Sarajevska kronika: Dvije svjetske premijere na petom danu 20. SFF-a
Iako nismo uspjeli pratiti festival od samog početka, odnosno od svečanog otvaranja 16. kolovoza, ipak nismo odustali od odlaska u Sarajevo na najveći regionalni filmski festival. I ispostavilo se da definitivno nismo pogriješili – Sarajevo nas je u prvih nekoliko sati, iako smo premoreni šetali gradom u potrazi za internetom i kavom, uspjelo osvojiti. Čitav grad prekriven je plakatima 20. izdanja festivala, koje slovi za najveće do sad – u više od 15 programskih sekcija prikazat će se 250 filmova, a tu su i brojni popratni programi. Sarajevo sam posjetio već nekoliko puta, ali ga nikad nisam doživio kao toliko živ grad – svi lokali otvoreni su tijekom čitavog dana, grad je pun turista, filmskih profesionalaca, novinara, volontera i ostalih koji su došli posjetiti festival, Sarajlije i njihovi gosti doista stoje pred Narodnim pozorištem u večernjem terminu kad crvenim tepihom šetaju manje ili više poznate zvijezde, a noću se zabava seli na neki od brojnih službenih i neslužbenih partyja.
Na petom danu SFF-a prikazane su dvije svjetske premijere. Film Kvintet omnibus je sastavljen od pet priča koje su labavo povezane gradom Berlinom – njihovi protagonisti žive, živjeli su ili su se susreli u Berlinu, baš kao i njegovi autori koji su film zamislili na talent campusu Berlinalea. Pet priča odvija se u različitim krajevima svijeta – u Istanbulu, Sarajevu, Berlinu i New Yorku, a najlakše bi bilo reći da se bave međuljudskim odnosima. Među tih pet kratkih filmova, od kojih bi gotovo svaki mogao stajati i zasebno, posebno se ističe Polaroid, koji se koristi raznim filterima (uključujući i onaj koji se referira na naslov filma), priču donosi retrospektivno i zasigurno je najpoetičniji film u omnibusu. Turist je priča koja je vrlo instruktivna i za naše turističke djelatnike – u mračnoj sarajevskoj uličici mladog Nijemca koji je pod utjecajem raznih opijata spasi jedan Sarajlija te mu usput objasni kako i u Sarajevu ima muzeja i kulture, a ne samo alkohola i droge. Naposljetku, film Radionica zagrljaja prati mladu učiteljicu Mašu srpskog podrijetla koja ima problem s bliskim fizičkim kontaktima. Sa glazbom koja neobično podsjeća na uvodnu špicu Seksa i grada, pripovijedanjem u prvom licu i prilično humorističnim tonom, kratki film izgleda kao dobra podloga za neki američki sitcom ili barem satiru na račun istog.
U večernjem terminu u Narodnom pozorištu prikazan je film nagrađivanog albanskog redatelja Ise Qosje Tri prozora i vješanje, potresna drama o silovanim ženama i načinu na koji se prema njima odnosi patrijarhalno društvo albanskog sela. Učiteljica Lusha vjerno je čekala svog supruga tri godine, ali je u jednim novinama progovorila o silovanjima nje i još triju žena iz njenog sela. Nakon toga započne hajka na nju u selu koju vodi Uka, svojevrsni poglavica te male zajednice ljudi – roditelji više ne šalju djecu na nastavu koju ona drži i trude se da joj zagorčaju život na sve moguće načine. Uz takvu priču gotovo je nemoguće ne prisjetiti se Radomira Konstantinovića iz njegove čuvene Filosofije palanke, koja se može primijeniti upravo na takvu zajednicu i takve obrasce ponašanja. Film je izuzetno polaganog tempa, dugih kadrova i s vrlo malo dijaloga, posebno između muškaraca i žena, što samo pokazuje kakav je položaj žene u takvom društvu. Tema kojom se bavi film, stigmatizacija silovanih žena, jest jedna od onih tema koje nose potencijal da budu patetične i veće od života, ali u slučaju filma Tri prozora i vješanje to zaista nije slučaj.
Da zaokružim priču o Sarajevu, definitivno vrijedi spomenuti hostel u kojem odsjedamo (Hostel City House) i gazdu Asima koji je definitivno zaslužan za dio naših pozitivnih dojmova o Sarajevu. Već poslovična gostoljubivost i otvorenost ovdašnjih ugostitelja bila je nešto što smo i očekivali, ali dobili smo i mnogo više – jedno ugodno i domaće okruženje u hostelu kojem smo se doista mogli samo nadati i gazdu koji nas je već po dolasku uputio u sva mjesta koja vrijedi posjetiti, a navečer smo mu se pridružili na Mucha lucha partyju, gdje su sinoć nastupali Molly Nilsson x ManMachine, dok se zabava kasnije nastavila uz DJ-a. To je tek djelić od noćne ponude koja prati SFF, a koju, baš kao i filmski program, planiramo detaljnije istražiti narednih dana.
