Ozzyjevi glazbeni svjetovi: Antiratni pozivi, introspektivne balade i himne kaosu

Ozzy Osbourne, često nazivan Princem tame i kumom heavy metala, jedan je od najprepoznatljivijih i najutjecajnijih glazbenika u povijesti. Njegova nevjerojatna karijera, koja je trajala više od pet desetljeća, ostavila je neizbrisiv trag.

Prvo je bio frontmen grupe Black Sabbath, a zatim je uspješno plovio kroz solo karijeru. Ozzy je preminuo 22. srpnja 2025. godine u svom domu, samo dva tjedna nakon posljednjeg i oproštajnog koncerta u Birminghamu nazvanog Back to the Begininng gdje su mu počast odali brojni bendovi poput Metallice, Slayera, Gojire, Alice in Chains, Toola i ostalih. Na kraju, to je bio i humanitarni događaj.

Kroz specifični vokal, karizmatičnu pojavu i sposobnost da pomiče glazbene granice, Ozzy je stvorio bogat katalog pjesama koje su obilježile više generacija obožavatelja. Neki od njegovih najvažnijih hitova danas predstavljaju pravu glazbenu baštinu i reflektiraju raznolikost njegovog stvaralaštva – od sirovih, energičnih riffova do atmosferičnih, introspektivnih balada.

Odabrali smo nekoliko pjesama iz faze Black Sabbatha i solo karijere kako bi ponovili što je to Ozzy ostavio svijetu.

Planet Caravan

Planet Caravan je jedna od najposebnijih i najsuptilnijih pjesama iz karijere Black Sabbatha, izdana na njihovom albumu Paranoid (1970). Za razliku od njihovih tipičnih žestokih metal kompozicija, ova pjesma donosi atmosferičan, psihodeličan i sanjiv zvuk koji se ističe kao meditativna i opuštajuća melodija.

Planet Caravan se ističe po mekanoj, skoro eteričnoj produkciji, uključujući vibracijske efekte i neobične zvučne slojeve, što daje dojam putovanja kroz svemir ili lebdenja planetom. Ozzyjev vokal je nježan, gotovo šaptajući, što doprinosi hipnotičkoj i umirujućoj atmosferi pjesme.

Pjesma je odraz trenda psihodelične glazbe kraja 60-ih i početka 70-ih, a ostaje omiljena među fanovima zbog svoje posebne ljepote i smirenosti.

Crazy Train

Crazy Train je Ozzyjeva prva velika solo pjesma i pravi himnični klasik heavy metala. Iako je naslov možda evocira ludilo, pjesma govori o globalnim strahovima i neizvjesnostima koje su obilježile hladnoratovsko razdoblje.

Glavna tema je paranoja i kaos, ali i poziv na pomirenje. Ozzy pjeva o tome kako „milijuni ljudi žive kao neprijatelji”, ali poziva da „zaboravimo mrziti”. Pjesma odražava osjećaj tjeskobe i neizlječivih mentalnih rana, što je prikazano refrenom „mental wounds not healing”.

Njezin upečatljivi gitarski riff, djelo Randyja Rhoadsa, postao je zaštitni znak hard rocka, a tekst se s vremenom pokazao gotovo univerzalno primjenjiv na svakodnevne osobne i društvene „vlakove ludila”. Pjesma se našla na njegovom prvom solo albumu Blizzard of Ozz (1980.).

War Pigs

War Pigs je snažna antiratna pjesma, prvotno zamišljena da se zove Walpurgis, što je aludira na vještičje sabate i okultno. Međutim, stvarna poruka je protest protiv zla rata, a posebno protiv političkih i vojnih elita koje započinju sukobe, a pritom žrtvuju obične ljude.

Klasični stihovi poput „generals gathered in their masses, just like witches at black masses” jasno predočavaju vođe rata kao zlo koje uništava čovječanstvo. Pjesma je nastala u doba Vijetnamskog rata i masovnog nezadovoljstva politikom i militarizmom. Zatvarajući dio pjesme donosi snažnu poruku o posljedicama i konačnom sudu nad onima koji su „započeli ratove radi vlastite koristi”. Nalazi se na albumu Paranoid.

Iron Man

Iron Man je jedna od najprepoznatljivijih pjesama Black Sabbatha s legendarnim teškim riffom. Tema pjesme nije povezana s Marvelovim superherojem, već s mračnom SF pričom: čovjek putuje u budućnost i svjedoči apokalipsi. Vraćajući se, biva pretvoren u čelično biće, ali ga ljudi ignoriraju i ismijavaju. U frustraciji i bijesu, on im se osvećuje i sam uzrokuje katastrofu čiju je pojavu želio spriječiti.

Ovo je pjesma o otuđenosti, nerazumijevanju i tragičnoj sudbini čovjeka koji prerasta u zločinca zbog društva koje ga odbacuje. Gitarski riff postao je jedan od najpoznatijih u povijesti rocka, dok tekst daje posebnu narativnu dubinu.

Mama, I’m Coming Home

Mama, I’m Coming Home je emotivna power balada koja pokazuje nježniju i refleksivniju stranu Ozzyja Osbournea. Tekst i melodija odišu zahvalnošću i pokajanjem, a pjesma je posvećena Sharon Osbourne, Ozzyjevoj supruzi, koja je bila njegova velika podrška kroz teške periode njegove borbe s ovisnostima.

Ozzy je tijekom rada na albumu bio u procesu suočavanja sa svojim problemima, uključujući apstinenciju od droga i alkohola, a pjesma odražava njegovu želju za povratkom kući, emotivnim i duhovnim ozdravljenjem.

Refren Mama, I’m coming home simbolizira povratak sigurnosti, ljubavi i mira, a pjesmu su napisali Ozzy, Zakk Wylde i Lemmy Kilmister, što joj daje dodatnu dubinu i autentičnost.

Solitude

Solitude se često izdvaja unutar diskografije Black Sabbatha kao jedna od njihovih najemotivnijih i najnježnijih pjesama, a kritičari i fanovi hvale Ozzyjev glas kao posebno topao i melodičan u ovom izvođenju. Pjesma je višestruko prerađivana i izvođena u različitim žanrovskim interpretacijama; zanimljivo je da su je snimili i bendovi poput norveškog eksperimentalnog sastava Ulver, progresivnog metal banda Opeth i Green Carnation.

U cjelini Solitude predstavlja kontrast prvim teškim riffovima i tamnoj atmosferi Master of Reality, ali je ključna u portretiranju emocionalne složenosti benda Black Sabbath i Ozzyja Osbournea kao interpretatora, pokazujući njihovu sposobnost za stvaranje atmosferskih i osjećajnih djela unutar heavy metal žanra.

Changes

Changes se izdvaja kao jedna od najemotivnijih i najosobnijih pjesama iz opusa Black Sabbatha. Za razliku od prepoznatljivo teških riffova benda, ova balada svojom nježnošću i jednostavnošću direktno pogađa osjećaje, koristeći klavir i minimalističku produkciju. Ozzyjev iznimno ranjiv i iskren vokal središnja je točka pjesme, čineći ju osobito upečatljivom.

Ozzy je više puta isticao koliko mu je ova skladba bila izazovna za pjevanje i koliko ju je teško izvodio uživo zbog njezine težine i iskrenosti.

Road to Nowhere

Road to Nowhere predstavlja jednu od najiskrenijih i najosobnijih pjesama u Ozzyjevoj solo karijeri. Ova rock balada zatvara album No More Tears i izdvojila se odmah po objavljivanju zbog autobiografskog tona i refleksivnog sadržaja.

Ozzy kroz pjesmu izražava žaljenje zbog pogrešnih odluka, ali i shvaćanje da je suočavanje sa samim sobom i prihvaćanje prošlosti ključ pomirenja. Često se ističe kao jedan od najosobnijih trenutaka u Ozzyjevoj diskografiji. Pokazuje njegovu ranjivu, ljudsku stranu te osvjetljava borbu sa slavom, ovisnostima i osjećajem samoispitivanja.

Junior’s Eyes

Pjesma Junior’s Eyes je jedna od emotivnih i osobno značajnih skladbi Black Sabbatha, objavljena na albumu Never Say Die! iz 1978. godine. Pjesma je inspirirana smrću Ozzyjevog oca i reflektira njegovu osobnu tugu i ranjivost kroz stihove i interpretaciju.

Pjesma je do danas ostala emotivni vrhunac posljednjeg Ozzyjevog albuma sa Sabbathima i dragocjeni primjer njihove sposobnosti da kroz glazbu ispričaju dirljive, vrlo osobne priče.

N.I.B.

Jedna od najprepoznatljivijih pjesama Black Sabbatha iz 1970. godine. Specifična je po uvodnoj bas solo dionici Geezera Butlera te po mračnim, ali neobično romantičnim tekstovima. Objavljena je na njihovom debitantskom albumu 1970. godine.

Pjesma kombinira blues korijene s teškom, sabbathovskom atmosferom, što je čini jedinstvenom u njihovoj ranoj diskografiji.

Paranoid

Najpoznatija pjesma Black Sabbatha, također objavljena na prvom albumu. Često se smatra jednom od najvažnijih skladbi u povijesti heavy metala. Pjesma je nastala spontano – bila je zamišljena kao filler na albumu. Tony Iommi je skladao riff, a Geezer Butler brzo napisao tekstove. Ozzy je čitao tekstove dok ih je pjevao u studiju.

Pjesma je označila prekretnicu u prihvaćanju heavy metala u mainstreamu i praktički je postala zaštitni znak Black Sabbatha, ujedno i klasik žanra.

Mr. Crowley

Mr. Crowley je jedna od najpoznatijih pjesama Ozzyja Osbournea s njegovog debitantskog solo albuma Blizzard of Ozz iz 1980. godine. Pjesmu su napisali Ozzy Osbourne, Randy Rhoads (gitara) i Bob Daisley (bas), a upotpunjena je dojmljivim uvodom na klavijaturama Don Aireya. Osim što je odmah postala klasik, smatra se i jednim od ključnih trenutaka u povijesti heavy metala zbog osebujnog spoja gotičkog, klasičnog i čarobnjačkog ugođaja.

Pjesma je inspirirana Aleisterom Crowleyjem, slavnim engleskim okultistom, mistikom i piscem s početka 20. stoljeća. Osbourne je naišao na Crowleyjevu knjigu The Diary of a Drug Fiend te špil tarot karata dizajniran prema Crowleyjevoj ikonografiji, što je iniciralo njen nastanak.