novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Recenzija – Dvojnik: Uspješan spoj književnosti i filma

Foto: screenshot
Vrijeme čitanja: 4 minute
Foto: screenshot
Foto: screenshot

Često se pri adaptiranju književnih djela u film događa da publika ne bude zadovoljna ili da se film proglasi promašajem. Međutim, to nije slučaj s britanskim filmom Dvojnik. Snimljen pod redateljskom palicom Richarda Ayoadea 2013. godine, Dvojnik je crna komedija, ali ujedno i  psihološki film i film atmosfere te predstavlja jednu originalnu i uspješnu adaptaciju istoimene novele velikog ruskog pisca Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Možda baš zato što je u pitanju jedna psihološka novela i pisac kao Dostojevski gledatelje nije previše briga; u današnje vrijeme ipak dominiraju puno trivijalnije adaptacije puno trivijalnijih knjiga. Glavne uloge tumače Jesse Eisenberg, Mia Wasikowska, Wallace Shawn, Noah Taylor, Yasmin Paige i drugi.

Radnja prati Simona Jamesa (Eisenberg), plahog, nenametljivog i sramežljivog službenika nedefinirane vlade, odnosno vlade u neodređenoj zemlji. Birokracija u kojoj Simon radi prikazana je kao mehanizirana, besmislena i smiješna: svaki službenik radi u svom malom odjeljku, kopiraju se dokumenti, rade se procjene, ali gledatelj ne doznaje u koju svrhu, jedino što znamo jest da se sav posao obavlja za velikog šefa kojeg nazivaju “Pukovnik”. Simon na tom mjestu radi već sedam godina, međutim toliko je neprimjetan i nevidljiv da ga nitko nije zapamtio – vlastiti šef mu se uvijek obraća kao da ga prvi put vidi. Situacija postane zanimljiva kada u istu službu dođe novi zaposlenik, James Simon, koji je fizički potpuno identičan Simonu Jamesu, ali karakterno predstavlja njegovu suštu suprotnost. Dvojica likova se postupno sprijatelje: James odluči pomoći Simonu, između ostalog i oko djevojke Hanne (Mia Wasikowska) koja mu se sviđa, a koja također radi s njima. Međutim, on ujedno počinje potpuno uzurpirati njegov život što ga postupno dovodi do ludila.

Foto: facebook.com/The Double
Foto: facebook.com/The Double

Zašto ovaj film predstavlja uspješnu adaptaciju? Prvenstveno jer je atmosfera savršeno pogođena. Ono što vam prvo padne na pamet jest kafkijansko, osjećate se kao da gledate ekranizaciju neke verzije Procesa ili Dvorca, što i nije neobično budući da je jedan od pisaca koji je uvelike utjecao na Kafku bio Dostojevski. Svijet u filmu je neobičan i smiješan, ali kao da se nitko ne pita zašto je takav. Kada u vladinu službu dođe James Simon, samouvjereni i asertivni doppelgänger glavnog lika, nikome nije čudno što njih dvojica izgledaju identično: jedini koji nešto primijeti je sam Simon, koji se od šoka onesvijesti i pokušava ljudima pokazati kako je novi zaposlenik njegov dvojnik.

S jedne strane, drugi likovi u filmu odvajaju Simona i Jamesa, odnosno vide ih kao dva različita čovjeka, međutim, s druge pak strane u nekim se dijelovima filma njih dvojica odluče zamijeniti – Simon polaže test sposobnosti za Jamesa, a James odlazi na spoj s Hannom umjesto Simona – i u tim slučajevima nitko ne vidi razliku. Redatelj se, dakle, poigrava s tom dvojicom likova, odnosno prikazuje ih kao da oni na neki način ujedno i jesu i nisu isti čovjek. Cijeli je set, odnosno scenografija, dizajnirana na vrlo istančan način – sve djeluje nekako sivo i smeđe, prljavo i tamno, a tehnologija koja se koristi kao da je karikatura stvarne tehnologije, onih prvotnih kompjutera i sprava iz osamdesetih i devedesetih godina, odnosno mogli bismo reći, kao da je karikatura sprava i mašina koje se inače koriste u birokratskim poslovima. Glazba uvelike pomaže u stvaranju atmosfere pri čemu je Andrew Hewitt, tvorac soundtracka, napravio izvrstan posao – bilo da je riječ o nekakvim nedefiniranim zvukovima s početka filma, ili o glavnoj temi koju je, značajno, napravio prema motivu Schubertovog Doppelgängera, glazba je uvelike dio stvaranja ambijenta tog svijeta.

Foro: facebook.com/The Double
Foro: facebook.com/The Double

Kraj filma i rasplet radnje daju naslutiti da su Simon James i James Simon zaista i povezani, eksplicitno se pokaže da ako jedan pretrpi ozljedu, ona pogodi i onog drugog. Ovakav je prikaz, odnosni generalno cijela priča, otvoren interpretaciji, baš kao što se i u književnoj kritici debatiralo o pouci i smislu novele F. M. Dostojevskog. Je li u pitanju pretpostavka da svaka osoba u sebi ima “dobru” i “lošu” stranu koje se međusobno bore i nadmeću, ili je poanta pak čisto u istraživanju psihologije glavnog lika, odnosno glavnih likova? Naravno da nema jednoznačnog odgovora na ovo pitanje, pa ćemo ga i ostaviti gledatelju na razmišljanje. Ono što je vrlo interesantno i što je potrebno naglasiti jest kako je Dvojnik uspješan spoj književnosti i filma na više razina: kao ekranizacija novele Dostojevskog on je u sebi prikazao i nešto od Kafke i Gogolja. Ne samo da nas film asocira na Dvorac ili Proces, već i na one Gogoljeve priče koje su nas intrigirale u srednjoj školi – na Nos ili Kabanicu. Inače se i tvrdi da je novela Dvojnik uvelike nastala pod utjecajem Gogolja. Tako smo s filmom dobili uspješnu ekranizaciju, zanimljivu radnju i atmosferu, ali i neku vrstu “povijesti književnosti u malom.”

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari