Prodaje se Hitlerov akvarel
Nije li čudno da neka slika koja nema preveliku umjetničku vrijednost podigne prašinu u javnosti? Nije li čudno da se očekuje da će na aukciji postići visoku cijenu? Normalno da je. Ali sve postaje jasnije kada se pogleda u lijevi donji kut slike. Ondje je potpis autora – A. Hitler.
Stogodišnji akvarel stare gradske vijećnice u Münchenu čiji je autor, ni manje ni više nego Adolf Hitler, prodaje se ovog vikenda na aukciji koju organizira aukcijska kuća Weidler iz Nürnberga. Početna cijena za Hitlerovu sliku pod nazivom „Stara gradska vijećnica“ je 4.500 eura. Spomenuti akvarel je samo jedna slika iz Hitlerovog umjetničkog opusa koji broji oko 2 tisuće slika. Smatra se da je „Stara gradska vijećnica“ nastala oko 1914. godine kada je Hitler preživljavao kao umjetnik. Bilo je to gotovo dva desetljeća prije nego što se uspeo na vlast kao nacistički diktator.
Ljudi iz cijelog svijeta interesiraju se za Hitlerovo djelo, a većina ih na sliku gleda kao na zanimljivost ili kao na investiciju, za AP navodi direktorica aukcijske kuće Kathrin Weidler. Iako je početna cijena akvarela samo 4.500 eura, Weidler dodaje da se očekuje da će biti prodana za 50.000 eura, no ne bi ostali iznenađeni ako se proda za dvostruko višu cijenu. Također, napomenula je i da ukoliko akvarel postigne visoku cijenu, razlog tomu bit će samo potpisano ime u kutu. „Savršeno je dobro napravljen, ali ja bih ocijenila njegovu umjetničku vrijednost kao relativno minimalnu“, istaknula je Weidler. Njena aukcijska kuća je kroz proteklo desetljeće prodala nekoliko Hitlerovih slika, stoga su ova očekivanja vjerodostojna.
Akvarel prodaju dvije starije sestre, čiji ju je djed kupio 1916. godine. Ova prodaja je posebna jer uz sliku dimenzija 28×22 cm uključuje originalni račun i pismo koje je potpisao Albert Bormann, brat Hitlerova osobnog tajnika Martina Bormanna. Prema nedatiranom tekstu iz pisma saznaje se da je vlasnik slike iz nacističkog doba poslao fotografiju slike kako bi se raspitao o njenom podrijetlu. Odgovorio mu je Bormann, koji je na poleđini napisao „jedno od Führerovih djela“.
Ovo je još jedan žalostan primjer umjetnosti jer nije bitna kvaliteta slike i umjetnička vrijednost već samo njen autor. Hitler je mogao bjesomučno olovkom pošarati papir i to bi se vjerojatno prodalo kao umjetnost za velike novce.
