Iskonski strah: o eksternom zlu i što sve leži duboko u nama
Piše: Ana Lorena Jurilj
Iskonski strah (Primal Fear) u režiji Gregoryja Hoblita iz 1996. godine neopravdano je bio zakinut za nagradu Oscar.
Opravdano je spomenuti kako je Edward Norton za ulogu uplašenog i izokrenutog Aarona Stamplera, optuženika za ubojstvo, osvojio nagradu Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca što je ujedno bila i lansirajuća uloga za njegovu karijeru.
Iskonski strah je puno više od trilera, to je naslov i tematika koja tjera na razmišljanje, a sami preokret na kraju filma nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Usudila bih se reći da u svima nama probudi taj animalni iskonski strah iako smo samo gledatelji.
Priča prati arogantnog i uspješnog odvjetnika Martina Vaila (Richard Gere) koji preuzima slučaj u koji je navodno upleten mladi i uplašeni mladić po imenu Aaron Stampler (Edward Norton). Slučaj je pomno medijski praćen te nastaje veliki skandal zbog brutalnog ubojstva nadbiskupa Richarda Rushmana (Stanley Anderson). Aaron je brzo pronađen i viđen krvave odjeće, zbunjen i uplašen zbog čega ga je policija odmah uhitila.
Misleći kako će to za njega biti mali zalogaj, boreći se protiv države kako bi izvukao mladoga Aarona što prije iz zatvora, Vail je slučaj rado prihvatio ne tražeći nikakvu novčanu naknadu za svoje zastupanje. Nesiguran, uplašen i naizgled potpuno bezazlen bio je Aaron kada ga je odvjetnik upoznao u ćeliji u kojoj se opravdavao kako ima amneziju na protekli događaj.
Pogled kritike
Važnost ovoga filma nije u nagradama ili glumačkoj postavi koja je fenomenalno odradila svoj posao već i pouka filma; sami naslov donosi jednaku misteriju kao i motiv zašto bi Aaron počinio takvo zlodjelo i ubio nadbiskupa na brutalan način kada je upravo nadbiskup bio njegov spasilac pokupivši ga sa ceste. Ali tko je tu zapravo bio zlikovac – upravo je ono pitanje koje nam se neprestano pojavljuje gledajući ovo remek-djelo.
Kritičari su bili podijeljeni. Nekima je zasmetalo što tematika filma miješa previše mračnih tema od korupcije u crkvi, politiku, ulično podzemlje i mentalne bolesti bez da se u jednu tematiku zašlo dovoljno duboko.
Iako bih napomenula da su spomenute “mračne” teme uvijek neizmjerno škakljive u kojem god kontekstu ih se spomene, a je li se dovoljno prodrijelo u njih ili nije, samo onaj tko pogleda film može odgonetnuti o čemu se ovdje radi. Izuzev toga, neki kritičari tvrdili su da je pravna procedura u sudnici puna holivudskih pretjerivanja ili čak da film više izgleda kao visokobudžetna televizijska drama nego krvavi kino spetakl, sa čime bih se djelomično složila kada se spomene pravna procedura unutar filma.
Tamna strana psihe
Iako film ima odvjetnika i navodnog ubojicu kao protagoniste, uz pravnu proceduru koja je neizostavni dio filma, glavna tematika ipak nije bilo samo Aaronovo suđenje već tamna strana ljudske psihologije. Suđenje u filmu gotovo kao da dolazi u sporedni kontekst, a dramatika tijekom suđenja samo je ono što je nadodalo kontekst naslovu filma i držalo gledatelje na rubu stolice. Zato možda malo holivudskog pretjerivanja je upravo ono što je filmu dalo određeni šarm. S druge strane, gledajući u stvarne parnice, teško bi bilo dokazati Aaronovu psihološku nestabilnost kao što su je tako brzo Vail i njegovi ljudi uspjeli dokazati na sudu.
Ono u čemu se jesu složili je oko neizmjernog talenta Edwarda Nortona i Richarda Gerea pri čemu bih odmah opovrgnula kritiku “da se nije dovoljno dobro ušlo u mračne teme.” Aaron je neizmjerno psihički narušen mladić, a do mjere kako glumac mijenja ekspresije lica i ponašanje je ono što u nama budi iskonski strah.
“Predvidljiv” kako su ga neki nazvali je daleko od istine jer sve vezano uz spomenuto ubojstvo je bilo sve samo ne predvidljivo. Barem je publika bila velikodušna pa je ocijenila film sa čak visokih 89% na platformi Rotten Tomatoes, a ponekad publika može reći više nego kritičari. Ili je publika jednostavno previše zadivljena s bile čime što ima malo više smisla.
Ideja iskonskog straha
Iako postavljen kao sporedni lik, Aaron je jedna od stavki što budi iskonski strah. Izuzev njega, kada se naposlijetku otkrije mogući motiv ubojstva, postoji još jedan strah koji se u nama budi, a to je nepovjerenje prema autoritetu koji instantno, zbog svojeg ideala i pojave, ulijeva sigurnost.
Strah da autoritet zbog moći iskorištava upravo one koji su najslabiji. Kada takva osoba počini zlodjelo, strah od istine je isto tako duboko ukorijenjen u nama pa kada se istina otkrije donosi nepovjerenje i strah; “Ako je on stvarno takav , koliko onda još zapravo ima takvih među nama?”
Koliko je samo bilo slučajeva pedofilije, fizičkog, psihičkog ili seksualnog zlostavljanje od svećenika, učitelja ili člana obitelji; od autoriteta, od osobe kojoj možemo najviše vjerovati, a upravo je ona ta koja se prodala drugoj strani svjetla. Ideja iskonskoga straha ne dolazi samo od nepovjerljivog autoriteta nego i od nepoznatog.
Prisjetimo se klasika Gospodar muha Williama Goldinga koji piše o “sjeni” koja opsjeda planinu i dječaci se neprestano boje da bi na kraju jedan od njih otkrio što im je to toliko ulijevalo strah – prikaz tamne sile, nečega što ne vidimo, ali osjetimo, dok naša osjetila mogu predvidjeti zlo prije nego što je ono uopće i stiglo.
Isto tako, kada Aaron pokaže svoje pravo lice na kraju filma, zvuk pljeskanja kada Vail shvati u kakvu je klopku upao povjerovavši naizgled nevinome mladiću ono je što izaziva upravo taj animalni, iskonski strah; ili ćemo bježati ili ćemo ostati i boriti se ili ćemo se smrznuti, a to nema nikakve veze s našom racionalnošću.
Onaj pravi iskonski strah zapravo je strah od shvaćanja da zlo nije uvijek eksterno, ružno i izobličeno već nešto što bi moglo biti unutar nas samih.
Odvjetnička pobjeda s okusom gorčine
Nakon same kulminacije i jezivog otkića koji je Vail doživio kod Aarona u ćeliji u posljednjoj sceni, odvjetnik izlazi vidno poražen kroz zadnja vrata, smušen stoji na ulici, devastiran zbog cijele situacije.
Vail je mislio da je on glavni borac za pravdu da bi zapravo shvatio da se borio za nepravdu i zlo. Tu se povlači jedno zanimljivo pitanje – ako nas zlo prevari i učinimo sve u njegovu korist, čini li nas to također zlim?
