22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

JEBOTON
8. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 9 minute Upoznajte srce zagrebačke glazbene scene kroz JeboTon kolektiv – urbanu ekipu koja piše povijest. Od školskih klupa do Boogaloou, pratite put Jebtona u stvaranju alternativne scene.

Intervju

Po’ Metra Crijeva: „Dugoročna ambicija je širiti zvuk ča metala Mediteranom”

Po' metra crijeva
Foto: Dark Indigo
Vrijeme čitanja: 6 minute

Po’ metra crijeva kao fraza, a kamoli ime benda, zvuči toliko gnjusno i bizarno da će svakome zagolicati najmračnije podrume imaginacije, pa tako ovaj metal (a ne punk) bend iz Rijeke dira u one dijelove svijesti nabijene emotivnim živcima.

Proljetos su svoj staž i diskografiju od dvadesetak godina djelovanja obogatili četvrtim studijskim albumom „Boškarin IV”. Naravno, boškarinom kao autohtonim govedom Istre i Kvarnera kojeg su uzeli kao simbolom svog četvrtog VOLumena čije tkivo pletu istarske ljestvice, višeglasja, tradicijska instrumentalistička oružja i mozaik grozničavih, zazornih, krvavih i hudih likova.

Njihove priče su glazbene horor-satire, triler-korektivi hibridnog društva u koje smo se pretvorili posljednjih desetljeća, pa je najsmislenije glasnim beštijama iza krčkih narodnih nošnji i karnevalskih, demonskih maski bilo stvoriti i hibridni žanr: ča metal.

Tko god je bio na štali (istrijanski za glazbenu feštu) PMC-a znat će da se radi o performansu koji nadilazi sam glazbeni nastup: furiozni koncerti imaju razvijenu strukturu, teatralnost i dramaturgiju u koji su pored muzičara bizarnih imena upleteni i uigrani likovi iz fantazmagoričnog bestijarija koje možete doživjeti kao junake metal mjuzikla Sjevernoga Jadrana. Nakon što smo popričali u Gramu umjetnosti s Korinom Hunjak, kreativkom iza upečatljive naslovnice aktualne ploče „Boškarin IV”, bio je red da popričamo i s članovima benda prije razvaljotke koja će se održati u subotu 11. studenog u zagrebačkoj Močvari.

Po metra crijeva će na savskom nasipu nastupiti na Martinje – sveti dan svih Istrijana – sasvim slučajno, ali posve prigodno, pa smo se dopisivali s Djedom Mrzom i Armageljonom Espaljonom da rastrančiramo ta “čriva”.

Glasnogovornici Crijeva, vaši su nastupi prilično karnivaleskni i fantazmagorični, ali prije svega nevjerojatno zabavni u svojoj nabijenosti metaforikom i simbolizmom. Po kojim se principima i temeljima razvijaju unutar benda?

Naš se rad temelji na principu spajanja tradicionalne vizualne estetike narodnih nošnji Istre i Kvarnera, karnevalske estetike i zvončarskih vizuala s horor i punk/metal elementima, dok smo u isto vrijeme pod snažnim utjecajima jeftinih kineskih rješenja s Alibabe, eBaya. Uza sve to imamo podršku vrhunskih umjetnika i prijatelja, s kojima smo kroz godine razvili odličnu komunikaciju i dobar kreativni odnos. Sve ovo možete pogledati i poslušati u zagrebačkoj Močvari u subotu 11.11. gdje izvodimo album Boškarin IV!

Po metra crijeva su ča-Metal™ bend. Šesteročlana grupa inspiraciju crpi iz istarskih legendi, mitova i priča. Glazbu radi pod utjecajem istarske ljestvice i metala. Zvukom benda, uz višeglasno pjevanje, žestoke gitare i bubnjeve dominiraju sopile – tradicionalni hrvatski primorski drveni puhački instrument čije je sviranje „na tanko i debelo“ dio zaštićene UNESCO-ve svjetske kulturne nematerijalne baštine.

Po metra crijeva koristi tradicijske instrumente: sopile i mih (mijeh), ali protkane kroz plejade žanrova metala. Što još tradicijski radite u samoj glazbenoj produkciji?  

Kroz pjevačke dionice čuvamo narodno istarsko pjevanje (na tanko i debelo), u melodijama su tonalni odnosi istarske ljestvice, a nosimo nošnje krčkog folklora. Tekstovi su nam izmiješani kroz različite čakavske dijalekte Istre, Primorja i kvarnerskih otoka. Ovaj dio UNESCO-ve nematerijalne kulturne baštine je kod nas zaštićen i nema brige od zaborava.

Scena nam je sve bogatija alternativnim imenima koja se vraćaju korijenima ili pak otkrivaju iste kroz glazbu. Kako vi objašnjavate povećanje fuzijskih imena na alt-sceni koji se sve više naginju tradicijama u stvaranju glazbe?

Za sve dođe svoje vrijeme… Ljudi zbog specifičnog načina širenja informacija nalaze zanimljive uzore u svojoj bližoj okolini, a mašineriji PR-a i magiji algoritma više nisu dovoljne strane megazvijezde, već sad za utjecaj i zaradu koriste i dostupne mikrolokalne posljedice povijesnog ljudskog izričaja.

Koga biste istaknuli među njima?

Dobar su primjer pazinski bend Veja, Nemeček, Školjke… lista ide dalje, a ne smijemo zaboraviti ni Po’ Metra Crijeva…

Po' metra crijeva
Foto: Dark Indigo

Dobro, vidimo da nam držite oštricu pod grlom u razgovoru, pa moramo pitati tko su sve ti likovi u Po’ metra crijeva koji čine bend, a kao i dio scenskog kolektiva?

Djed Mrz je jedina ženska članica, jedina baka u bendu, jedinstven spoj plesa, divljaštva, strašenja ljudi, djece i uvijek spremna uskočiti u kombi.

Frane Iznutricosjek je najstrašniji lik u crnom, ruši sve na bini, kolje sve u publici, inače glavni  ilustrator i likovni umjetnik PMC-a.

Jednojacki Ok je opaki bendovski alat koji pri svakom spajanju i napajanju s pojačalom može zauvijek spržiti svu glazbenu opremu, čuvajte se.

Kapetan Ožeguja je uskrsli gusar s potopljenog broda željan izgubljenog blaga, bačvice ruma i osvete.

Armageljon Espaljon za gitarom, glasnogovornik, PR liazon i šef medijske, web i social network službe benda, uvijek brine da svi intervjui, dogovori i objave budu kako treba (LOL).

Tomo Niprija, bubnjar, tvorac lyric videa, je higijeničar benda i najopremljeniji bubnjar u regiji i šire.

Aywar za gitarom, neponovljivi ritmodrzac i autor legendarnih rifova, kreativni nered na djelu.

DrOgan za bas gitarom, naša posljednja nada za dobar ton i zvuk i pravilno posložene kablove.

Č.R.U. je vokal, autor, čovjek pun ideja, lirski obojen, melodijski ispunjen, stripovima, albumima, francuskom salatom i pohanim.

Šaman je vokal, najmlađi član, najjači sopilaš, plesač, harmonikaš, orguljaš, aš, aš…aš…

Središnji tematski element u dinamičnom, agresivnom i brzom stvaralaštvu benda Boškarin IV na sjevernom Jadranu obuhvaća izražavanje dubokih kontradikcija i dihotomija. Ovi elementi obuhvaćaju fikciju i stvarnost, život i smrt, prikazane kroz Hihotića i vragove. Također, glazbeno se istražuju oprečnosti tradicionalnih i modernih glazbenih pristupa, akustičnih i električnih instrumenata, kao i različitih glasovnih tehnika poput višeglasja i “growla”, te vokaliziranja i “screamova”.

Na albumu „Boškarin IV” imamo Hihotiće, a sjećamo ih se kao junaka priča Hrvoja Hitreca iz nekih vremena iz davnina na koje su mnogu zaboravili. Tko su u 2023. Hihotići za bend?

Hihotići nisu „tko”, Hihotići su mjesto, selo u izmišljenom svijetu Po’ Metra Crijeva u kojem se odvija radnja pjesme Bal Va Hihotići za koju uskoro izlazi animirani spot. Svojevrsni nastavak radnje spota Čižićke Rapsodije. Nastavak avantura glavnog lika „Čižića” – Drke – kojemu demonske sile pomažu da prebrodi muke turističkih djelatnika i počne proganjati žitelje Hihotića.

Objavili ste proljetos album „Boškarin IV” u izdanju No Profit Recordingsa i dobili prilično dobre kritike na sve strane. Što mislite što  je u njemu leglo publici i kritici više negoli na prijašnjim albumima? 

Kao bend smo „dozreli”, opušteniji smo, bolje komuniciramo, bolje sviramo, a autorski –  pjesme su jednostavnije, a opet produkcijski, harmonijski i aranžmanski kompleksnije i dorađenije. Naravno, na sve to je fantastično sjeo angažman Mateja Zeca (gitarist Leta3), koji  je snimio, miksao i masterirao album u riječkom studiju G.I.S.

Po’ metra crijeva, bend koji se može opisati kao suvremena fuzija tradicionalne glazbe Istre i oštrih, suvremenih glazbenih stilova, gradi svoju poetiku na suptilnoj ravnoteži stilskih i tematskih kontrasta. Njihova glazba suprotstavlja pastoralni ideal prošlosti agresivnim gitarama i čvrstim ritmovima bubnjeva, stvarajući time apokaliptičko-distopijsku atmosferu. Ova glazba služi kao nijemi komentar na poziciju suvremenog umjetnika izvan glavnog toka glazbene industrije, turizma i politike.

Ono što ljudi možda na prvu ne čitaju iz vašeg storytellinga jest svojevrstan oblik antikapitalističkog i antiturističkog aktivizma. Pjesme se oslanjaju na partizansku povijest Istre i kraja u borbi protiv fašizma, a tu su i pjesme poput Čižićke rapsodije koja govori o  nošenju s turizmom.

Biti antifašistički nastrojeni smatramo normalnim porivom, dok nisam baš siguran da smo protiv turizma, definitivno ne podržavamo ideju da SVE treba podrediti novcu… Iz spota za Čižićku Rapsodiju, koji je po ilustraciji našeg Hrvoja Silića (Frane Iznutricosjek) razradio Saša Đuračić Undertoon, dalo bi se naslutiti da je tako. Pjesma se bavi emotivnim stanjem radnika u turizmu na kraju sezone ili u momentu u kojemu mu na uši izlazi ideja posla od kojeg živi… Burnoutom. Mislim da svi, u bilo kojoj branši bili zaposleni (pilot, dreser, brijač, doktor ćirilice, doktor…) imamo ideje o posljedicama realizacije svojih najgorih  nagona/ideja u trenu maksimalnog stresa. Naravno, svima svašta pada na pamet, a tvrditi da to nije tako – ne bi bilo ljudski.

Kako obje teme doživljavate u kontekstu 2023. godine: Domaće i strano političko stanje, kao  i prodaju Istre (zemlje) turizmu?

Teško i mučno. Kako i treba. A što se prodaje turizmu tiče – interesantno kako rat u određenim regijama na brzinu preslaguje ponudu i potražnju u okolnim zemljama…

Koja vam je trenutno najveća ambicija kao bendu?

Kratkoročno planiramo napraviti pravu, ma najjaču ča metal feštu u Močvari u subotu 11. studenog gdje promoviramo album „Boškarin IV”. Odsvirat ćemo ga u cijelosti i uz već poznate kompozicije na pozornici će nam se pridružiti sva čudovišta trenutno u našoj dimenziji: Frane, Djed Mrz, Jednojacki Ok. Na štandu će biti dostupan cijeli asortiman glazbenih izdanja PMC, memorabilije, odjeće i noževa, a kao specijalni gost sa svojim performansom „KONAČNO NEŠTO NORMALNO – Čovjek s 1000 lica u cirkuskom spektaklu”,  koncert će najaviti Romano D. Frantic. Uz to, bit će organizirano i henganje s bendom prije početka programa.

Dugoročna ambicija benda je širiti zvuk ča metala užom i širom regijom. Mediteran smatramo svojom domenom, volimo dobru hranu, ples, glazbu, druženje i feštu, a kultura ostatka svijeta sigurno će biti bogatija upoznavanjem PMC-a. Postanite ča metalci i uronite u  svijet Po’ metra crijeva!

Po metra crijeva
Foto: Kristijan Vučković

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social

Komentari