Recenzija – ‘Sve što je nekada bilo važno’ (Auguste): Pogled na kraj jedne ljubavi
Ivana Lulić i Gordana Marković čine zagrebački kantautorski duo Auguste. Prvi singl Ona izašao je u travnju 2014. godine i možemo reći da se klupko Augusta tada počelo odmotavati. Nakon toga uslijedile su Magla kao oda gradu i Budiš more kao uspavanka dalekom osmjehu. Sredinom rujna izašao je singl Sjajim, a konačno smo dočekali i vrijeme izlaska albuma prvijenca. “Sve Što Je Nekada Bilo Važno” odvest će vas na put. Spakirajte kofere, vrijeme je da krenemo.
Album “Sve Što Je Nekada Bilo Važno” broji jedanaest prozračnih glazbenih brojeva oblikovanih u skladnu cjelinu predivnih zvukova. Svi smo svjesni kako su 34 minute zaista kratak vremenski period. Uz Auguste vrijeme se topi s kazaljka sata. Slušajući album odlutala sam u neke druge gradove. Mogli su proći dani ili samo nekoliko trenutaka bez da ih osvijestim. Možda je vjernije usporediti te trenutke s lijepim snom. Nikada niste točno sigurni koliki je stvaran vremenski period prošao dok sanjate. Tako sam se ja osjećala slušajući album Augusta, kao da sanjam predivan san satkan od pjesama.
Album započinje kratkom Intro melodijom iz koje se vrlo lako može zaključiti da dolazi Ona. “Ona ti miriše kosu kad joj priđeš sasvim blizu, ona ti miluje lice kad joj se nasloniš na rame” stihovi su kojima ova priča o stvarima koje su nekad bile važne započinje. Ona skriva tajnu bolne ljubavi, ona osmjehom skriva istinu koje je svjesna, ona je jedna od dvije. Koliko god melankoličan prizvuk ova pjesma imala, ne možete je prestati slušati jer je njena bolna ljepota svima nama jako bliska. Sve smo mi barem jednom bile Ona ili Skrivena Istina. I kako sad najavljuje kraj, kraj koji zapravo vodi na početak. Osobno mi djeluje kao nastavak na Ona i iza nje savršeno nastavlja priču.
Budiš more razbija tugu razigranim potezom kista po platnu. Ostavlja trag u našim sjećanjima. Nastanjuje se i sije zrake veselog sunca koje se odbijaju o namreškane valove malene obale. Stihovi toliko slikoviti da navode da uz pjesmu oživite vlastite uspomene na lijepe ljetne trenutke koje je progutala jesenja magla. Između redova dolazi kao priznanje sakriveno u šaputanju na rubu pospanog jutra.
Magla tjera na ples, pored ovako vesele pjesme ni jedna kiša ne može pokvariti dan. Tmurno nebo razbija se vedrim glazbenim dionicama, pa i ako kasnim na posao, uvijek si pjevušim Maglu što mi instantno razvuče usne u veliki osmijeh. Tražiš neki razlog možda je čak i najozbiljniji glazbeni moment ovog albuma, pripisala bi to jazz ozračju koje najviše dolazi do izražaja baš u ovoj numeri. Satovi dugo stoje ponovno nas bacaju na koljena jednostavnošću predivnih stihova i iskrenim priznanjem. Priznanjem koje dolazi u trenutku kada se više ne prepoznajemo. U trenutku u kojem ne preostaje ništa više nego priznati sebi da dalje nema, da ako učinimo korak dalje, izgubit ćemo sebe u potpunosti.
Sjajim možda najbolje opisuje jednostavnost o kojoj pričam cijelo vrijeme. “Ovdje nije riječ samo o prekrasnom danu”, kažu stihovi koji otkrivaju osjećaj iskrene ljubavi. Savršen opis jednog trenutka u kojem su se svi osjećaji svijeta sakrili u jednom pogledu. Nije dovoljno priča priču o nesvrstanim sjećanjima. Sjećanjima koja su imala običaj bojati danas i sutra najvedrijim bojama sunčevog spektra. Danas od tih istih sjećanja ne možemo pobjeći jer “nije dovoljno da promijeniš put samo da izbjegneš mjesto, u zraku su ostale riječi koje nikome više ništa ne znače”. Stihovi toliko jaki, da su ostali glasno odjekivati hodnicima mojih misli danima nakon, tjednima nakon. Ništa neće moći poništiti obećanja koja su jednom navela da vjerujemo kako je bolje sutra samo naše. Priča za laku noć nas iz melankolije brzopotezno vraća natrag u vedre tonove. Kraj je optimističan, nesretnu ljubav smo ispratili na spavanje, a jutro će pisati nove priče.
Albumom “Sve Što Je Nekada Bilo Važno” Auguste su nas razoružale nepodnošljivom lakoćom jednostavnosti. Nenametljivom naslovnicom albuma djevojke poručuju kako, dok držimo album u rukama, zapravo držimo iskren djelić njih samih. Djelić onoga što je nekada značilo sve na svijetu. Pokazale su nam kako za lijepe životne trenutke zaista ne treba više od jednostavne pjesme okrunjene predivnim pjesničkim stihovima. U skladnoj tridesetčetvero minutnoj priči pronaći će se dio za svakoga. Ivana i Gordana na svom albumu pletu vokalnu jeku ukrašenu prozračnim melodijama. Ovaj ozbiljan pop koji naginje ka jazzu donosi osvježenje na domaću scenu u moru onih koji se trude biti drugačiji od drugih ili prilagođeni onome što trendovi nameću. Auguste poručuju kako je dovoljno biti samo iskren.
