Preporuka – Ovladati vatrom: Što je nama kuhanje dalo?
U današnje vrijeme imamo prilike pratiti niz kulinarskih reality emisija, kulinarskih putopisa (Anthony Bourdain), pa čak i specijaliziranih programa koji govore isključivo o kuhanju, vrlo je važno pitanje o biološkoj i kulturološkoj važnosti kuhanja za ljudsku rasu. Knjiga Richarda Wranghama Ovladati vatrom s podnaslovom Kako nas je kuhanje pretvorilo u ljude govori upravo o utjecaju otkrića vatre i kuhanja na razvoj ljudskog mozga, te ravnopravno prati istraživanja društvenih i prirodnih znanosti.
Još jedan zanimljiv naslov u sklopu publicističke biblioteke Facta jasno je strukturiran u osam poglavlja, te je u samom uvodu postavljena hipoteza koja se temelji na istraživanjima povjesničara kuhinje Symons i Brillat-Savarin. Naime, radi se o ideji da je upravo kuhanje ključni faktor, pa čak i karika koja nedostaje u lancu ljudske evolucije između čovjekolikog majmuna i razvijenog homo erectusa.
Ovladati vatrom postepeno nam potvrđuje svoju osnovnu hipotezu, a posebno je zanimljiva kritika takozvane evolucijske prehrane, odnosno konzumenata sirove hrane. Iako se takav način sve češće predstavlja kao izuzetno zdrav, autor donosi niz istraživanja koji pokazuju kako takva prehrana ne može zadovoljiti ljudske nutritivne potrebe, te kako je češće utemeljeno na raznim pseudoznanstvenim istraživanjima i filozofskim pretpostavkama. Takvu prehranu je moguće ostvariti samo u visokorazvijenim gradskim društvima, te kako si prvi ljudi nikako nisu mogli priuštiti dugotrajno pripravljanje hrane i izbor hrane koja bi ipak mogla zadovoljiti ljudske potrebe.
Prva poglavlja Potraga za konzumentima sirove hrane i Kuharovo tijelo govore o utjecaju pojave kuhane hrane na razvoj ljudskog tijela, ali i ljudskog mozga, za posebno zanimljivom teorijom kako je konzumacija kuhane hrane utjecala na preusmjeravanje viška energija sa probavnog sustava na živčani sustav. Knjiga se pokušava suočiti i s problemom datiranja kuhanja u poglavlju Kada je kuhanje započelo, i upravo u tom poglavlju jedino ne uspijeva. Naime, niti arheologija niti povijest nisu uspjele točno odrediti datum otkrića vatre i početka uporaba vatre u svrhu obrađivanja hrane zbog oskudnosti materijalnih dokaza iz perioda prije dva milijuna godina naovamo. Osim toga, brojni materijalni dokazi (a posebno ljudski ostatci i ostatci nastambi) razasuti su diljem svijeta, te je nemoguće paralelno pratiti razvoj čovječanstva u Africi i u Europi kada su udaljeni tisućama godina i kilometara.
Najveća kvaliteta ove knjige su brojna antropološka istraživanja o plemenima iz Australije, Polinezije. Afrike i sa sjevera Kanade, koja nam najrealističnije mogu dočarati život primitivnih ljudi. Tako možemo čitati o ulozi žena u plemenskim društvima Mbuti Pigmejaca, Inuita i Tiwija. Upravo se poglavlje Udana kuharica možda najuspješnije uhvatilo u koštac s društvenim problemima uvjetovanim kuhanjem – o načinu na koji je kuhanje uvjetovalo položaj žena u primitivnim, ali u visokorazvijenim društvima.
U svakom slučaju, bilo da se kuhanjem bavite profesionalno ili amaterski, iz užitka ili same potrebe, vrijedi se informirati o načinu na koji je kuhanje utjecalo na razvoj našeg društva, ali i našeg tijela.
