Recenzija – Years & Years: Synth pop groznica koja se putem radio valova širi brzinom munje
Ukoliko ste zadnjih tjedana sa najdraže radio postaje bombardirani synth zarazom, koja je vrlo brzo napravila štetu u vašem ušnom organu i prisilila vas da saznate što se to vrti u eteru, utoliko vrlo vjerojatno već znate o kome se radi. Bivši peteročlani sastav, trenutno trojac Years & Years trećeg veljače izbacili su EP „Y & Y“. Postoje već pet godina, ali konkretnije djelovanje pokreće neke kotačiće prije godinu i pol, kada izbacuju svoj drugi single Traps. Singlovi Real, Take Shelter, Desire i King do nas stižu nekako u istom mahu, iako su redom pušteni u pristojnim razmacima.
Sami svoju glazbu opisuju kao nešto na što istovremeno možete plesati ili plakati, ovisno o tome kako se osjećate. EP „Y & Y“ je upravo takav i donosi četiri pjesme, od kojih prve tri imaju potencijal velikog hita, dok je posljednja primjer klasične synth pop tužaljke. Komercijalni zvuk je utkan u svaku njihovu pjesmu, no ne iritira. Dane sam provela u svađi sama sa sobom jer me mučila nedoumica da li mi je bolja Desire ili Take Shelter.
Dvije gore navedene pomalo su nalik jedna drugoj, netko bi rekao: ‘Sve je to meni isto na prvu’. To bi moglo i objasniti moju, još uvijek nerazrješivu dilemu. Treća po redu stvar na EP-u pomalo odskaće od zadanog okvira korištenih synth uzoraka i beatova, no nalazi se na tragu ostalih. Lepršava i brza, nameće se kao idealan soundtrack predivnog sunčanog dana ili dulje vožnje do najdraže destinacije.
Ako su vas prve tri pjesme natjerale na ples, Memo će vas definitivno natjerati na djeljenje tužnih uzdaha, koji vode pokojoj suzici. Piano u pratnji minimalnih dodataka sa sintića prepušta vokalu da prenese emociju pjesme, što se odvija vrlo uspješno.
Years & Years je novo ime na britanskoj sceni, a nadam se da će njihovo glazbeno djelovanje poprimiti i svjetske razmjere. Mladi su, potencijala imaju, sve su oni to jako lijepo upakirali. Na stranu komercijalnog zvuka, koji je jasno vidljiv, i samog synth pop žanra, koji je u mnogim glazbenim krugovima prezren, EP donosi četiri simpatične pjesmice. Vokalno Olly Alexander nije toliko njenjekav kao kanadski Weeknd, boja glasa mu je dovoljno mekana, a opet nekako odlučna. Dance melodijama su ušili malo vokalnog R&B, ali na sebi svojstven način i to je formula koja je pokazala uspjeh. Neki će reći da su to pjesme za nježne turoperatore i hipstere te odmahnuti rukom. Sve je zapravo stvar ukusa. Osobno im dajem vrlo prolaznu ocjenu, a ako pokoju pjesmu ne čujem u nekom od klubova po kojima hodočastim, makar u obliku nekog ludog remixa, biti ću iskreno razočarana.