženi u kategoriji najboljeg redatelja/redateljice. Zhao je kao temelj poslužila knjiga Jessice Bruder „Nomadland: Preživljavanje Amerike u dvadeset i prvom stoljeću”. Uz originalnost priče i stvarne nomadske doživljaje, ističe se i neponovljiva Frances McDormand u glavnoj ulozi Fern. McDormand je ovom izvedbom i zasluženo osvojila svoj drugi Oscar u kategoriji najbolje glavne uloge te ukupno četvrti u karijeri.
Originalnost, jednostavnost prikaza ljudskog života kao pomalo surovog i doista ‘oguljenog’ do temelja, ovome je filmu donijela Oscara i Zlatni globus za najbolji film godine. Također, donijela je i moju preporuku svim Ziherašima koji čitaju ovu recenziju. Ponekad nije loše pogledati ovakav film, možda i sami život počnemo shvaćati malo manje ozbiljno i shvatimo da se sreća doista nalazi u sitnicama.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
