Recenzija – “Colors” (MrLee & IvaneSky): Mazurni let kroz brkatu slobodu

Najmanje eksponiran (što nije nimalo loš opis) duo u vrtlogu života – Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović poznatiji ipak kao Mrle – često vole odati dojam mistike pa se tako njihov odnos kroz zajebantske elemente često stavljao u svrhu onoga što njihova glazba i jest – provokacija i poruka. No, njihovim novim albumom “Colors” jedno je sigurno – ni Mrle nije imun na ljubav kad je njegova individua u pitanju. Možda pomalo jest imun na “normalno”, štogod normalno bilo, ali to se ni u jednom dijelu albuma ne osjeti. Osim na koricama pa ćemo to nazvati Ivanka – Mrle kompromis.

Prema njihovim riječima, album je takozvani asemblaž. A ako i vama takve riječi titraju živac u oku, pojednostavimo – produkcijski ostaci pretvoreni u novi materijal. Mrle je zaslužni krivac za svaki melodijski element, a to ubraja – bocu vode, Matiju Dedića na klaviru, ukulele, Zeca na klavijaturama (Mateja Zeca), brojne suradnike, inspiraciju na temu Kauboja, klasične rock instrumente i naravno neiscrpnu inspiraciju ovog para.

Iako taj spoj na momente izaziva igru živaca (posebice na drugoj stvari Tears koja je spoj ‘đuskajmo u disku s kraljevskim rukavicama’) genijalnost albuma možemo pronaći ako gledamo svaki element pojedinačno. Konkretno Carmen kao stvarčica s albuma izaziva tjeskobu kad se gleda u komadu, ali ako Ivanku izdvojite na jedno uho, a na drugo klupski element i onda negdje u međutku nabacite u lijevo uho etno tantrički moment – svidjet će vam se. Ujedno će to biti i trenutak kada ćete shvatiti zašto je album cover toliko nabacan različitim motivima – da, zato jer je Mrle na njemu i da, zato jer se u glavi te osobe odvija točno onoliko procesa koliko možete čuti na “Colors”, a na koje se samo Ivanka zna ubaciti.

A ako i nije znala, Mrle je sigurno pomogao. I tu se rađa ta ljubav albuma koja svoju kulminaciju doživljava na Last Words, možda i “najintimnijoj stvari” cijelog opusa. Na tren, dok slušate stvar, možete dobiti čak i dojam kako je zaviriti u potencijalno najluđi, a potencijalno najdosadniji dnevni boravak ove dvije duše. I naravno “posjetiti” kauboje, budući da je prerija u pjesmi evidentna.

Definitivan kazališni moment možete proći kroz Carmen i Saddle in the cold. A svakim slušanjem je album bolji. Ne na onaj diktatorsko-propagandni način – ponavljanjem do ispiranja svijesti, već – “novi moment je zanimljiviji nego prvi put kad sam čuo/la.”

Sve u svemu, gađali vas Ivanka i Mrle u soundtrack, ljubavni, delirični ili neki ini moment – bitno je da su vas pogodili. Jer čak ako i na tren zaboravite gdje živite, prvo poslušajte Let3 pa se vratite na “Colors”. Malo ćete se nakloniti svom cd-playeru ili laptopu i ponovno zaroniti u Hrvatsku 2016.

p.s. – neka vas kakofonija ne plaši, u glazbi je, za razliku od civilizacijskih struktura, smije biti. A MrLee i Ivanka su je k tome fino zapakirali.