Recenzija: Ulica mračnih dućana – potraga za identitetom kroz labirint sjećanja
Sad već mnogi znaju tko je Patrick Modiano, nakon što je dodijeljena ovogodišnja Nobelova nagrada za književnost. Upravo zbog njegove nepopularnosti, zapravo i nepoznatosti, izvan rodne mu Francuske, ovo njegovo osvajanje iznenadilo je mnoge teoretičare i književnike, pa su mišljenja o njegovoj zaslužnosti, u konkurenciji mnogo poznatijih i priznatijih književnika ove godine, kao što su Haruki Murakami, Philip Roth i Thomas Pynchon, podijeljena. Čak je došlo i do malog incidenta nakon što je francuska ministrica kulture zakazala u imenovanju makar jednog Modianovog naslova. Iako je njegova književnost proučavana diljem svijeta, vjerojatno je mnoge zasmetalo to što nedostaje faktor društvenog utjecaja, a neki teoretičari jednostavno su kritizirali da nije još dovoljno proučavan da bi se ovako etablirao.
No eto, nagrada je tu, a nije ni prva. Ovaj pisac, rođen u Francuskoj 1945., dva mjeseca nakon završetka rata, rano je postao profesionalnim književnikom. Već je prva njegova knjiga, izašla 1968., La Place de l’Etoile, postala visoko cijenjena u Njemačkoj, kao bitno poslijeratno djelo. Kao najbitnije/ najcjenjenije djelo drži se upravo Ulica mračnih dućana, u originalu Rue des Boutiques Obscures, na engleski prevedena kao Missing person. Za nju, izdanu 1978., dobio je prestižnu nagradu Prix Goncourt, a 1972. Grand Prix du roman de l’Académie française za Les Boulevards de ceinture. Ukupno je napisao više od dvadeset knjiga, a osim romana napisao je i nekoliko knjiga za djecu te filmskih scenarija.
Teme njegovih romana uporno su identitet, vrijeme, sjećanje i njegova varljivost, odjevene u nostalgiju. A setting, atmosfera i inicijator radnji i samih djela u njegovom ranijem periodu nacistička je okupacija Francuske. Dokumentarističkim stilom kojim piše, uvodi nas u povijest Pariza, u činjenice tadašnjih života i tragične bezizlazne situacije ljudi koji su nestali ili bili gonjeni, a podupire ih stvarnim adresama, novinskim člancima i vlastitim iskustvima, pa njegova djela imaju i jake autobiografske elemente. Odrastao je u pariškoj provinciji, kasnije i u Parizu, kao dijete belgijske glumice i oca Židova, koji su ga zanemarivali i fokusirali na karijeru, koja je s očeve strane bila puna, tom vremenu i njegovom društvenom položaju svojstvene, ilegale. U obitelji, najbliži je bio svom bratu, no on je umro sa samo deset godina, što je ostavilo trajnu ranu piščevom životu.
Naravno da nam je upravo Fraktura pružila priliku Modianovo najpoznatije djelo, Ulicu mračnih dućana, čitati na hrvatskom, u prijevodu Ane Kolesarić. Već prije su izdali i njegov roman Mali dragulj.
‘Sada je dostatno da zatvorim oči. U odlomcima se prisjećam svih događaja… – sve su to sjećanja što mi služe kao Arijadnina nit.’
Ulica mračnih dućana kratki je roman, kao i većina Modianovih, a prati privatnog istražitelja koji, nakon odlaska njegova suradnika u mirovinu, koristi svoje istražiteljske vještine, poznanstva i izvore da bi saznao o svojoj prošlosti. In medias res, on je čovjek s tek deset godina sjećanja i lažnog identiteta, dok mu je prijašnji život oduzet amnezijom. Tu se jasno vidi Modianovo koketiranje s detektivskim romanom, iako ova knjiga nije nipošto nekakav napeti krimić niti ganja misterij za misterijem. Tajna je jedna, identitet glavnog lika i pripovjedača, koja se polako otkriva kao kroz nekakvu maglu koja je u početku apsolutno zasljepljujuća. Stil pisanja vrlo je jednostavan, činjeničan, lako čitljiv, ali tematika i autorov pristup tematici ostavljaju mjesta konfuziji i pitanju – ne na loš način, oni vas tjeraju da čitate dalje. Nije nikakav problem pročitati ovu knjigu unutar par sati, no mislim da je njen šarm u tome da je ne želite tako brzo završiti, nego pustiti vješto kombinirane odlomke da vam proključaju u glavi.
Od svih nagrađivanih knjiga koje sam pročitala u zadnje vrijeme, ovu mi je bilo najdraže pročitati i ispunila je moja očekivanja knjige koja se tapša po ramenu različitim svjetski priznatim nagradama. Bez da se upliće u duboko razrađene likove i njihove unutarnje probleme, razmišljanja i iskustva, ova knjiga nudi mnogo promišljanja i uvida u život pojedinaca toga vremena (radnja je smještena u šezdesetima, no pripovjedačeva potraga vodi dalje, u vrijeme okupacije). Važnost sjećanja, njegovo namjerno potiskivanje i podložnost identiteta i života osobe vlastitoj i tuđoj memoriji ono je što u dvjestotinjak stranica Modiano prezentira vrlo jednostavno, uspješno i dirljivo.
