novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

POČETAK: Tko sanja naše snove i ostala pitanja ljudske podsvijesti

početak
Foto: facebook.com/inception
Vrijeme čitanja: 8 minute

Zasigurno je teško ustvrditi bez eksplicitne potvrde engleskoga redatelja Christophera Nolana je li od morbidnog Edgara Allana Poea preuzeo koncept ‘sna u snu’ kada je maštao, a možda i sanjao o filmu Početak – projektu koji se, dosljedno sve jasnijoj redateljsko-scenarističkoj poetici, ne odmiče od psihe kao dominantne teme, ovoga puta analizirane kroz ‘metasan‘.

Nakon uspješnoga serijala o Batmanu, Nolan se prema iskušanoj i potvrđenoj recepturi uhvatio sna kao vječno intrigantne razine ljudskog uma kao univerzalnog, ali istovremeno krajnje individualnog fenomena. Očigledno istražujući oneirologiju i povezanost snova s izvanjskim podražajima, percepcijom i procesuiranjem percipiranoga u javi, redatelj je, uz malu direktnu i indirektnu pomoć američkog filmskog korpusa, razvio ideju o potencijalima i važnostima snova, na sreću ne pribjegavajući pritom neizbježnom Freudu, za ophođenje u javi.

Arhitektura snova

Početna je premisa da snovi nisu nužno individualne podsvjesne projekcije uvjetovane akumuliranim (nerijetko efemernim) znanjem i spoznajama, već bezgraničan i dostupan prostor podoban za složenu manipulaciju te naposljetku dijeljenje novodizajnirane svijesti. Protagonist Dom Cobb (Leonardo di Caprio), kako saznajemo već u prvim kadrovima, majstor je zanata dijeljenja snova kao procesa s konačnom svrhom vađenja, odnosno, uzurpacije ideja kao ultimativnih nematerijalnih vrijednosti.

Iako ne saznajemo pouzdano radi li se o znanstveniku-oneirologu ili pak špijunu, Cobb kao ključna osoba u svom poslu nosi teret svog znanja i umijeća, što je pokretač radnje, a čini ga (lažna) optužba za smrt svoje supruge Mal Cobb (Marion Cotillard) koja mu je i sama nekoć bila pandan i s kojom je činio, dakako, gotovo svemogući tandem u svijetu snova, a samim time i dijeljenju snova, odnosno ekstrakciji ideja. Međutim, tijekom sanjanja, subjektova podsvijest projicira na lažnu stvarnost personificirane strahove i prijetnje, pa tako Mal redovito postaje Cobbovom glavnom zaprekom i vodećim saboterom u procesu ekstrakcije ideja.

Foto: facebook.com/inception

Dobar posao u snovima

Cobbov je drugi teret, značajniji od bolnih uspomena na izgubljenu srodnu dušu i njezine realizirane varijante u snu, činjenica kako se zbog sporne optužbe ne može vratiti u Sjedinjene Američke Države svojoj djeci jer je bjegunac. Rješenje problema nudi mu japanski moćnik gospodin Saito (Ken Watanabe), čelnik jedne od vodećih svjetskih korporacija tražeći od njega najzahtjevniji posao u svijetu snova: usađivanje ideje mladom nasljedniku carstva Robertu Fischeru (Cillian Murphy), koji ne bi trebao nastaviti stopama oca multimilijardera, posebice zbog prirode njihova nestabilnog odnosa. Odluka je jednostavna: obaviti zadatak i otkupiti (zasluženu) slobodu, no pothvat u svojoj srži pretpostavlja gotovo nemoguću misiju usađivanja ideje kroz čak pet razina sna kako bi nasljednik Fischer odlučio krenuti vlastitim stopama, ne znajući za pravi uzrok takvoj odluci.

Kako bi se izvršilo usađivanje potreban je cijeli tim stručnjaka specijaliziranih za određene zadatke: arhitektica snova – mlada studentica Ariadne (Ellen Page), asistent Arthur (Joseph Gordon-Levitt), krivotvoritelj Eames (Tom Hardy) i kemičar Yusuf (Dileep Rao). Naoko dobro organiziranu podjelu posla među harmoničnim timom nadgleda, iz narativno nejasnih razloga, naručitelj gospodin Saito, ali i Cobbova sjena Mal, kao njegova nezdrava opsesija koja eskalira svakom razinom putovanja u dublje sfere snova iz kojih se transfer omogućuje novim sanjanjem, odnosno budi se tzv. udarcem – naglim trzajem tijela. Obavljanje složenih operacija u imaginarnom i fantastičnom svijetu lucidnih snova ispunjeno neočekivanim peripetijama i očekivanim ishodima, začinjava realistična dimenzija percepcije.

Tumačenje snova

Naime, lucidni snovi, obilježeni različitim protocima vremena, konotiraju zamišljenu i neposredno konstruiranu stvarnost, ali su obilježeni jasnim i nadasve realističnim podražajima, drugim riječima, percepcija stvarnosti omogućena je primanjem istih podražaja kroz sva osjetila, pa se tako tako fizička bol manifestira i procesuira kao u javi te naposljetku u slučaju fatalne ozljede dovodi do smrti na određenoj razini sna što pretpostavlja buđenje u prethodnoj razini. Navedeni se obrasci ponavljaju kroz svaku razinu sna uz doista minimalne modifikacije i preinake koje utječu tek na trajanje filma.

Početak sa svojom slojevitom naracijom nerijetko posrće u redundantnost zbog ponavljanja međusobnog pojašnjavanja među protagonistima o prirodi i mogućnostima dijeljenja snova, nizom motiva i momenata implicira kako je cjelokupni projekt zasnovan na sanjanju upravo jedan veliki san.

Već prvom scenom dolaska Cobba u odaje gospodina Saita u svijetu svoga limba, kojom je prekinut kronološki slijed, primjećujemo kako se Saito poigrava Cobbovim zvrkom, totemom iliti osobnim indikatorom stanja jave ili sna, nakon čega kronološki usljeđuje buđenje, povratak kući i djeci te završni kadar neprekinute vrtnje zvrka na stolu. Saito mu u limbu nudi objašnjenje kako je na audiciji, a ova je ideja uskoro potencirana posjetom Cobba svom šurjaku i mentoru Milesu koji mu nalaže da se vrati u stvarnost.

Život je san

Međutim, Cobb se ne vraća u stvarnost, već odlučan u svojoj misiji ekstrakcije i povratka kući odlazi u Mumbasu pronaći lopova-krivotvoritelja Eamesa kako bi se pridružio timu za usađivanje ideje, no već pri prvom susretu iz neobjašnjivih razloga Cobba napadaju tajni agenti. Prisjetimo li se kako je on bjegunac u Americi i potpuno siguran u inozemstvu, posebice vrlo udaljenoj i s Amerikom nepovezanoj Mumbasi, odnosno kako se u svijetu sna podsvijest određenog subjekta okreće protiv osobe s kojom on dijeli san, shvatit ćemo da je potjera koja usljeđuje zapravo san što konačno potvrđuje Cobbovo zapinjanje među zidovima koji ga zatvaraju – klasičnim simbolima anksioznosti u snu.

Cilj usađivanja, procesa tek jednom iskušanog i uspjelog i to na liku Mal, jest navesti mladog nasljednika okretanju vlastitom snu i stvaranju vlastite sudbine, no Saito kao naručitelj i ‘nadglednik’ projekta ni u jednom trenutku ne objašnjava razloge svoje narudžbe, a impulzivni i emotivni Cobb odmah ju prihvaća čime se mi kao gledatelji trenutačno zadovoljavamo i fokusiramo na impresivne akcijske scene potjere i pucnjave ne razmišljajući o ovom ključnom trenutku kao ni o konstantnom momentu nemira koji Mal unosi ne samo svojim saboterskim pretenzijama, već i ponavljanjem svojem suprugu kako je nesvjestan razlike između jave i sna. Implikacija je jasna: dijeljenje snova, sanjanje u snu i usađivanje ideje naprosto su san s mogućom svrhom usađivanja ideje samome Cobbu.

Foto: facebook.com/inception

Dobro pogođena glumačka imena

Početak ima glumačku postavu s odličnom ravnotežom trenutačno najtraženijih holivudskih imena, odnosno glumaca prisutnijih na britanskim kazališnim daskama (Murphy i Hardy), dajući dozu tradicionalne uniformiranosti i staloženosti, odnosno provokativnog, ali suptilnog britanskog humora vidljivoga u verbalnoj komunikaciji između Eamesa i Arthura. Svakako je pravo osvježenje i ugodno iznenađenje upravo mladi Joseph Gordon-Levitt u najuvjerljivijoj i najostvarenijoj (sporednoj) ulozi Cobbovog najvjernijeg prijatelja i pomoćnika Arthura. Momak kojeg smo godinama gledali kao genijalnog izvanzemaljca zatočenog u tijelu tinejdžera i u svojoj disfunkcionalnoj obitelji u Trećem kamenčiću od Sunca, Početkom je ostvario svoju dosad najbolju ulogu.

Nažalost, mlada Ellen Page, poznata po ulogama nimfeta u Junu ili Gorkom slatkišu, prostora za realizaciju u Nolanovu filmu nije dobila. Iako naočigled važan akter u procesu dijeljenja sna kao arhitekt snova, Page je svedena na pukog perceptora Cobbovih strahova i frustracija te njihovih artikulacija, a sasvim je slično s ostatkom glumačkoga spektra svedenog na funkcije spomenute u uvodu. Karakteristično za akcijske trilere (nemojmo se dati zavarati da se radi o znanstvenoj fantastici) Početak je fokusiran na protagonista Cobba utjelovljenom kroz poznate izraze lica mučenika kojih bi se di Caprio trebao početi rješavati. Međutim, Leonardo di Caprio predvodnik je nove generacije holivudskih glumaca spreman uskočiti u kožu najrazličitijih disfunkcionalnih fikcionalnih karaktera te ga plastično utjeloviti.

Foto: facebook.com/inception

Redateljeve reference

Nakon što se u relativno kratkom periodu od jednog desetljeća afirmirao kao redatelj sa specifičnim autorskim potpisom i fokusom na um i svijest kroz doista najrazličitije perspektive svojih protagonista, Nolan sa svojih sedam dugometražnih filmova kao fragmenata slaže sliku jedne opsesije – opsesije sviješću. Međutim, ona kao autorska umjetnička tendencija nije nužno originalna i svojstvena isključivo Nolanu – scenaristu i redatelju, pa Početak možemo čitati kao slagalicu motiva i kodova posuđenih, svjesno ili nesvjesno, od redateljskih, ali i književnih autoriteta kao referenci.

Ono što ga čini prepoznatljivim autorom, premda njegovi filmovi nisu nužno autorski filmovi, jest egzistencijalno putovanje lika i popratne mu opservacije uvjetovane redovito distorziranom sviješću (eklatantni primjer je Memento, zatim Nesanica, ali i sve tri epizode Batmana) što je reminiscencija na djela Alberta Camusa gdje je putovanje protagonista prema unutra, dakle prema različitim razinama svijesti do podsvijesti. Dakako, najvidljivije je to u liku Doma Cobba. Unutarnje stanje uvjetovano vanjskim impresijama ponovno se projicira na okruženje protagonista, ne samo socijalno, već i fizičko, što je očito upravo kod Cobba koji je ujedno arhitekt i njegovo se akumilirano znanje o svijetu s predznakom prošlosti, kada je i stečeno, projicira na konstruiranje svijeta lucidnih snova kojim se spaja prošlost i sadašnjost.

Još nekoliko filmskih inspiracija

Najbolji je primjer dovođenja u relaciju prošlosti i sadašnjosti te njihovog izjednačavanja vrlo živa projekcija bivše supruge Mal kao realizirane, odnosno personificirane uspomene. Ovaj moment personifikacije uspomene kao mentalne slike neminovno evocira Solaris, djelo ruskog redatelja Andreja Tarkovskog. Od Tarkovskog Nolan preuzima upravo koncept egzistencijalnog putovanja na kojem kušnju predstavlja posjetitelj iz prošlosti, očekivano u liku voljene žene, kao njezin simulakrum. Uspomena na samoubojstvo Mal i njezina manifestacija koja u protagonista provocira grizodušje i krivnju te se odražava na djelovanje skupine u misiji u svakom snu unutar sna ekvivalentna je Kelvinovu suočavanju u svemirskoj postaji nad misterioznim planetom sa simulakrumom Rheye.

početak
Foto: facebook.com/inception

Početni koncept lucidnih snova, dakle svjesnog sanjanja, nerijetko je i metoda rješavanja noćnih mora, odnosno onih pohranjenih informacija i iskustava koji se u podsvijesti aktualiziraju, kao Mal, i najadekvatniji je kontekst za ovaj filmski narativ, a također je jedna u nizu referenci. Osim što je tema lucidnih snova načeta i implicirana Nesanicom, Početak njezin  elaborat osim autoreferencijom na spomenuti film, temelji i na eksperimentalnom filmu Waking Life Richarda Linklatera. U njemu se postavljaju pitanja o granicama stvarnosti, njihovom pomućivanju i posjedovanju kontrole nad životom.

Dakako, Nolana se ne može i nikako ne smije optužiti za, ironično, krađu ideja jer iste je načeo u spomenutim psihološkim trilerima Memento i Nesanica, a sitničarenjem i tendencioznim seciranjem paralela i referenci u dvoipolsatnom spektaklu mogli bismo pronaći beskonačno puno, što teško da je bila Nolanova prikrivena namjera, već izglednije nesvjesno rekonstruiranje davno pohranjenih motiva, poput Cobbove psihe konstruirane od osam fizičkih razina s jednako toliko temporalnih razina povezanih dizalom kao metaforičkim sredstvom transfera.

Nolan kao brend

Emocionalna veza udovca s neprežaljenom suprugom kao dominantna narativna nit te povratak kući u epilogu obavijen velom tajni kroz motiv zvrka neprekinute vrtnje, implicirajući tako zamućivanje spomenutih granica stvarnosti, neminovno podsjeća na Otok Shutter – film Martina Scorsesea (koji s di Capriom čini omiljeni holivudski tandem), čiji se protagonist Teddy Daniels u podjednakom antropomorfnom okružju bori s demonima iz prošlosti ne razlikujući stvarnost od umišljenog. Naposljetku, poznati motivi i kodovi jamačno su redateljev hommage spomenutim klasicima, a zasigurno jedina direktna referenca jest glazba Edith Piaf kao lajtmotiv i sredstvo komunikacije, odnosno buđenja u različitim sferama snova preuzeta iz biografskog La Vie en Rose o Edith Piaf s Marion Cotillard u naslovnoj ulozi.

Foto: facebook.com/inception

Početak vjerno i dosljedno uvršćuje Nolanovu poetiku i izričaj zasnovan na fascinaciji psihom, relativnosti i nepouzdanosti iskustva. Također i prikazivanju mehaničke emocije i emocionalnog mehanizma ostvarene u likovima s teškim emocionalnim teretom na leđima kao i antropomorfnom eksterijeru oblikovanom njegovim djelovanjem. Gajeći ljubav prema fragmentaciji patologije svojih likova, ali i fragmentaciji naracije ovoga je puta posrnuo na jednostavnom zadatku prenošenja narativa i vodeće premise konačnom recipijentu kojem se višestruko pojedini obrasci serviraju kroz san, odnosno ključ za interpretaciju filma, što samo dovodi do nepotrebnog pada koncentracije te zamora zbog trajanja filma. Odabir di Capria, isprofiliranog karaktera za psihološke i akcijske trilere, fatalne francuske miljenice Marion Cotillard te Michaela Cainea čija je uloga svedena na minijaturu i poslužila mu kao sretna amajlija, sasvim je očekivan i provjeren recept za privlačenje publike u kina koji će redatelji prigrliti i iskušati u nadolazećim godinama kao kopije Nolana.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari