„Poker Face” (2023): Ženski Hercule Poirot kao boemski detektor laži

Američki redatelj Rian Johnson već je dugo prisutan na filmskoj sceni, ali se tek nedavno afirmirao kao jedno od vodećih imena u Hollywoodu. Snimao je, smišljao i režirao i filmove i serije, a njegovo je posljednje ostvarenje kriminalistička komedija-drama, serija „Poker Face”.

Johnson je karijeru otpočeo nizom kratkih filmova, a prvi dugometražni bio je film „Cigla” (2005.). Uslijedili su „Braća Bloom” (2008.) i „Looper” (2012.), ali svoj meritum ostvaruje kasnije na sasvim neobičan način. Stvaranjem jednog od kontroverznijih filmova u franšizi „Ratovi Zvijezda”, točnije osmog u nizu, naslova „Ratovi zvijezda – Epizoda VIII: Posljednji Jedi” (2017.), Johnson dobiva podijeljene reakcije publike. Internet i dan danas bruji i ostaje podijeljen na one koji ga smatraju remek djelom i one kojima predstavlja uvredu za serijal o galaksiji. 

Dapače, Riana taj, po nekima, fijasko, nije nimalo usporio i već 2019. godine stvara jedan od uspješnijih filmova današnjice, „Nož u leđa”, s impresivnom glumačkom postavom predvođenu Danielom Craigom.

Nakon nastavka ovom hvalevrijednom kriminalističkom filmu o detektivu Benoitu Blancu pod nazivom „Nož u leđa: Glass Onion”, Johnson se odlučio uhvatiti u koštac sa snimanjem serije sličnog detektivskog predznaka.

Charlie je američki boemski Sherlock Holmes

Radnja serije „Poker Face” u centar stavlja Charlie Cale (Natasha Lyonne), zaposlenicu jednog kasina s nevjerojatnom sposobnošću da detektira bilo čiju izgovorenu laž. Međutim, stvari se za Charlie zakompliciraju kada njezin šef Sterling Frost Jr. (Adrien Brody) bude raskrinkan kao krivac za smrt njezine kolegice, zbog čega Charlie biva prisiljena pobjeći iz zemlje. Pretpostavljate tko ga je razotkrio? Charlie.

Ona odlazi na putovanje u kojemu upoznaje mnoge zanimljive i specifične ljude i pritom pokušava doći do istine koristeći svoj dar koji joj pomaže prepoznati i “najtalentiranije” lažljivce. Svaka epizoda predstavlja gledateljima novi set likova i nova okruženja baš kao što to otprilike i bude u serijama o likovima kao što su Hercule Poirot, Miss Marple, Columbo i drugi.

Hellboy, Howard iz „Teorije Velikog Praska”, Nick Nolte…

Cijeli koncept serije „Poker Face” realiziran je u skladu s Johnsonovim kalupom, drugim riječima, prepuna je naglih i neočekivanih obrata, odioznog humora, opskurnih i ekscentričnih likova, ali i ubojstava koja se baš kao i u filmu „Nož u leđa” otkriju vrlo rano tijekom fabule.

Svakako jedna od jačih stavaka serije karizmatična je Lyonne koja stvara zanimljivu, a istovremeno humanu personu detektivke o kojoj gledatelj uporno želi saznati više unatoč tome što s njom provodi većinu vremena u svakoj epizodi.

Uz Lyonne, kroz različite epizode pojavljuju se mnogi drugi glumci od kojih su istaknutiji Benjamin Bratt (koji je uz Lyonne jedini konzistentan glumac kroz cijelu sezonu), Simon Helberg, Ellen Barkin, Joseph Gordon-Levitt i Ron Perlman.

Svi redom doprinose ešalonu raznobojnih likova, a njihovi dijalozi upečatljivi su i vješto napisani. Unatoč tome što se na početku svake epizode otkrije tko je u njoj glavni krivac, napetost ostaje prisutna cijelo vrijeme u namjerama Charlie da sama razotkrije krivca uz pomoć svog nevjerojatnog talenta.

Najveći problem s kojim se serija suočava je usporeno razvijanje radnje kroz prvih nekoliko epizoda. Međutim, jednom kada serija dođe u koherentnost s formatom, gledatelj se brzo veže za cijeli narativ, a tome pogoduje činjenica da svaka epizoda zaista odudara od one druge. Tako Charlie ima priliku istraživati ubojstva na jednom rock koncertu, u staračkom domu, na automobilskim utrkama i na ostalim lokacijama na njenom istraživačkom putovanja.

Detektivska vožnja koja se ne propušta

U konačnici, „Poker Face” možda u ranijim epizodama pati od usporenijeg tempa, ali progresivno postaje oaza za predstavljanje izrazito različitih likova i interesantnih radnji. Pomažu i izvrsne glazbene podloge koje imponiraju boemskom motivu žanra filma ceste i snažno aludiraju na evergreen kao što je to „Thelma i Louise” (1991.).

Kada se tome pridoda očaravajuća izvedba Lyonne i zanimljiv Johnsonov koncept serije koji, bez obzira na to što otkriva ubojicu rano u epizodama, svejedno uspijeva držati gledatelja na laganoj vatri do završne špice. Time dokazuje da se radi o seriji koju bi svakako trebali pogledati obožavatelji kriminalističkih tematika.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.