Osnovna i nezaobilazna Argentina
Izašli smo iz tjedna FEKP-a s Argentinskom književnosti na usnama, pa ju odlučismo staviti i na naše popise za čitanje. U ovom kratkom popisu nudimo osnovno, od Borgesa do danas, od klasika do samo malog uvida u današnje stvaranje Argentininih pisaca.
Jorge Luis Borges – Aleph
Uglavnom nepoznat svijetu sve dok mu nije dodijeljena prva nagrada Formentor Prize, koju je dijelio s Beckettom, i koja je pokrenula lavinu prijevoda njegove zbirke kratkih priča Izmišljaji. Druga najznačajnija zbirka je Aleph, koja ih obuhvaća sedamnaest. Fantastične pripovijetke koje se svojom filozofičnošću čitaju poput pitkih eseja. Beskonačnost, besmrtnost, identitet, iluzije kroz nezaustavljivi simbolizam i očaravajuće slike nisu za propustiti.
Ernesto Sabato – O junacima i grobovima
Bok uz bok Borgesu i Cortázaru (mada se oni ne bi složili), ovaj autor (i doktor fizike) napisao je svega tri romana, od kojih je ovaj najuspješniji. Podijeljen je u četiri dijela; Zmaj i princeza, Nevidljiva lica, Izvještaj o slijepima i Nepoznati bog, koje je pisao trinaest godina, dok roman konačno nije objavljen 1961. godine. Kao “totalni roman” pruža uvod u autorova mračna raspoloženja i odličan je comeback na predrasude o književnom dosegu jednog fizičara.
Julio Cortázar – Školice
Najpoznatije djelo još poznatijeg autora koje je na hrvatski prevedeno tek 2009. Jazz, nadrealizam, inovativnost i potraga, Buenos Aires i Pariz samo su neke od mnoštva karakteristika ove slojevite i jedinstvene knjige. Šesto stranica igre, puta od Zemlje do Neba, sastavljeno je za brojna čitanja i različite interpretacije. Nije pothvat za svakoga, ali višestruko nagrađuje svaku trunku truda.
Alberto Manguel – Povijest čitanja
Ovaj argentinsko-kanadski pisac broji dva gostovanja na nedavno završenom ovogodišnjem FEKP-u, a dvije trivijalije neizostavne su kad god ga se spominje: u svojim mlađim danima čitao je slijepom Borgesu, i vlasnik je privatne knjižnice s više od 40 tisuća knjiga (koje raspoređuje po jeziku kojim su pisane, a onda abecedi – rekao nam je u petak). U Povijesti čitanja prezentira nam, pretpostavljam vrlo malen, dio svog znanja o književnosti. Kroz knjigu se vodi vlastitim čitalačkim iskustvom, a uključuje pisce i čitatelje, događaje, navike, prakse i biografije kroz povijest da bi obuhvatio, ponajprije svoju, ljubav prema čitanju.
Ariel Magnus – Kinez na biciklu
Magnus živi i djeluje u Buenos Airesu, a za ovaj roman je 2007. nagrađen nagradom Premio La otra Orilla. Radnja se odvija u kineskoj četvrti Buenos Airesa, utemeljena na istinitoj priči. Traga se za Šibicom, piromanom koji uvijek zbriše na biciklu. Vrlo duhovit roman, kojeg Aira hvali da ga je: “pročitao s velikim zadovoljstvom kao romansu koja crta avanturu, Kineze i milijun različitih lica jedne od najbitnijih argentinskih karakteristika – prijateljstva.”
