Recenzija: Nightcrawler i vječno pitanje – opravdava li cilj sredstvo?
Razmišljajući o ciljevima u životu često se nađemo duboko zamišljeni o nedoumicama i dilemama o tome što želimo postići i na koji način ćemo do tih ciljeva doći. Moralno pitanje koje se postavlja već stoljećima i o kojem je u svojem djelu „Vladar” pisao Machiavelli, je pitanju o odnosu cilja i sredstva tj.opravdava li cilj sredstvo i koje su posljedice. To si filozofsko pitanje možemo postaviti i nakon napetog trilera Nightcrawler.
Za Loua Blooma, glavnog lika filma Nightcrawler ta dilema ne postoji; on se ne libi upotrijebiti sva sredstva koja mu stoje na raspolaganju da bi ostvario zacrtane ciljeve. Lou, kojeg je savršeno utjelovio Jake Gyllenhaal je sociopat, hladan, proračunat i bešćutan, a njegov nedostatak bilo kakve empatije prema drugom ljudskom biću je zastrašujuć. Izraz nightcrawler u slengu američkih novinara označava kasnonoćne snimatelje televizijskih vijesti koji za sebe kažu da pužu noću u potrazi za ekskluzivom odnosno nightcrawlaju.
Ovaj napeti triler, redateljski prvijenac uspješnog holivudskog scenarista Dana Gilroya je svoju premijeru imao na filmskom festivalu u Torontu u rujnu 2014. godine i od tada dobiva uglavnom pozitivne kritike. Radnja filma započinje upoznavanjem gledatelja sa Louom Bloomom, muškarcem u ranim tridesetima koji je samac, nezaposlen i preživljava na ulicama Los Angelesa od danas do sutra baveći se sumnjivim poslovima. Najčešće su u pitanju krađe koje ga i dovode do sumnjivih poslodavaca od kojih bezuspješno, pokazujući svoju neospornu inteligenciju i elokventnost, traži zaposlenje. Jedne noći na povratku kući, Lou postaje svjedokom prometne nesreće gdje upoznaje Joea Lodera koji snima nesreće i prodaje ih televizijama za velike iznose. Oduševljen potencijalnom zaradom u tom moralno upitnom poslu, Lou sutradan kupuje kameru i policijski radio te kreće u akciju. Nakon početnih neuspjeha, snimi svoju prvi ekskluzivni materijal i prodaje ga očajnoj urednici lokalne TV postaje Nini Romini koju glumi redateljeva supruga Rene Russo. Nina je oduševljena snimljenim i od Loua traži još te mu daje do znanja da je cijena materijala viša što je materijal brutalniji i krvaviji. Bloom se počinje snalaziti u tom lešinarskom i bešćutnom svijetu te zbog obujma posla zapošljava i pomoćnika, beskućnika Ricka (Riz Ahmed). Postaje vrlo uspješan freelancer i zarađuje velike količine novaca, ali njegov apetit za zaradom raste i on se počinje pretvarati u čudovište koje će učiniti sve pa tako i zataškati ubojstva od policije da bi imao ekskluzivu.
Ikakve negativne percepcije o Jakeu Gyllenhaalu (Donnie Darko, Brokeback Mountain) kao glumcu ovaj film zasigurno će promijeniti. Gylenhaal briljira u ulozi hladnog, proračunatog i nemilosrdnog psihopata koji nije užasnut ni jednom situacijom te ne preže ni od čega da bi postigao zacrtane ciljeve. Fascinantan je i podatak da je Gyllenhaal zamijenio noć i dan da bi se što bolje pripremio za ulogu te da je bez redateljevog inzistiranja smršavio desetak kilograma da bi, prema vlastitom priznanju, izgledao kao gladni kojot u lovu na plijen.
U sporednim ulogama su njegov pomoćnik Rick (Riz Ahmed), Joe Loder kojeg je utjelovio Bill Paxton (Titanic, Istinite laži) te vremešna TV urednica Nina koju je odlično odglumila Rene Russo (Smrtonosno oružje, Thor) i koju naš antijunak neuspješno pokušava zavesti.
Film je režirao Dan, jedan od trojice holivudske braće Gilroy te je nakon uspješno napisanih scenarija za The Bourne Legacy i Real Steel sasvim uspješno započeo i redateljsku karijeru. Uz kvalitetnu režiju bitno je spomenuti i direktora fotografije, oskarovca Roberta Elswita, koji je ovaj film napravio idealno mračnim i služeći se zasićenim bojama i neonskom rasvjetom u potpunosti pridonio intrigantnosti fima i njegovoj kvaliteti.
Nakon gledanja filma Nightcrawler nemoguće je ne povući paralelu sa kultnim Taksistom Martina Scorsesea – i Travis Bickle (Robert De Niro) i Lou Bloom su sociopati koji pate od nesanice, rade isključivo noću i dobro prikrivaju svoju psihopatsku ličnost. Oba redatelja, svaki u svoje vrijeme, ukazuju na probleme u društvu: Taksist na vrijeme poslije Vijetnamskog rata (u američkoj popularnoj kulturi izraz „ludi vijetnamski veteran” opisuje od rata izluđenog ili mentalno poremećenog čovjeka) dok se Nightcrawler uklapa u razdoblje modernog kapitalizma i neutažive želje čovjeka za bogaćenjem ne birajući sredstva. Nightcrawler će neupitno gledatelja prikovati za stolac, ali istovremeno upozoriti na beskrupuloznost kakvu danas društvo često iziskuje.