Recenzija – „Tajnovita knjižara gospodina Penumbre“: Mjesto gdje se događaju čudne stvari
Živimo u novome vremenu. Vremenu interneta, pametnih telefona, e-čitača, e-knjižara, e-knjiga. Živim u e-vremenu. Pitate li se ikada što će biti s knjigama, onim opipljivim dijelom koji možete držati u ruci i pritom istovremeno listati stranice. Vjerujem da smo još uvijek veoma daleko od nekakvog izumiranja knjiga kao predmeta, ali vremena su se promijenila, živimo u svijetu digitalizacije i suvremene tehnologije. Pravi ljubitelji knjiga zasigurno se teško odvajaju od mirisa knjiga i upravo je takvoj publici (ali, ne i samo njima) namijenjen svjetski bestseler Robina Sloana Tajnovita knjižara gospodina Penumbre koji se dotiče sukoba starih knjiga i e-čitača, praznih knjižara i digitalnih polica.
Glavni lik romana Clay Jannon u sveprisutnoj je recesiji izgubio posao u tvrtki u kojoj je radio kao dizajner za osmišljavanje marketinškog materijala – plakata, jelovnika, kupona i dijagrama. Susrećemo se sa vrlo poznatim scenarijem – bezuspješnim traganjem za novim poslom dok kriteriji polako opadaju. Uskoro nailazi na oglas za radno mjesto u Tajnovitoj knjižari gospodina Penumbre.
„Gurnuo sam staklena vrata knjižare. Zbog toga je gore veselo zazvonilo zvonce, a ja sam polako zakoračio unutra. A da nisam shvaćao koliko je važan prag koji sam upravio bio prešao.“
Clay se zapošljava kao noćni prodavač u apsurdno uskoj i vrtoglavoj visokoj knjižari u kojoj nitko zapravo i ne kupuje knjige te se postavlja pitanje kako gospodin Penumbra uopće održava radnju. Posjetioci su tajanstveni gosti koji posuđuju knjige samo s odjela Stražnjega popisa. „(..) ali svi su prilično čudni: prosijedi, usredotočeni samo na jedno, naizgled uvezeni iz nekog drugog vremena ili prostora. Nema iPhonea. Nema spomena aktualnih događaja ni popularne kulture, ni zapravo ičega drugoga osim knjiga.“
Najprije odlučuje knjižaru dovesti u red, odnosno poraditi na marketingu. A način na koji radi dobro je znan svima – koristi se internetom i društvenim mrežama. Zanimljivo je što je jedan od uvjeta za rad u knjižari vođenje precizne evidencije svih transakcija, vrijeme, izgled mušterije, njegovo mentalno stanje. Na počeku radi svoj posao ne pitavši i ne istražujući pritom ništa, no ubrzo počinju sve njegove sumnje – koja je svrha Stražnjeg popisa, tko sve sudjeluje u tajnama, tko koga pokriva. Jer, knjižara je sve samo ne obična. Dalje, kroz roman pratimo avanture glavnoga liku u istraživanju tajni koje knjižara krije jer postaje jasno da se čudne svari ondje događaju. U svoju potragu uključuje prijatelje, između ostalog i djevojku Kat koja radi u Google-u i razumije se u vremensku vizualizaciju. Raznorazne se tajne polako otkrivaju, tajanstveni gosti pripadnici su družine Neslomljivi hrbat koja djeluje 500 godina, a njihov je cilj dešifriranje isto toliko starog koda. Kod na kraju biva razbijen, no kako i na koji način, puštamo vas da otkrijete sami.
Roman je dobar (ali ne i odličan) manifest knjigama spram novoga vremena, no ostaje nedorečen. Karakterizacija likova nedovršena je, a oko polovice priče gubi se fabularna nit i kao da se žuri prema razrješenju tajne i konačnome cilju. Festina lente izreka je koja se proteže kroz cijelo djelo, a koje se i sam autor trebao pridržavati. Ipak, pustolovna pripovijest Robina Sloana svakako je djelo vrijedno pažnje u kojem pratimo sukob staroga i novoga, isprepliće se Gutenbergovo vrijeme i vrijeme digitalnog doba. S jedne je strane družina koja klasičnim načinima pokušava razbiti kod, a s druge srane nova generacija koja se koristi računalima, skenerima, e-čitačima i za njih „Ono što je nekad bilo teško…jednostavno više nije teško“. Lajtmotiv priče je sukob s tradicijom i borba staroga i novoga vremena, pitanje koje tajne kriju knjige i svijet u njima, a zaključak koji nam autor donosi je prihvaćanje novoga pritom se ne odričući staroga.
„Nema besmrtnosti koja nije nastala na prijateljstvu i brižljivo obavljenom poslu. Sve tajne svijeta koje vrijedi znati kriju nam se pred nosom. Treba četrdeset jedna sekunda da se popnete na ljestve visoke tri kata. Nije lako zamisliti 3012. godinu, što ne znači da ne biste trebali pokušati. Svi imamo nove sposobnosti – neobične nove moći na koje se još navikavamo.“
