„Pingvin“ (2024., miniserija): Iz gothamovskog podzemlja
„The world wasn’t built for guys like us. That’s why we gotta take whatever we decide is ours. ‘Cause no-one’s gonna give it to us, I mean, not without a fight” (Pingvin, „After Hours” S1E1).
Pripremite se na povratak u mračno podzemlje Gothama kroz koje vas vodi lik Oza Cobba/Pingvina, izopačenog gangstera i nekadašnjeg pomoćnika zloglasnog mafijaša Carminea Falconea u miniseriji koja se nastavlja na radnju filma „The Batman” te koja i u trenutku pisanja ovog teksta zaokuplja pažnju gledatelja diljem svijeta i ponovno vraća nadu da dobar superherojski sadržaj može postojati i biti popularan.
Iako smo u 85 godina njegovog postojanja dobili sve što smo mogli zamisliti – od stripova do serija, od filmova do grafičkih novela – Batman je i dan danas relevantan i sadržaj o njemu nikad nije izgubio na popularnosti. Prošao je i on svoje Scile i Haribde, no i danas je primjer kako naoko jednostavna ideja o osvetniku u šišmišolikom odijelu može imati uspjeha i biti genijalno izvedena u bilo kojem mediju.
Pa u čemu je tajna njegove popularnosti?
Deformirano tijelo i još deformiranija duša
Odgovor je višeznačan i na njega ne možemo odgovoriti u jednoj rečenici, niti u jednom tekstu pa čak niti u jednom diplomskom radu, no dio popularnosti zasigurno leži u njegovoj galeriji zlikovaca. Svatko zna za Jokera, Banea, Scarecrowa, Riddlera i Two-Facea, no ljepota stripova na kojima je ovaj brend izgrađen leži i u raznovrsnosti pa smo tako dobili i zlikovce kao što su Ra’s Al Ghul, Poison Ivy, Hush, Red Hood, Falconi i Maroni, Profesor Pyg, Killer Croc, Mad Hatter i brojni drugi.
Među njima je i podmukli Pingvin kojeg su, među ostalim, na filmskom platnu tumačili Danny DeVito i Colin Farrell, a na malim ekranima Robin Lord Taylor – svaki na svoj način, no uvijek prikazujući čovjeka kojeg je društvo zbog njegovog neobičnog izgleda (orlovski nos, ožiljci, deformirana noga) odbacilo i koji je svoju vanjsku deformaciju pokazao na puno gori način, deformirajući svoju dušu.
Ni Farrellov Pingvin nije drukčiji te je neprepoznatljivi irski glumac do savršenstva doveo svoj prikaz zloglasnog mafijaša koji se polako, ali sigurno uspinje gothamskim podzemljem te naposljetku dolazi na sam vrh zbog čega i jest na radaru Pattinsonovog Batmana.
Igra fotelja
Nakon što je enigmatični terorist Riddler poplavio Gotham, Batmanov grad još uvijek se oporavlja od katastrofe, ali i onog što je poplava na simboličan način otkrila – trulež i kriminal koji se vidi u svemu i svakome. Ni Pingvin nije izuzetak te se još uvijek nosi s činjenicom da je njegov šef Carmine Falcone upucan od strane Riddlera te da je na snazi novi režim, onaj njegova sina Alberta. Uskoro Alberto „nastrada” te se moći i bogatstva gladan Pingvin upliće u rat između italoameričkih kriminalnih organizacija na čelu s Lucom Falconeom i Carmineovom kćeri Sofijom te Salvatoreom Maronijem koji iz zatvora vodi svoju organizaciju, a sve s ciljem osvajanja onog što Pingvinu pripada.
Kao takva, ova miniserija spoj je nekoliko žanrova koji ni po čemu ne bi trebali funkcionirati skupa, no koji se zadivljujuće dobro slažu, ponajviše zbog vještih scenarista predvođenih Lauren LeFranc, ali i producentom Mattom Reevesom koji je i stvorio ovaj urbani i realistični prikaz Batmanova svijeta, svijeta u kojem nema mjesta za (znanstvenu) fantastiku.
Prije svega, ovo je kriminalistička drama s elementima zatvorske drame, superherojskog filma i gangsterskog podžanra kriminalističkih drama. Iako ima samo 8 epizoda, serija je donijela iznenađujuće dobar prikaz svijeta u kojem ne vidimo, ali osjećamo Batmanovu prisutnost te koja svjetla reflektora usmjerava prema drugim likovima iz Gothama, prije svega Ozu i Sofiji. Njihov odnos krucijalan je dio serije te je postavljen jako dobar temelj za daljnja događanja u ovoj sagi o Maskiranom zaštitniku.
Imamo li seriju godine?
Farrell nosi seriju na svojim umjetnim plećima, no ne smijemo zaboraviti ni mladu glumicu Cristin Milioti koja je zasjala i koja krade svaku scenu u kojoj se pojavi. Njena priča o odrastanju u patrijarhalnom društvu italoameričke mafije te Ozova izdaja, ali i ono što slijedi nakon tog, temelj su za dobru antiheroinu, ali i još bolju zlikovku.
Uz Farrella i Milioti, tu su i sjajni Rhenzy Feliz kao Victor „Vic” Aguilar, Ozov pomoćnik koji još traži svoje mjesto pod plinskim svjetlima Gothama; odlična Deirdre O’Connell kao Ozova majka Francis Cobb koja pati od Parkinsonove bolesti i demencije te služi kao katalizator Ozova uspona na vrh; standardno izvrstan Michael Kelly kao Johnny Vitti, Carmineova desna ruka; Mark Strong kao okrutni Carmine te Carmen Ejogo kao prostitutka Eve Karlo koja skriva mračnu Ozovu tajnu, a koja zaokružuje ovu sjajnu postavu u kojoj ne postoji slaba karika.
Sve to ne bi bilo moguće bez scenarija koji, unatoč tome što ponekad morate imati dozu nevjericu, sjajno funkcionira i gradi temelje za nastavak ove epske franšize o urbanom i realističnom gradu kojim operiraju Pingvin, Joker, Riddler, Catwoman, a možda čak i Sud sova, ako je vjerovati nagađanjima.
Reevesov Gotham razlikuje se od prijašnjih verzija po mnogočemu, no najsličniji je New Yorku ili Chicagu 70-ih godina 20. stoljeća te je zadržao taj mračni i jezivi izgled kakav smo mogli vidjeti i u „The Batman”. Upravo je taj realizam nešto što krasi i ovu seriju te joj daje na uvjerljivosti. Mjesto je to koje je ispunjeno zločinom i u kojem samo najgori preživljavaju, a jedan od takvih je i Pingvin koji se popeo na sam vrh grada, ali i na top-liste najboljih serija ikad.
