novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Realistična slika sazrijevanja (“Lady Bird”, G. Gerwig)

Foto: facebook.com/ladybirdmovie
Vrijeme čitanja: 3 minute

“Svi koji govore o kalifornijskom hedonizmu, nisu proveli Božić u Sacramentu” – riječi su Joan Didion, američke književnice i novinarke, kojima tridesetčetverogodišnja Gretta Gerwig otvara svoj redateljski prvijenac Lady Bird. Gerwig, također porijeklom iz Sacramenta, publici poznata po glumačkim izvedbama u filmovima Frances Ha i 20th Century Woman donosi nam tinejdžerski indie film o sazrijevanju autobiografskog karaktera. Premda smješten u prepoznatljiva okruženja teen žanra, Lady Bird donosi intimnu, karakterima okrenutu i realističnu sliku adolescentskog života.

U uvodnoj sceni filma gledamo Christine „Lady Bird“ (Saoirse Ronan) i njenu majku Marion (Laurie Metcalf) kako se vraćaju kući nakon obilaska potencijalnih fakulteta za Christine. Promatrajući kako protagonistkinje dijele izraziti broj fizičkih atributa, slušamo kako mentalno pripadaju dvama suprotnim svijetovima. Dok je Marion jednostavna i skromna osoba koja uživa u sitnicama što joj život donosi, Lady Bird želi biti slobodnog duha, proživjeti nešto u životu, tamo negdje daleko na „istočnoj obali“.

U žaru rasprave Lady Bird iskače iz automobila u pokretu, nakon čega se upoznajemo sa Sacramentom, gradom u kojem se nema što proživjeti. Jednolična odijela u katoličkim školama, dvokatne kuće s velikim dvorištem iz američkih snova i tišina kojom govori konzervativna sredina, osnovne su odlike ovog osrednjeg gradića zapadne obale. U centru svega toga je neshvaćena, blago buntovna, umjetnički nastrojena devetnaestogodišnjakinja Lady Bird, spremna da sazre u snažnu i samostalnu ženu.

Foto: facebook.com/TheVarsityDSM
Ne još jedno tinejdžersko odrastanje!

Lady Bird, za razliku od sličnih žanrovskih filmova, ne uzima za centralnu temu predstavu na kraju polugodišta, maturalni ples, želju za upisom na dobar fakultet ili prva spolna i ljubavna iskustva. Da, kroz film je moguće susresti se sa svakom od ovih tema pojedinačno, ali one dolaze usputno dok u glavnom narativnom toku filma imamo obiteljsku borbu sa sazrijevanjem.

Usputni razgovori koji doživljavaju odjek kasnije u filmu, protagonistkinja koja uvijek ima vrckav odgovor na sve te surova istina koju kriju dijalozi sporednih karaktera pokazuju da je Gerwig inspirirana radom Noama Baumbacha. Reference na Baumbachove radove, s kojim je Gerwig imala suradnju na nekoliko filmova, sežu dalje od ispletenog scenarija o bliskosti karaktera. Gerwig po uzoru na Baumbacha koristiti sumornu, jednoličnu sredinu te ograničava svijet svoga filma na nijanse plave, bijele i roze boje kako bi nas približila protagonistkinji Lady Bird.

Prljava izražajnost stvarnog svijeta

Gerwig ne kopira slijepo ovaj stil, nego na bazi onoga što poznaje iz svojih dosadašnjih suradnji formira vlastiti redateljski izričaj. Dok kod Baumbacha nije moguće vidjeti prljave ulice ili nasumično kaotične prostorije, Gerwig prihvaća realnost svijeta i ne želi ga uljepšavati. „Prljava“ stvarnost najbolje prodire u film kroz protagonistkinju kao kaotičnu sobu koja odražava osobnost njene vlasnice bez da ikada dobijemo priliku detaljnije uočiti što je to točno u toj sobi što asocira na Lady Bird.

Posebno zanimljiv element filma je montaža zvuka koja često nadoknađuje jednostavnost vizualne montaže. Zvukovi se prelijevaju iz jedne scene u drugu, što poboljšava dinamiku filma pa tako ono što je bila glazbena pozadina u jednoj sceni ustvari je muzika koju protagonistkinja sluša u narednoj.

Foto: facebook.com/IrishAmericaMagazine
Plavo – bijeli svijet

Reprezentacija crkvenog osoblja škole mjesto je na kojem film iznenađujuće briljira. Prodirući u privatne živote svećenika i časnih sestara, vidimo da su i oni samo ljudi od krvi i mesa, emotivna stvorenja koja često bivaju izvrgnuta ruglu bez razloga. Prvi takav susret imamo u sceni u kojoj svećenik pripremajući učenike za školsku predstavu, iznenadno završava u moru suza, što dolazi kao apsolutni šok. Redateljica Gerwig  ne samo da nam daje obrazloženje ovih emocija, naročito u dijalogu, nego postepeno dobivamo dublji uvid u stanje ovog karaktera. Kako se radnja s crkvenim karakterima ne gura u prvi plan, za neke elemente priče potrebno je obratiti malo više pozornosti, što na kraju formira istinski vrijedno iskustvo gledanja.

Da li smo nabrojali sve raznolikosti?

Naravno, Lady Bird nije idealan film. Gerwig u svom bijegu k objektivnom promoviranju raznolikosti i sloboda vodi sporedne narativne tokove u provaliju. U filmu su javljaju pitanja vjere, seksualnosti, feminizma, terorizma, teških medicinskih i mentalnih bolesti, mada rijetko koja od ovih tema dobije dovoljno pozornosti ili reprezentacije. Scena u kojoj srednjoškolci uče o abortusu doima se nasilno umetnutom, zbog raznolikosti, jer ne donosi ništa u razvoju karaktera kao ni u samom toku priče. S druge strane bespotrebno oduzima vrijeme u filmu u kojoj se mogao istražiti neki drugi problem, poput recimo, tek usputno spomenute depresije od koje boluje poprilično bitan karakter u filmu.

Unatoč tome, Lady Bird ima odlične šanse za nominaciju u nekoliko kategorija na Oscarima. Najviše šanse za nagradu ovaj film ima u kategorijama najboljeg scenarija te najbolje sporedne ženske uloge, mada je moguće očekivati još i nominacije u kategorijama najbolje ženske uloge i najbolje režije.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari