Rangiramo Red Hot Chili Peppers albume (od najgoreg do najboljeg)

Jedna od rijetkih grupa koje se nisu raspale kao što je to slučaj s mnogim poznatim bendovima u glazbenoj povijesti, Red Hot Chilli Peppers rock je sastav koji obožavatelje nagrađuje uglavnom hitovima još od 16. prosinca 1982. godine. Iako je put do slave bio strmovit radi smrti člana, odlaska gitarista kao i njegovog povratka, ovisnosti o drogama i drugih stranputica, Pepperovce to nije spriječilo da postanu jedan od najpopularnijih bendova današnjice s prodanih preko 120 milijuna albumskih primjeraka. Jednako tako ih to nije spriječilo da uđu u Rock and Roll Hall of Fame 2012. godine i dobiju svoju zvijezdu na Hollywoodskoj stazi slavnih 2022. godine.

S obzirom na to da je ove godine album „Californication” proslavio 25. godišnjicu, odlučio sam rangirati svih trinaest albuma u RHCP repertoaru. Kriterij za ovaj plasman bilo je pitanje kvalitete, cjelokupnog dojma ili tek osobne preference na pojedinim brojevima.

13. „Return of the Dream Canteen” (2022.)

Bendov najrecentniji album ujedno je i onaj ‘najslabiji’ u kompendiju njihove glazbe. Razlog tome najvjerojatnije je nespretna kombinacija umjerenog rocka i odveć prepoznatljivog RHCP stila koji je obilježio 90. i rane 2000. godine njihove karijere. Velika većina pjesama ne bi imala jednaku prepoznatljivost kada slušatelj ne bi znao koji bend se krije iza pjesama, a jednako tako dosta pjesama ima određenu monotoniju, što ovo čini kompletan album nedovoljno vrijednim epiteta koje bend inače zaslužuje (uz poneku iznimku izvedbi kao što su Eddie, Afterlife, Fake As Fu@k, a koje ipak sadrže onaj bendov nekadašnji ‘štih’). Najsvježiji album Red Hot Chilli Peppersa je ujedno i onaj najzaboravniji.

12. „Freaky Styley” (1985.)

Jedan od ranijih albuma, točnije drugi od trinaest albuma u RHCP repertoaru je simboličan po simbiozi funka s rockom, ipak djeluje kao da je bend tada još uvijek tražio svoj neki format u kojemu se najbolje snalaze te baš iz tog razloga je pozicioniran nisko na ovoj listi.

Nekoliko pjesama koje su izvrsne i vrijedne slušateljeve pozornosti ne poništavaju činjenicu da cjelokupni album nespretno balansira između rock zrelosti i pretjerane umjetničke slobode, što rezultira nedovoljno definiranim završnim proizvodom. Svejedno, na albumu se može naći i kratka a capella poezija koju izvodi frontmen grupe Anthony Kiedis koja je zgodni poklon obožavateljima.

11. „The Red Hot Chili Peppers” (1984.)

Nerijetka je situacija da prvi albumi nekog benda budu, nažalost, među slabijim konačnim produktima te grupe. Slična situacija je i u svijetu Red Hot Chili Peppersa s njihovim debitantskim albumom iz 1984. godine koji nema još dovoljno oformljen stil.

Iako je album istog naziva kao i grupa služio kao interludij benda koji će kasnije postati jedan od popularnijih rock grupa današnjice, to svejedno ne poništava činjenicu da je većina pjesama s albuma nedovoljno pamtljiva ili djeluju kao da još nisu dovoljno izgrađene. Isto tako očit je i Anthonyjev vokalni debi u kojemu još nije razvio dovoljnu sigurnost u svoje sposobnosti.

10. „Mother’s Milk” (1989.)

Dok je u prvih nekoliko albuma bend tražio svoj format, u svojem četvrtom albumu su ga možda pronašli i u pretjeranoj količini. Novi pridruženi članovi John Frusciante i Chad Smith donijeli su svoj doprinos grupi kakvu i danas poznajemo.

Međutim, album naziva „Mother’s Milk“ još uvijek ne donosi onaj funk rock stil po kojemu su Peppersi toliko prepoznatljivi. Umjesto toga, mnoge pjesme, kao što su Higher Ground, Subway to Venus, Good Time Boys, sadrže dosta punka u sebi i baš iz tog razloga nisu lako probavljive za klasične RHCP obožavatelje, već su više namijenjene za selektivnu publiku.

9. „I’m With You” (2011.)

Nakon ponovnog odlaska gitarista Johna Frusciantea, Josh Klinghoffer preuzeo je njegovu funkciju. Međutim, Fruscianteov nedostatak jasno se osjeća u glazbenom smislu, a jednako tako velika većina pjesama na popisu jest dobra, ali ne odskače ni po čemu među brojnim RHCP-ovim pjesmama. Ipak, gotovo nijedna pjesma nema nekih mana i zbog toga „I’m With You” (2011) stoji kao neutralan i nenametljiv, ali dobar album.

8. „Blood Sugar Sex Magik” (1991.)

Pomalo kontroverzan plasman iz razloga što se radi o albumu koji je bend progurao u A-listu svjetskih glazbenika, a koji je, po sudu mnogih, i najbolji u njihovoj diskografiji, ovdje je ipak niže rangiran iz posve drugih razloga.

Umjetnička kvaliteta kao i savršenost vlastitog izražaja kompletno su neosporive. S druge strane, većina pjesama djeluju jako osobno i tek za određeno odabranu publiku što, recimo, većina drugih albuma ne čini. Mnoge pjesme tako imaju snažnu poruku i teške stihove koji vode obožavatelje u Kiedisovu borbu s ovisnošću što rezultira izvrsnim albumom koji, ipak, više djeluje kao posveta samom bendu nego li svojim fanovima u ovom vrlo opskurnom narativu.

7. „The Getaway” (2016.)

Teško je reći zašto je jedanaesti po redu RHCP album nešto niže rangiran u kategoriji kvalitetnijih albuma, ali jednostavno po ni jednom parametru ne uspijeva nadmašiti sve ostale albume koji su rangirani puno više. Dok mnoge pjesme na ovom izdanju jesu vrijedne slušanja (kao što su to The Longest Wave, Go Robot, Dark Necessities) djeluje kao da grupa možda pretjerano igra na svoju sigurnu kartu s tim da stvaraju vrlo dobre, ali nedovoljno pamtljive pjesme u sferi u kojoj su već dobro pozicionirani. U konačnici, radi se o dosta kvalitetnom albumu, ali nedovoljno upečatljivom da bi nadmašio ostale kandidate koji su zaslužili više mjesto izuzev par bisera koji zaslužuju biti spomenuti.

6. „The Uplift Mofo Party Plan” (1987.)

Jedan od albuma koji je skriveni dragulj jest njihov treći album koji lagano počinje formirati stilski izražaj benda, ali i koji se oprašta s tadašnjim gitaristom Hillelom Slovakom koji je tragično preminuo od predoziranja kokainom za vrijeme promocije ovoga albuma.

Pjesme koje su izvrsna simbioza njihovog albumskog prethodnika (Freaky Styley), ali i sljedbenika (Mother’s Milk) stvaraju ovu primamljivu rock odiseju. Kvalitetno napisani stihovi, uspješno balansirana dinamika većine pjesama, impresivni rad gitarom kao i vidljivo dobivanje na vokalnom samopouzdanju u Anthonyjevom glasu urodili su jednim od zapostavljenih, ali briljantnijih RHCP ranijih uradaka s mnogo hvalevrijednih pjesama čije bi uvrštavanje u zbirku programa večernjih klubova bilo itekako poželjno.

5. „Unlimited Love” (2022.)

Vrlo dobar povratak označio je album koji je uspio spojiti melankoličnost najuspješnijih hitova Pepperovaca, ali pritom donijeti isto tako nešto novo i svježe u cijeli miks. Izuzev stihova koji više ne probadaju s jednakom umjetničkom gorčinom kao nekad, umjereni glazbeni tempo s Pepperovskom prepoznatljivošću samo dokazuju da se povratak Johna Frusciantea s velikim zadovoljstvom isplatio.

4. Stadium Arcadium (2006.)

Dobitnik 5 Grammyja i prodan u više od 4 milijuna primjeraka, ovaj dvostruki album sa 122 minuta glazbenog materijala najduži je album u karijeri Red Hot Chilli Peppersa. Stoga, nimalo ne čudi da zbirka od 28 pjesama nudi nešto za svakog obožavatelja.

Iako su neke pjesme slabije, svejedno, optimistična energija kao i univerzalnost većine pjesama čine „Stadium Arcadium“ zlatno potrošenim dvosatnim vremenom. Dinamika koju je grupa ovdje postigla je savršeni balans između klasičnog zvuka benda koji poznajemo kao i nove ere koju su započeli s narednim „I’m With You“ albumom. Ergo, ovaj album bi se mogao protumačiti kao metafora za bendovo opraštanje s mladenačkim danima i odlazak u pozne godine i to s ovim vrlo dostojanstvenim produktom.

3. „One Hot Minute” (1995.)

Još jedan u nizu skrivenih dragulja na ovoj listi jest najraznovrsniji RHCP album do danas koji bi, da su okolnosti bile drugačije, imao priliku zasjati kao najjači album u ovome rangiranju. Izuzev velikog pritiska koji je bend imao nakon što se probio s prošlim albumom „Blood Sugar Sex Magik“ (1991), jednako tako su bili suočeni s odlaskom gitarista Johna Frusciantea.

Svejedno, grupu to nije omelo da stvori hvalevrijedan album koji sadrži različite žanrove glazbe gdje se može pronaći ponešto za svakoga, ali opet sadrži njihov potpis kao i duboku umjetničku vrijednost s pjesmama koje stvaraju nostalgiju čak i ondje gdje ne postoji. Aeroplane stoji kao jedna od poznatijih pjesama u bendovoj karijeri, ali to je tek jedna od izvrsnih uradaka među ešalonom dragulja kao što su My Friends, Warped, Shallow Be Thy Game i druge.

2. „By The Way” (2002.)

Drsko, umjetničko, originalno, unikatno… Teško je naći pogrdan epitet za ovaj album koji u sebi sadrži hit do hita. Isto tako je teško izdvojiti koju pjesmu bi trebalo istaknuti kao onu reprezentativnu što samo dokazuje genijalnost ovog albuma. Dosed, The Zephyr Song, Venice Queen i ostalo tek su neke od pjesama koje su stvorile meritum Peppersima među svjetskom glazbom.

Umjetnička iskrenost kao i kompletna autentičnost krase cijeli album koji odaje možda najosobniji pristup realiziranju pjesama među svih trinaest kompendija na ovome popisu gdje se osjeća da je cijeli bend potpuno finalizirao vlastiti stil i potpuno otpustio kočnice kako bi ga podijelio sa svijetom.

1. „Californication” (1999.)

Koji album bi bolje opisao Red Hot Chilli Pepperse, nego li njihov album koji nosi ime kao i hit po kojemu su najčešće prepoznatljivi. Baš kao i u glazbenom prethodniku „By the Way”, gotovo je nemoguće izdvojiti između pjesama kao što su Around the World, Californication, Get on Top, This Velvet Glove i ostalih koja je ona najbolja jer su sve posebne i maestralne same po sebi što je dodatno pohvalno radi činjenice da je Anthony tada prolazio kroz tešku ovisnost.

Također djeluje kao da je svaki član benda u svojem najjačem zamahu baš u ovome albumu koji je s razlogom postao zaštitni simbol Pepperovaca s nizom izvedbi koje su postale muzički evergreeni.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.